Najpovoljnija ponuda na Jadranu – kupanje u nafti!! - ironična je poruka s jutrošnjeg prosvjeda u Zagrebu, gdje se uoči zasjedanja Komisije za procjenu studije utjecaja na okoliš Projekta "Družba Adria" okupilo stotinjak građana i predstavnika udruga zelenih s porukom: turizam je naša nafta, a ne "Družba Adria:
„Smiješan profit, od 80 milijuna dolara, riskira ne samo zagađenje mora, već gubitak cijele turističke ponude. Činjenica jest, gdje god se dogodila tankerska havarija, u bilo kojoj turističkoj zemlji, nije bilo riječ o jednoj izgubljenoj godini nego o izgubljenih nekoliko turističkih sezona.“
„Iako su sve moderniji brodovi, rizik postoji i taj rizik nesmijemo dozvoliti u jednom zatvorenom prostoru, zatvoreni prostor je Jadran.“
„Evo, primjer nam je bakar. Što je učinjeno od bakra? Tko to popraviti može? Prekrasan bakarski zaljev, a na što liči danas?“
Projekt "Družba Adrija" potpisale su vlade Bjelorusije Hrvatske, Mađarske, Rusije, Slovačke i Ukrajine. Naftovodom bi se do Krka prevozilo 15 milijuna tona ruske nafte godišnje, dalje tankerima prema Americi. No, mnogi tvrde da je za hrvatsku riječ o malom novcu, a velikom riziku. Slično je u raspravi na hrvatskoj televiziji ustvrdio sinoć i stručnjak za međunarodno pravo dr Neven Šimac:
„Hrvatska je dovoljno opskrbljena naftom. Hrvatska nema zašto činiti uslugu Ruskoj Federaciji i državnim tvrtkama koje bi izvozile naftu preko Jadrana, jer bi zarađivala kao sve zemlje preko kojih prolazi ta nafta i svi bi jednako zarađivali na prijevozu, svi oni koji imaju naftovode, a Hrvatska bi jedina imala rizik, siguran rizik plinova koji bi se ispuštali u Omišlju i zagadili bi, naravno, cijelu atmosferu. Vrlo vjerovatan rizik balastnim vodama uništavanja mora i rizik da se zbog cirkuliranja tankera dogodi havarija, izljevanje nafte u Jadran. Znamo što bi to značili za turizam, školjkarstvo, ribarstvo, ribogojstvo i općenito za naš Jadran.“
Na inicijativu Zelenih i pritiska javnosti, Jadranski naftovod – Janaf i Ministarstvo okoliša morali su izraditi studiju utjecaja na okoliš Projekta "Družba Adrija". Komisija za procjenu njezine valjanosti dva puta ju je dosad odbacivala kao lošu, danas je razmatra po treći put, a koplja su se najviše lomila oko ispuštanja balastnih voda u Jadran. Predsjednica Zelene akcije Jagoda Munić smatra da je trogodišnje razvlačenje cijelog slučaja svojevrsni uspjeh nevladinih udruga i građanskih inicijativa u Hrvatskoj:
„Da, razvlači se, evo već tri godine. To je, možemo reći i uspjeh, zato što kada je Projekt potpisan, 16.12.2000., Janaf je najavljivao da će tankeri i čitav projekt biti operativan već početkom 2003. Mi smo sada u 2005. na njenom kraju i nemamo još Projekt, srećom, i uspjeli smo se izborit da se radi barem ova studija, to je procjena rizika, studija utjecaja na okoliš.“
Član Zelene akcije Ivan Posinjak:
„Mislim da će konačno doći kraj toj agoniji i da će se odlučiti u korist mora čistog i u korist ljudi, a ne u korist profita jedne manje grupe ljudi.“
„Smiješan profit, od 80 milijuna dolara, riskira ne samo zagađenje mora, već gubitak cijele turističke ponude. Činjenica jest, gdje god se dogodila tankerska havarija, u bilo kojoj turističkoj zemlji, nije bilo riječ o jednoj izgubljenoj godini nego o izgubljenih nekoliko turističkih sezona.“
„Iako su sve moderniji brodovi, rizik postoji i taj rizik nesmijemo dozvoliti u jednom zatvorenom prostoru, zatvoreni prostor je Jadran.“
„Evo, primjer nam je bakar. Što je učinjeno od bakra? Tko to popraviti može? Prekrasan bakarski zaljev, a na što liči danas?“
Projekt "Družba Adrija" potpisale su vlade Bjelorusije Hrvatske, Mađarske, Rusije, Slovačke i Ukrajine. Naftovodom bi se do Krka prevozilo 15 milijuna tona ruske nafte godišnje, dalje tankerima prema Americi. No, mnogi tvrde da je za hrvatsku riječ o malom novcu, a velikom riziku. Slično je u raspravi na hrvatskoj televiziji ustvrdio sinoć i stručnjak za međunarodno pravo dr Neven Šimac:
„Hrvatska je dovoljno opskrbljena naftom. Hrvatska nema zašto činiti uslugu Ruskoj Federaciji i državnim tvrtkama koje bi izvozile naftu preko Jadrana, jer bi zarađivala kao sve zemlje preko kojih prolazi ta nafta i svi bi jednako zarađivali na prijevozu, svi oni koji imaju naftovode, a Hrvatska bi jedina imala rizik, siguran rizik plinova koji bi se ispuštali u Omišlju i zagadili bi, naravno, cijelu atmosferu. Vrlo vjerovatan rizik balastnim vodama uništavanja mora i rizik da se zbog cirkuliranja tankera dogodi havarija, izljevanje nafte u Jadran. Znamo što bi to značili za turizam, školjkarstvo, ribarstvo, ribogojstvo i općenito za naš Jadran.“
Na inicijativu Zelenih i pritiska javnosti, Jadranski naftovod – Janaf i Ministarstvo okoliša morali su izraditi studiju utjecaja na okoliš Projekta "Družba Adrija". Komisija za procjenu njezine valjanosti dva puta ju je dosad odbacivala kao lošu, danas je razmatra po treći put, a koplja su se najviše lomila oko ispuštanja balastnih voda u Jadran. Predsjednica Zelene akcije Jagoda Munić smatra da je trogodišnje razvlačenje cijelog slučaja svojevrsni uspjeh nevladinih udruga i građanskih inicijativa u Hrvatskoj:
„Da, razvlači se, evo već tri godine. To je, možemo reći i uspjeh, zato što kada je Projekt potpisan, 16.12.2000., Janaf je najavljivao da će tankeri i čitav projekt biti operativan već početkom 2003. Mi smo sada u 2005. na njenom kraju i nemamo još Projekt, srećom, i uspjeli smo se izborit da se radi barem ova studija, to je procjena rizika, studija utjecaja na okoliš.“
Član Zelene akcije Ivan Posinjak:
„Mislim da će konačno doći kraj toj agoniji i da će se odlučiti u korist mora čistog i u korist ljudi, a ne u korist profita jedne manje grupe ljudi.“
