Dva umorstva, četiri podmetnute eksplozije, tri teške povrede, pet teških krađa, šest slučajeva uništenja imovine, jedna upotreba vatrenog oružja, jedno paljenje automobila, tri nasilništva, četiri lakše ozljede, te više slučajeva remećenja javnog reda i mira – ukupno pedeset slučajeva – to su nalazi policijskog izvješća o etnički motiviranim incidentima u kojima su žrtve bili hrvatski građani srpske nacionalnosti ili njihova imovina. Policija je izvješće napravila prema popisu incidenata što ga je sastavila nevladina organizacija Srpski demokratski
forum, temeljem izvještaja svojih terenskih aktivista. Predsjednik Upravnog odbora SDF-a Veljko Džakula kaže kako policijsko izvješće mora sve zabrinuti:
„Toliki broj incidenata u toku godine, koji prelaze oblik incidenta, već prelaze u fazu terora, zabrinjavajući je. Pogotovo što nijedna politička stranka u Hrvatskoj ne osuđuje ta događanja, ne stvara klimu da se to zaustavi, spriječi i procesuira, već se to propušta – kao, eto, događaju se incidenti.“
Policijsko izvješće je među predstavnicima srpske zajednice ocijenjeno kao korektno napravljeno, dok Hrvatski helsinški odbor upozorava da se policija pravi naivna, i izbjegava u izvješću kazati kako su incidenti rezultat međuetničkih tenzija. Policija će ispraviti tu pogrešku i uvodi se evidentiranje i praćenje kaznenih djela počinjenih iz mržnje, pa ako se ustanovi da su kaznena djela iz mržnje zastupljenija prema pripadnicima neke etničke zajednice, pružit ćemo im dodatnu zaštitu, najavljuje za naš radio državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Ivica Buconjić:
„Za sada, prema svim našim statistikama, nema potrebe za nekom prevelikom panikom, zbog toga što je to sve skupa u okviru brojčane zastupljenosti srpske nacionalne manjine. Međutim, mi apsolutno prihvaćamo pravo srpske nacionalne manjine da bude zabrinuta za svoju sigurnost i sigurno ćemo im pružiti sve ono što je potrebno da imaju apsolutno ravnopravan tretman, ravnopravan status i da se u Republici Hrvatskoj osjećaju potpuno zaštićenim i sigurnim.“
Zabrinjava podatak da je policija tek za trećinu incidenata u ovoj godini podnijela kaznenu prijavu protiv poznatog počinitelja, do je za ostatak podnesena prijava protiv nepoznatog počinitelja ili je istraga još u toku. Dodatno zabrinjava što počinitelji nisu otkriveni većinom u težim slučajevima. Na razini države postotak otkrivanja počinitelja kod svih kaznenih djela je od 65 do 67 posto, međutim kada se radi o težim i najtežim djelima, rezultat je upola slabiji, odgovara Buconjić.
„To su djela koja zahtijevaju dodatni angažman policije, koja se teže otkrivaju i ta stopa razrješavanja, odnosno utvrđivanja počinitelja od trideset posto je negdje u granicama koje su uobičajene i normalne u Republici Hrvatskoj.“
Najveći broj incidenata sa etničkim predznakom u ovoj godini dogodio se u šibenskom i zadarskom zaleđu. Zašto baš tamo, za naš radio govori Saša Milošević, programski direktor SDF-a i osoba koja je inicirala i provela izradu ovog popisa:
„Meni se čini da jednostavno nedostaje političke volje da se te stvari riješe. Godinama imamo ista sela, iste policijske zone odgovornosti, gdje se ponavlja ista vrsta incidenata – prijetnje, nasilje, premlaćivanja. Tamo jako zaostaje i obnova, tamo zaostaje i ono što zaostaje, ja bih rekao, još uvijek i u cijeloj Hrvatskoj, a to je reintegracija povratnika – otvaranje vodovoda, elektrifikacija, izgradnja kuća… Tamo, jednostavno, ako govorimo o tom povratku na svakom nivou, stvari su mnogo lošije nego u drugim dijelovima Hrvatske.“
forum, temeljem izvještaja svojih terenskih aktivista. Predsjednik Upravnog odbora SDF-a Veljko Džakula kaže kako policijsko izvješće mora sve zabrinuti:
„Toliki broj incidenata u toku godine, koji prelaze oblik incidenta, već prelaze u fazu terora, zabrinjavajući je. Pogotovo što nijedna politička stranka u Hrvatskoj ne osuđuje ta događanja, ne stvara klimu da se to zaustavi, spriječi i procesuira, već se to propušta – kao, eto, događaju se incidenti.“
Policijsko izvješće je među predstavnicima srpske zajednice ocijenjeno kao korektno napravljeno, dok Hrvatski helsinški odbor upozorava da se policija pravi naivna, i izbjegava u izvješću kazati kako su incidenti rezultat međuetničkih tenzija. Policija će ispraviti tu pogrešku i uvodi se evidentiranje i praćenje kaznenih djela počinjenih iz mržnje, pa ako se ustanovi da su kaznena djela iz mržnje zastupljenija prema pripadnicima neke etničke zajednice, pružit ćemo im dodatnu zaštitu, najavljuje za naš radio državni tajnik u Ministarstvu unutarnjih poslova Ivica Buconjić:
„Za sada, prema svim našim statistikama, nema potrebe za nekom prevelikom panikom, zbog toga što je to sve skupa u okviru brojčane zastupljenosti srpske nacionalne manjine. Međutim, mi apsolutno prihvaćamo pravo srpske nacionalne manjine da bude zabrinuta za svoju sigurnost i sigurno ćemo im pružiti sve ono što je potrebno da imaju apsolutno ravnopravan tretman, ravnopravan status i da se u Republici Hrvatskoj osjećaju potpuno zaštićenim i sigurnim.“
Zabrinjava podatak da je policija tek za trećinu incidenata u ovoj godini podnijela kaznenu prijavu protiv poznatog počinitelja, do je za ostatak podnesena prijava protiv nepoznatog počinitelja ili je istraga još u toku. Dodatno zabrinjava što počinitelji nisu otkriveni većinom u težim slučajevima. Na razini države postotak otkrivanja počinitelja kod svih kaznenih djela je od 65 do 67 posto, međutim kada se radi o težim i najtežim djelima, rezultat je upola slabiji, odgovara Buconjić.
„To su djela koja zahtijevaju dodatni angažman policije, koja se teže otkrivaju i ta stopa razrješavanja, odnosno utvrđivanja počinitelja od trideset posto je negdje u granicama koje su uobičajene i normalne u Republici Hrvatskoj.“
Najveći broj incidenata sa etničkim predznakom u ovoj godini dogodio se u šibenskom i zadarskom zaleđu. Zašto baš tamo, za naš radio govori Saša Milošević, programski direktor SDF-a i osoba koja je inicirala i provela izradu ovog popisa:
„Meni se čini da jednostavno nedostaje političke volje da se te stvari riješe. Godinama imamo ista sela, iste policijske zone odgovornosti, gdje se ponavlja ista vrsta incidenata – prijetnje, nasilje, premlaćivanja. Tamo jako zaostaje i obnova, tamo zaostaje i ono što zaostaje, ja bih rekao, još uvijek i u cijeloj Hrvatskoj, a to je reintegracija povratnika – otvaranje vodovoda, elektrifikacija, izgradnja kuća… Tamo, jednostavno, ako govorimo o tom povratku na svakom nivou, stvari su mnogo lošije nego u drugim dijelovima Hrvatske.“
