Njemački Dajmler-Krajzler, švedski Volvo, francuski ogranak Simensa, član britanskog Parlamenta, savjetnik ruskog predsjednika, bivši francuski ambasador i zvaničnik Vatikana su samo dio vrzinog kola, s ciljem da se osiguraju što veće količine nafte i što važniji poslovi sa Sadamovim Irakom, unatoč međunarodnim sankcijama. Pol Voker bivši direktor Američkih federalnih rezervi, predstavljajući u Njujorku nalaze komisije koju je predvodio, je kazao:
“Sadam je očigledno favorizovao zemlje, kompanije i pojedince za koje je ispravno ili pogrešno smatrao da će pomoći u uklanjanju sankcija UN-a nametnutih nakon Zalivskog rata.“
Sudeći po izvještaju Vokerove komisije, Rusija i Francuska su najviše profitirale na ugovorima u okviru programa „Nafta za hranu“. Zluradi će odmah reći: eto razloga što su se te zemlje toliko protivile američkoj vojnoj intervenciji protiv Sadama. Određene kvote nafte dodjeljivane su osim ruskim kompanijama i tamošnjim političarima. Vladimir Zirinovski ,lider Liberalno-demokratske partije, odbija mogućnost da je profitirao na ugovorima o iračkoj nafti. Njegov zamjenik u Stranci Aleksej Mitrofanov istice:
“Smatram da je izvještaj načinjen pod pritiskom Sjedinjenih Država. Amerika se sveti Ujedinjenim nacijama za njihovu poziciju prije početka rata u Iraku. Amerika nastoji da kompromituje sve one koji su podržali bivši irački režim. Naša stranka je podržavala Sadama Huseina i to nije tajna, ali nije bilo nezakonitih poslova.”
Sadam Husein nije davao ugovore na lijepe oči. U pomenutom izvještaju stoji da je mito pripadnicima nekadašnje elite u Bagdadu usmjeravan preko iračke Ambasade u Moskvi. Francuske vlasti istražuju kakva je bila uloga nekadašnjeg ambasadora ove zemlje pri Ujedinjenim nacijama i još desetak osoba u manipulacijama na koje ukazuje izvještaj. Ne treba sumnjati da će se oglasiti i ostali prozvani. Voker na kraju obimnog posla zaključuje:
“Korupcija u pomenutom programu od strane Sadama i mnogih drugih učesnika ne bi bila široko rasporostranjena da je bilo više discipline u Ujedinjenih nacijama i njihovim agencijama.”
Zagovornicima temeljnih reformi Svjetske organizacije ne treba bolji argument od skandala čije se klupko još nije sasim razmotalo.
“Sadam je očigledno favorizovao zemlje, kompanije i pojedince za koje je ispravno ili pogrešno smatrao da će pomoći u uklanjanju sankcija UN-a nametnutih nakon Zalivskog rata.“
Sudeći po izvještaju Vokerove komisije, Rusija i Francuska su najviše profitirale na ugovorima u okviru programa „Nafta za hranu“. Zluradi će odmah reći: eto razloga što su se te zemlje toliko protivile američkoj vojnoj intervenciji protiv Sadama. Određene kvote nafte dodjeljivane su osim ruskim kompanijama i tamošnjim političarima. Vladimir Zirinovski ,lider Liberalno-demokratske partije, odbija mogućnost da je profitirao na ugovorima o iračkoj nafti. Njegov zamjenik u Stranci Aleksej Mitrofanov istice:
“Smatram da je izvještaj načinjen pod pritiskom Sjedinjenih Država. Amerika se sveti Ujedinjenim nacijama za njihovu poziciju prije početka rata u Iraku. Amerika nastoji da kompromituje sve one koji su podržali bivši irački režim. Naša stranka je podržavala Sadama Huseina i to nije tajna, ali nije bilo nezakonitih poslova.”
Sadam Husein nije davao ugovore na lijepe oči. U pomenutom izvještaju stoji da je mito pripadnicima nekadašnje elite u Bagdadu usmjeravan preko iračke Ambasade u Moskvi. Francuske vlasti istražuju kakva je bila uloga nekadašnjeg ambasadora ove zemlje pri Ujedinjenim nacijama i još desetak osoba u manipulacijama na koje ukazuje izvještaj. Ne treba sumnjati da će se oglasiti i ostali prozvani. Voker na kraju obimnog posla zaključuje:
“Korupcija u pomenutom programu od strane Sadama i mnogih drugih učesnika ne bi bila široko rasporostranjena da je bilo više discipline u Ujedinjenih nacijama i njihovim agencijama.”
Zagovornicima temeljnih reformi Svjetske organizacije ne treba bolji argument od skandala čije se klupko još nije sasim razmotalo.
