Nikolina, 36 godina, nasilnik ju je ugurao u kupaonu, zavezao ruke, prijetio da će joj odsjeći prste, srušio na pod i silovao. Na kraju ju je prisilio da ga isprati iz zgrade i zagrljeni šeću zagrebačkim ulicama. Osuđen na tri godine zatvora.
Sandra, 42 godine, optuženik ju je svezao. Kad se uspjela osloboditi, izudarao ju šakama. Nakratko je izgubila svijest. Skinuo je i silovao, zaprijetio osvetom ako bilo kome kaže, ili prijavi policiji. Kažnjen s deset mjeseci zatvora.
To je samo dio istinitih priča koje su Zagrepčani danas mogli pročitati na tridesetak postavljenih panoa na Cvjetnom trgu:
''Mislim da bi za seksualna zlostavljanja zaista trebale biti izricane maksimalne kazne.''
''Tog sudca, koji je odredio tri godine, stavio bih u zatvor na tri godine.''
Koliko je nasilje u obitelji u Hrvatskoj rašireno?
''Mislim da je dosta, samo što ljudi o tome malo pričaju. Pogotovo žene. Nema posla, nema novaca. Živi se teško, pa se teško osamostaliti i započeti novi život. Naš susjed maltretira ženu. Toliko ju je istukao, da je bilo strašno za gledati. Ona to ne želi prijaviti policiji. Ja to ne bih mogla trpjeti. Ne razumijem to.''
''Nije mi jasno kako uspije to trpjeti. Ja bih se odselila. Ne razumijem, zašto se ljudi toliko boje otići na policiju. Možda misle da će je muž naći, ali vrijedi riskirati. Možda ga policija nađe prije nego on nju.''
Ove dvije djevojke su vrlo mlade. No, i starije generacije oštro osuđuju nasilje u obitelji, ali kao da bolje razumiju zašto ga, osobito žene, toliko trpe, i u današnjem hrvatskom društvu, i zašto ga i same najčešće skrivaju od javnosti.
''Boje se posljedica i za sebe i zbog okoline. Mi smo dosta klasično društvo i sve skrivamo.''
''Hrvatsko društvo je tradicionalno, kršćansko. Sramota je svakoga pred obitelji, pred susjedima i pred rodbinom. Boje se da to slučajno ne dođe do njihovih rođaka. Mislim da je to loše i da bi u tom smjeru trebalo puno otvorenije nastupati.''
''Mislim da ima dosta nasilja u obitelji, sli se o tome šuti. Vjerojatno je to posljedica nekog društvenog konteksta koji je kod nas takav kakav je, i odgoj i patrijarhalna sredina i slično.''
''Ljude je sram. Žele zadržati istinu za sebe zbog obitelji, djece i slično.''
''Mislim da se žene nadaju da se to više neće nikada ponoviti, da je bolje za djecu ako imaju i mamu i tatu. Možda djeca to ne znaju. Pretpostavljam da je djelomično razlog i u tome što policija u takvom slučaju baš i nije pretjerano zainteresirana. Ako nađu na njemu ogrebotine, onda smatraju da su se malo međusobno potukli, kao u braku su, pa će se sve srediti.''
''Žene se ne razilaze. Drugi bi za nju mogao reći da je rastavljena, što nije pozitivno. To je strah. Svi mi to znamo i svi žmirimo.''
Sandra, 42 godine, optuženik ju je svezao. Kad se uspjela osloboditi, izudarao ju šakama. Nakratko je izgubila svijest. Skinuo je i silovao, zaprijetio osvetom ako bilo kome kaže, ili prijavi policiji. Kažnjen s deset mjeseci zatvora.
To je samo dio istinitih priča koje su Zagrepčani danas mogli pročitati na tridesetak postavljenih panoa na Cvjetnom trgu:
''Mislim da bi za seksualna zlostavljanja zaista trebale biti izricane maksimalne kazne.''
''Tog sudca, koji je odredio tri godine, stavio bih u zatvor na tri godine.''
Koliko je nasilje u obitelji u Hrvatskoj rašireno?
''Mislim da je dosta, samo što ljudi o tome malo pričaju. Pogotovo žene. Nema posla, nema novaca. Živi se teško, pa se teško osamostaliti i započeti novi život. Naš susjed maltretira ženu. Toliko ju je istukao, da je bilo strašno za gledati. Ona to ne želi prijaviti policiji. Ja to ne bih mogla trpjeti. Ne razumijem to.''
''Nije mi jasno kako uspije to trpjeti. Ja bih se odselila. Ne razumijem, zašto se ljudi toliko boje otići na policiju. Možda misle da će je muž naći, ali vrijedi riskirati. Možda ga policija nađe prije nego on nju.''
Ove dvije djevojke su vrlo mlade. No, i starije generacije oštro osuđuju nasilje u obitelji, ali kao da bolje razumiju zašto ga, osobito žene, toliko trpe, i u današnjem hrvatskom društvu, i zašto ga i same najčešće skrivaju od javnosti.
''Boje se posljedica i za sebe i zbog okoline. Mi smo dosta klasično društvo i sve skrivamo.''
''Hrvatsko društvo je tradicionalno, kršćansko. Sramota je svakoga pred obitelji, pred susjedima i pred rodbinom. Boje se da to slučajno ne dođe do njihovih rođaka. Mislim da je to loše i da bi u tom smjeru trebalo puno otvorenije nastupati.''
''Mislim da ima dosta nasilja u obitelji, sli se o tome šuti. Vjerojatno je to posljedica nekog društvenog konteksta koji je kod nas takav kakav je, i odgoj i patrijarhalna sredina i slično.''
''Ljude je sram. Žele zadržati istinu za sebe zbog obitelji, djece i slično.''
''Mislim da se žene nadaju da se to više neće nikada ponoviti, da je bolje za djecu ako imaju i mamu i tatu. Možda djeca to ne znaju. Pretpostavljam da je djelomično razlog i u tome što policija u takvom slučaju baš i nije pretjerano zainteresirana. Ako nađu na njemu ogrebotine, onda smatraju da su se malo međusobno potukli, kao u braku su, pa će se sve srediti.''
''Žene se ne razilaze. Drugi bi za nju mogao reći da je rastavljena, što nije pozitivno. To je strah. Svi mi to znamo i svi žmirimo.''
