Posljednja sedmica oktobra bila je među najtežim u predsjedničkom mandatu Džordža Buša. Američkoj javnosti saopšten je sumorni podatak da je broj vojnika poginulih u Iraku dostigao 2000. U četvrtak je šef Bijele kuće povukao kandidaturu Herijet Majers za Vrhovni sud nakon žestokih kritika da je nekompetentna. U petak je na ostavku prinuđen bliski saradnik Dika Čejnija, po opštem uvjerenju najmoćnijeg potpredsjednika u istoriji Sjedinjenih Država. Povodom podizanja optužnice protiv Čejnijevog šefa personala Luisa Libija, predsjednik Buš je potsjetio da je svako nevin dok se ne dokaže suprotno:
“Prihvatio sam ostavku Skutera Libija. Radio je neumorno i mnogo toga je žrtvovao služeći američkom narodu i ovoj zemlji. Radio je za potpredsjednika i mene u izuzetnom trenutku za istoriju za Ameriku.”
Specijalni tužilac Patrik Ficdžerald nakon dvije godine istrage je utvrdio da je Luis Libi, poznat i pod nadimkom Skuter, lagao tokom svjedočenja pred velikom porotom, tvrdeći da je prvi put od reportera čuo da je Valeri Plejm, supruga bivšeg američkog diplomate Džozefa Vilsona, zapravo tajni agent CIA-e:
“Riječ je o ozbiljnom slučaju, jer je odavanje bezbjednosnih podataka težak prekršaj. Moramo do kraja istražiti šta se desilo i da li je nacionalna bezbjednost ugrožena bezobzirnošću i zlonamjernošću pojedinaca.”
Ficdžerald je odbio da kaže bilo šta o istrazi protiv Karla Rova, glavnog savjetnika predsjednika Buša za kojeg se takođe sumnja da je namjerno otkrio identitet Valeri Plejm. To je po nekim tumačenjima bila osveta jastrebova u Vašingtonu, što je njen suprug Džozef Vilson kritikovao invaziju na Irak koja se uveliko spremala:
“Administracija ili raspolaže informacijama nedostupnim javnosti ili činjenice koristi selektivno da bi potkrijepila odluku o ratu koja je već donijeta.”
Rekao je ovo Vilson u julu 2002., vjerovatno frustriran činjenicom da niko u Vašingtonu nije poklonio pažnju njegovom izvještaju iz Nigera sa ključnom ocjenom da Sadam Husein u ovoj zemlji ne kupuje uran za svoje oružje, kako su tvrdili neki američki obavještajni krugovi. Nekoliko dana poslije Vilsonove izjave, javnost je saznala da je njegova supruga tajni agent. Ako se ispostavi da je tajna procurila od Karla Rova, biće to težak udarac predsjedniku Bušu. Džejms Turber, politolog sa Univerziteta u Vašingtonu, procjenjuje:
“Trenutno zaista postoji vakuum u vlasti u Bijeloj kući, uzrokovan aferom. Bušov najbolji prijatelj i savjetnik Karl Rov je još pod sumnjom, što predsjednikovu situaciju ne čini lakšom.”
Mark Rozel, stručnjak za američki predsjednički sistem, angažovan na Univerzitetu Džordž Mejson, smatra da predsjednik ima šansu da osvježi administraciju:
“Ovo je ozbiljan udarac administraciji i nema sumnje da kratkoročno odvlači pažnju od predsjednikovih planova. U isto vrijeme on je u poziciji da ubrizga svježu krv i preusmjeri fokus sa skandala. Ovo može biti kao novi početak koji može administraciji pomoći na dužu stazu.”
Majkl Henlon, ekspert Brukings instituta u Vašingtonu, podsjeća da su i raniji američki predsjednici imali nevolja sa saradnicima:
“Ovo što se desilo je možda zločin, ali ne smatram da je to nešto što ugrožava osnovne interese u pogledu bezbjednosti i demokratije, kao što je to slučaj sa Votergejtom. Ovo je skandal znatno manjeg nivoa.”
Bliski saradnik bivšeg predsjednika Bila Klintona uočava da je u jeku skandala sa Monikom Levinski i zahtjeva za impicmentom, predsjednika podržavalo više od 60 posto Amerikanaca, dok Buša trenutno podržava oko 40 posto. Kada je Klinton poručio javnosti da se vraća svom poslu, javnost je to odobravala. Kada sadašnji šef Bijele kuće kaže: „angažovaću se na poslu koji već radim“, narod kaže: „o ne!“, primjećuje nekadašnji funkcioner Bijele kuće.
