Dostupni linkovi

Poligon za moguće i nemoguće koalicije


Osim ove nelogičnosti ima i čitav niz drugih neprincipijelnosti, čudnih koalicija, ali, fenomen koji se pomalja jeste da nijedna koalicija u Srbiji više ne izaziva čuđenje, a poslovica ko s đavolom tikve sadi gubi svaki smisao. Naime, više se ne zna razlika između đavola i tikvi. Još jedna storija o tome ko je ko na političkoj sceni Srbije:

“On je pošten čovek i čestit čovek. Prema tome nije on došao ni iz kakvog interesa, njegova skromnost se vidi u njegovom liku, u njegovom nastupu.”

Ako mislite da se ove reči odnose na novog koalicionog partnera Bogoljuba Karića - Nebojšu Čovića, grešite. Ove reči gospodin Karić izgovorio je onomad, kada je Radikal Živojin Lekić iz svog poslaničkog kluba u Skupštini Srbije prešao kod Bogoljuba Karića. Koalcija Karić-Čović, pak, protekla je u znatno mirnijem tonu o čemu svedoče i reči Nebojše Čovića:

“Čini mi se da je taj nacionalni pristup preko potreban i u interesu građana i države.”

No, ako stavimo po strani ovu najnoviju, kako mnogi kažu, neprirodnu ali očekivanu koaliciju o kojoj Miloš Aligrudić, šef Poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije u Skupštini Srbije kaže:

“To ne može biti iznenađenje. Dakle, Bogoljub Karić pokušava napravi stranku. On uspeva preko medija koji je njegov lični mediji, to je dakle BK televizija, uz pomoć sopstvenih sredstava i sopstvenog rođačkog okruženja koje čine vrh te sopstvene stranke da stvori što bolju atmosferu za sebe što mu, očito, priznaćemo pod tim okolnostima i nije teško jer marketing je marketing i naravno da Nebojša Čović koji ima politički instikt, koji je dugo u politici, dugo je i pratkično sa jednom malom političkom strankom pokušava da opstane u političkom životu, on je naravno uočio da bi možda Bogoljub Karić na sledećim izborima mogao da postigne rezultat koji bi ga odveo u parlament i da je to jedan od način da se politički opstane.”

A slično o koaliciji Karić-Čović misli i Anđeliko Trpković iz Srpskog pokreta obnove i dalje se postavlja pitanje šta nam i da li nam, mimo ovakvih pragmatičnih koalicija, uopšte preostaje na političkoj sceni Srbije. Da li je priča o prirodi koalicije u Srbiji zapravo priča o razlici u 17 metara, neobično pitanje na koje prilično ubedljivo odgovara Anđelko Trpković, funkcioner Srpskog pokreta obnove:

“Osnovni problem koji mi vidimo u Srpskom pokretu obnove u ovom trenutku je činjenica da dve najače demokratske snage koje mogu da nas vode na put u Evropu koji ja mislim da naš zajednički cilj u Skupštini Grada Beograda funkcionišu bez ikakvog problema i 17 metara dalje u Republičkoj skupštini ne mogu da funkcionišu do te mere da Demokratska stranka napusti Parlament. Dakle, kako je moguće da donosimo iste odluke koje proveravaju svi stranački organi i u jednom i u drugom slučaju koji su indentični i to da na jednom mestu, 17 metara dalje funkcioniše, i na drugom mestu ne funkcioniše do te mere da je taj antagonizam podignut na najviši mogući nivo gde govorimo o izdajama, o rušenju idelala...”

Da li je priča o koalicijama u Srbiji priča o različitim aršinima sagledavanja partijske saradnje na lokalu i na republičkom nivou, o čemu na dramatičan način govori Čedomir Antić iz G 17 Plus:

“Da, naravno, licemerni su svi drugi osim Demokratske stranke koja vlada u Vojvodini zajedno sa srpskim oligarhom i Miloševićevim ratnim ministrom Bogoljubom Karićem. Licemerni su svi osim Demokratske stranke koja u šest opština vlada sa Srpskom radikalnom strankom.”

Miloš Aligrudić, šef Poslaničke grupe Demokratske stranke Srbije u Skupštini Srbije na temu koalicije na lokalu i koalcije na republičkom nivou, mirnijim tonom konstatuje:

“Govorim o nivou vlasti koji se tiče organizacije države na nivou republike, onda je to jedna priča. Naravno lokalni organi vlasti su nešto drugo i tamo je moguće zamisliti različite koalcije, nešto što možda ne bi bio zamislivo na republičkom nivou.”

Ako se na lokalu može i sa Socijalistima i sa Radikalima, zašto se isti princip onda ne bi poštovao u Republičkom parlamentu, zaista ostaje pitanje bez zasad valjanog odgovora. Demokratska stranka često proziva Vladu zbog podrške socijalista u Skupštini Srbije i poziva Srpski pokret obnove da izađe iz takve koalicije i time uspostavi uslove za obaranje Vlade i raspisivanje novih izbora. Anđelko Trpković:

“Očekivati od nas, recimo kad nas poslanik Demokratske stranke pozove da napustimo Vladu, mi možemo da odgovorimo samo jednostavnim pitanjem, zašto bi mi to uradili. Dakle, šta treba da uradimo, treba da raspišemo nove izbore pa da se desi to isto da moramo da sarađujemo svi zajedno, ili možemo da sednemo i oko nečega da se dogovorimo. Ako smo uspeli da napravimo jedistveni tim koji će pregovorati o Kosovu, mislim da je pitanje političkog života u Srbiji isto pitanje dogovora a ne nekih novih izbora ili sukobljavanja.”

Šta činiti u ovakvoj situaciji? Miloš Aligrudić, Demokratska stranka Srbije:

“Dakle, to su stvari koje podrazumevaju da se interesi zajednice zbog koje se politikom i bavimo preči od partikularnih interesa političkih stranaka. Tako da jesu moguće koalicije, pre svega po programskom opredelenju i programskoj sličnosti, ali na kraju krajeva i iz neke krajnje oportunih razloga vezanih za interese zajednice u kojoj živimo, znači interesa države.”

A šta nam je činiti po uverenju Srpskog pokreta obnove? Anđelko Trpković:

“Srbija je u ovom trenutku postala zapravo poligon za sve moguće i nemoguće koalicije i mislim da to treba javnosti saopštiti i da javnost prema tome treba da ima određeni stav.”
XS
SM
MD
LG