Još jedan noć nasilja, zapaljenih automobila i autobusa, više opljačkanih i uništenih prodavaonica, daljnji sukobi policije i demonstranata. Najmanje 400 zapaljenih automobila, lakše ranjeno nekoliko policajaca – to je rezime noćašnjih nemira u siromašnim predgrađima Pariza. Vjerovalo se da će kraj posta u mjesecu Ramazanu donijeti mirniju noć, no umjesto toga nemiri su se proširili i izvan Pariza. Mir nije uspjelo vratiti ni dodatnih 1.300 policajaca koji su poslani u pariška predgrađa.
U nemirima sudjeluju uglavnom mlađi i to iz sjeverno afričkih i crnačkih doseljeničkih obitelji. Francuski mediji javljaju o napadima izvan Pariza, u Dijonu, jugoistočno od glavnog grada, a slični incidenti zabilježeni su na sjeveroistoku i jugu Francuske. Francuski premijer, Dominique de Villepin, sinoć je upozorio:
''Prioritet je uspostaviti red i mir jer je nasilje neprihvatljivo. Želim započeti dijalog.''
Ovi događaji veliki su izazov za aktualnu administraciju i dodatno ukazuje na razlike između premijera Dominika de Vilpene i ministra unutarnjih poslova, Nikolasa Sarkozija, Vilpenovog glavnog suparnika na predsjedničkim izborima 2007. godine. Naime, dok je Sarkozi izjavio da je nasilje organizirano, a demonstrante nazvao ološem, Vilpen je umjerenji, spreman na dijalog. No, promatrači upozoravaju da uza sve premijerove izjave situacija se ne mijenja. Dopisnik Radio Farde iz Pariza, Mirali Hoesini ističe:
"Usprkos činjenici da je vlada pozvala na dijalog, broj policajaca u predgrađima se ne smanjuje, sve veći broj ih se šalje kako bi spriječili nasilje.''
Publicist u Parizu, Faik Dizdarević, ističe kako je ekonomska i socijalna situacija u Francuskoj izuzetno teška:
''Složio bih se sa jednim uglednim francuskim intelektualcem koji je rekao da će se to završiti na barikadama. Toga se bojim. Ovdje je vrlo značajan proces privatizacije koja je uzela ogromnog maha. Desnica, koja to radi, nema nikakvog obzira prema francuskom narodu. Oni su sada nacionalizirali preduzeće za elektriku, što će pogoditi ljude. Privatizacija se sprovodi vrlo široko, a ona se često svodi na otpuštanje radnika i ljudi ne znaju šta će. Jedna žena mi je rekla da će privatizirati i škole. Pita se šta će sa djecom i ko će to platiti. Socijalno gledao, ovdje je situacija takva da bogati bogate, a siromašni siromaše. Oni su donijeli poreske olakšice za bogate. Siromašni su pogođeni na razne načine, od socijalnog osiguranja pa dalje. Nemam dobro mišljenje o ovoj situaciji i kako će se završiti ne znam. Jedan Bosanac, prije par godina, mi je rekao da ovdje ne valja ništa. On dolazi iz Bosne u kojoj situacija nije dobra, a kaže za Francusku da je situacija loša.''
I drugi analitičari smatraju da su nemiri rezultat, ili nesposobnosti francuske vlade, ili izostanka njihove želje da počnu rješavati socijalne i ekonomske probleme stanovnika, uglavnom imigranata u Francusku. Naime, u predgrađima u kojima su izbili nemiri živi gotovo pet milijuna muslimana i mnogi upozoravaju da vlada u Parizu nije uspjela integrirati te ljude u francusko društvo. Dalil Boubaker, predsjednik Francuskog Vijeća za islamsku religiju, ističe da bi ljudima u predgrađima trebalo osigurati uvjete života dostojne čovjeku, a ne sramotne četvrti u kojima nije mjesto ni životinjama.
U nemirima sudjeluju uglavnom mlađi i to iz sjeverno afričkih i crnačkih doseljeničkih obitelji. Francuski mediji javljaju o napadima izvan Pariza, u Dijonu, jugoistočno od glavnog grada, a slični incidenti zabilježeni su na sjeveroistoku i jugu Francuske. Francuski premijer, Dominique de Villepin, sinoć je upozorio:
''Prioritet je uspostaviti red i mir jer je nasilje neprihvatljivo. Želim započeti dijalog.''
Ovi događaji veliki su izazov za aktualnu administraciju i dodatno ukazuje na razlike između premijera Dominika de Vilpene i ministra unutarnjih poslova, Nikolasa Sarkozija, Vilpenovog glavnog suparnika na predsjedničkim izborima 2007. godine. Naime, dok je Sarkozi izjavio da je nasilje organizirano, a demonstrante nazvao ološem, Vilpen je umjerenji, spreman na dijalog. No, promatrači upozoravaju da uza sve premijerove izjave situacija se ne mijenja. Dopisnik Radio Farde iz Pariza, Mirali Hoesini ističe:
"Usprkos činjenici da je vlada pozvala na dijalog, broj policajaca u predgrađima se ne smanjuje, sve veći broj ih se šalje kako bi spriječili nasilje.''
Publicist u Parizu, Faik Dizdarević, ističe kako je ekonomska i socijalna situacija u Francuskoj izuzetno teška:
''Složio bih se sa jednim uglednim francuskim intelektualcem koji je rekao da će se to završiti na barikadama. Toga se bojim. Ovdje je vrlo značajan proces privatizacije koja je uzela ogromnog maha. Desnica, koja to radi, nema nikakvog obzira prema francuskom narodu. Oni su sada nacionalizirali preduzeće za elektriku, što će pogoditi ljude. Privatizacija se sprovodi vrlo široko, a ona se često svodi na otpuštanje radnika i ljudi ne znaju šta će. Jedna žena mi je rekla da će privatizirati i škole. Pita se šta će sa djecom i ko će to platiti. Socijalno gledao, ovdje je situacija takva da bogati bogate, a siromašni siromaše. Oni su donijeli poreske olakšice za bogate. Siromašni su pogođeni na razne načine, od socijalnog osiguranja pa dalje. Nemam dobro mišljenje o ovoj situaciji i kako će se završiti ne znam. Jedan Bosanac, prije par godina, mi je rekao da ovdje ne valja ništa. On dolazi iz Bosne u kojoj situacija nije dobra, a kaže za Francusku da je situacija loša.''
I drugi analitičari smatraju da su nemiri rezultat, ili nesposobnosti francuske vlade, ili izostanka njihove želje da počnu rješavati socijalne i ekonomske probleme stanovnika, uglavnom imigranata u Francusku. Naime, u predgrađima u kojima su izbili nemiri živi gotovo pet milijuna muslimana i mnogi upozoravaju da vlada u Parizu nije uspjela integrirati te ljude u francusko društvo. Dalil Boubaker, predsjednik Francuskog Vijeća za islamsku religiju, ističe da bi ljudima u predgrađima trebalo osigurati uvjete života dostojne čovjeku, a ne sramotne četvrti u kojima nije mjesto ni životinjama.