Ono u čemu se posmatrači slažu, bez obzira jesu li naklonjeni Bušovim Republikancima ili Demokratima, jeste da predsjednik mora povratiti kredibilitet i uspostaviti čvrste etičke standarde u administraciji. Arogancija neće pomoći ni njegovim ciljevima u drugom mandatu, ni republikanskom kandidatu s ambicijama da ga zamijeni u Bijeloj kući 2009. godine.
“Prihvatio sam ostavku Skutera Libija. Radio je neumorno i mnogo toga je žrtvovao služeći američkom narodu i ovoj zemlji. Radio je za potpredsjednika i mene u izuzetnom trenutku za istoriju za Ameriku.”
Specijalni tužilac Patrik Ficdžerald nakon dvije godine istrage je utvrdio da je Luis Libi, poznat i pod nadimkom Skuter, lagao tokom svjedočenja pred velikom porotom, tvrdeći da je prvi put od reportera čuo da je Valeri Plejm, supruga bivšeg američkog diplomate Džozefa Vilsona, zapravo tajni agent CIA-e:
“Riječ je o ozbiljnom slučaju, jer je odavanje bezbjednosnih podataka težak prekršaj. Moramo do kraja istražiti šta se desilo i da li je nacionalna bezbjednost ugrožena bezobzirnošću i zlonamjernošću pojedinaca.”
Ficdžerald je odbio da kaže bilo šta o istrazi protiv Karla Rova, glavnog savjetnika predsjednika Buša za kojeg se takođe sumnja da je namjerno otkrio identitet Valeri Plejm. To je po nekim tumačenjima bila osveta jastrebova u Vašingtonu, što je njen suprug Džozef Vilson kritikovao invaziju na Irak koja se uveliko spremala:
“Administracija ili raspolaže informacijama nedostupnim javnosti ili činjenice koristi selektivno da bi potkrijepila odluku o ratu koja je već donijeta.”
Rekao je ovo Vilson u julu 2002., vjerovatno frustriran činjenicom da niko u Vašingtonu nije poklonio pažnju njegovom izvještaju iz Nigera sa ključnom ocjenom da Sadam Husein u ovoj zemlji ne kupuje uran za svoje oružje, kako su tvrdili neki američki obavještajni krugovi. Nekoliko dana poslije Vilsonove izjave, javnost je saznala da je njegova supruga tajni agent. Ako se ispostavi da je tajna procurila od Karla Rova, biće to težak udarac predsjedniku Bušu. Džejms Turber, politolog sa Univerziteta u Vašingtonu, procjenjuje:
“Trenutno zaista postoji vakuum u vlasti u Bijeloj kući, uzrokovan aferom. Bušov najbolji prijatelj i savjetnik Karl Rov je još pod sumnjom, što predsjednikovu situaciju ne čini lakšom.”
Mark Rozel, stručnjak za američki predsjednički sistem, angažovan na Univerzitetu Džordž Mejson, smatra da predsjednik ima šansu da osvježi administraciju:
“Ovo je ozbiljan udarac administraciji i nema sumnje da kratkoročno odvlači pažnju od predsjednikovih planova. U isto vrijeme on je u poziciji da ubrizga svježu krv i preusmjeri fokus sa skandala. Ovo može biti kao novi početak koji može administraciji pomoći na dužu stazu.”
Majkl Henlon, ekspert Brukings instituta u Vašingtonu, podsjeća da su i raniji američki predsjednici imali nevolja sa saradnicima:
“Ovo što se desilo je možda zločin, ali ne smatram da je to nešto što ugrožava osnovne interese u pogledu bezbjednosti i demokratije, kao što je to slučaj sa Votergejtom. Ovo je skandal znatno manjeg nivoa.”
Bliski saradnik bivšeg predsjednika Bila Klintona uočava da je u jeku skandala sa Monikom Levinski i zahtjeva za impicmentom, predsjednika podržavalo više od 60 posto Amerikanaca, dok Buša trenutno podržava oko 40 posto. Kada je Klinton poručio javnosti da se vraća svom poslu, javnost je to odobravala. Kada sadašnji šef Bijele kuće kaže: „angažovaću se na poslu koji već radim“, narod kaže: „o ne!“, primjećuje nekadašnji funkcioner Bijele kuće.
Ono u čemu se posmatrači slažu, bez obzira jesu li naklonjeni Bušovim Republikancima ili Demokratima, jeste da predsjednik mora povratiti kredibilitet i uspostaviti čvrste etičke standarde u administraciji. Arogancija neće pomoći ni njegovim ciljevima u drugom mandatu, ni republikanskom kandidatu s ambicijama da ga zamijeni u Bijeloj kući 2009. godine.
