Preko 12 posto građana Crne Gore živi ispod apsolutne linije siromaštva, a više od jedne trećine stanovništva svrstava se u kategoriju ekonomski ugroženog, jer živi ispod nivoa od 150 posto od apsolutne linije siromaštva koja je postavljena na 116 eura po potrošačkoj jedinici. Ovo su podaci crnogorske Strategije za smanjenje siromaštva, koju je Vlada usvojila prije skoro dvije godine, ali koja do sada nije rezultirala uspjesima koji bi očigledno ukazivali da je siromaštvo u Crnoj Gori smanjeno.
Ne postoje podaci o dešavanjima u vezi same strategije za smanjenje siromaštva, rekla je za naš program Vanja Ćalović, koordinator Mreže za afirmaciju nevladinog sektora. Pokušaj Vanje Ćalović na praćenju realizacije ovog dokumenta nije bio uspješan zbog, kako kaže, nedostatka otvorenosti nadležnih ministarstava, a naročito Ministarstva rada i socijalnog staranja, koje nije odgovaralo na zahtjeve MANS-a za dostavljanje podataka o realizaciji konkretnih projekata definisanih strategijom. Ocjenjujući dosadašnja kretanja u vezi siromaštva u Crnoj Gori, u MANS-u se oslanjaju na podatke Svjetske banke. Vanja Ćalović:
«U Crnoj Gori je došlo do blagog oporavka ekonomije, prema konstatacijama Svjetske banke, ali paralelno sa tim došlo je do rasta broja siromašnih, što znači da su se dobrobiti od blagog oporaavka ekonomije, na žalost, kretale ka onim društvenim grupama koje nijesu bile ugrožene, odnosno koje nijesu bile siromašne. I ono što imamo kao posljedicu je da broj siromašnih sve više raste, umjesto da od ekonomije, kako je to bio vladin prioritet, koristi imaju najmarginalizovanije kategorije društva. Tome u prilog ide i činjenica da je Crna Gora od strane Vlade prepoznata kao zemlja koja ima najveću razliku između deset posto najsiromašnijih i deset posto najbogatijih u zemlji. I ipak imamo, na žalost, rezultate ekonomske politike takve da upravo tih deset posto najsiromašnijih su upravo oni koji sve više siromaše kao posljedica sprovođenja ekonomskih politika od kojih su neke definisane strategijom.“
I pored naših upornih nastojanja danas nijesmo bili u mogućnosti da kontaktiramo Snežanu Mijušković, pomoćnika ministra rada i socijalnog staranja, koja je od samog početka bila na čelu procesa izrade i realizacije Strategije za smanjenje siromaštva u Crnoj Gori. Milivoje Radović, docent podgoričkog Ekonomskog fakulteta i lider jedne od ekspertskih radnih grupa koje su bile angažovane na izradi ovog dokumenta, kaže da se prema izvještajima Svjetske banke može zaključiti da je Crna Gora napravila izvjestan pomak, koji je čak i nešto bolji nego kod ostalih zemalja koje se suočavaju sa problemom siromaštva. Ta pozitivna pomijeranja će se osjetiti tek za pet, šest godina nakon svih reformskih zahvata koji se trenutno sprovode, kaže Radović:
«Konkretno, te mjere se vide naročito u oblasti tržišta rada, regionalne politike, u oblasti ruralnog i regionalnog razvoja, zatim poljoprivrede... Takođe ono gdje se očekuju dalje mjere i pozitivni efekti jeste problem korupcije koji nam takođe stoji za vratom.“
*****
Svjetski dan borbe protiv siromaštva u Bijelom Polju obilježio je i dugačak red pred šalterom pošte. Nekon pet mjeseci, isplaćuje se socijalna pomoć. Ljudi u redu tvrde da bi se bez pretjerivanja, makar pola Bijelog Polja moglo naći rame uz rame s njima. Tu su ipak samo oni koje je krajnja nužda natjerala da savladaju moralne barijere i pruže ruku kroz šalter za sirotinju:
RSE: Šta se čeka?
BJELOPOLJAC 1: Čekaju socijalno ljudi. Ču'š, šta se čeka. Pošto im trebaju pare, normalno. Gužva je nenormalna. Da! A normalno je da ljudi čekaju pare da kupe 'ljeb. N'o šta će.
BJELOPOLJAC 2: Pitaj ove u vlasti.
RSE: Oni kažu - imaju Strategiju.
BJELOPOLJAC 2: Nema. Samo lažu, slobodno im reci tako. Evo, pet mjeseci nijesmo dobili socijalno. Tek danas.
RSE: Da li je sramota biti čovjek koji traži socijalno?
BJELOPOLJAC 2: Što je sramota kad nemaš drugog izbora. Ja sam tri'es godina radio, a sad primam socijalno. Tri'es godina radio, a sad nemam.
U porodici Vuković, gdje se primaju dvije profesorske plate, ipak vlada materijalna kriza koja bi se morala zvati siromaštvo. Duhovno je siromaštvo posljedica i to je državna strategija, a ne nikakva borba protiv siromaštva, kaže profesor Novo:
«Strah me je da danas ima mnogo takvih koji prevrću kontejnere i traže preživljavanje od danas do sjutra. Pa, u Crnoj Gori je danas sigurno preko 50 posto siromašno, tu do 30, 40 posto koje može da preživljava, a onih svega pet do deset posto uistinu ne znaju što imaju. Oni koji vladaju, oni su ti, pa i profesor i profesija su dovedeni do bijede, a nijesu još kako će to sve izgledati i lično molim boga da napustim, da ostavim dnevnik, jer ne vidim nikakvu budućnost za profesiju i dane koji dolaze, jer nas gone da pošteno ne radimo, nego čak i da ocjene prodajemo, da sve što je časno i pošteno u prosvjeti to će brzo da izblijedi i nestane, jer ova vlast je toliko to vješto izvela, pa je sa timom stručnjaka dovela narod do bijede, jer kada ga dovedeš do siromaštva, lako je njima upravljati.“
U borbi protiv siromaštva, država Crna Gora je u Bijelom Polju ponajviše uradila stambeno zbrinjavajući 12 porodica. Jednom od stanara Tufiku Međedoviću postavljamo hipotetično pitanje: što bi učinio kada bi još i par desetina hiljada eura dobio da započne biznis:
«Kad bi mi neko ponudio, ja bih prvo morao da vratim to što imam duga. Da vratim dug i da nešto uradim u kuću, a drugo ništa ne bi mogao da okrenem i ostao bih opet siromah. Ja sam morao da uzmem kredit da bi liječio svoje dijete, 3.000 eura da dam da se liječi dijete i treba to sad vratit'. Šta da ti kažem? Borbu protiv siromaštva, to je sve profućkano. Sad svakome: kako ko se snađe. To je ta borba. A da se snađeš ne možeš nikako.“
Pomoć koja se daje samo je kap u moru crnogorskog siromaštva, kažu stanari socijalne zgrade:
STANARKA 1: Od strane opštine opet nije loše. Ali, na primjer, nijesam zadovoljna sa strane zdravstva.
RSE: Jeli Vas bilo stid što ste i zvanično sirotinja?
STANARKA 1: Pa, normalno da nas je bilo stid. Ne kažem da sam baš ono najugroženija, ali ima i gore.
RSE: A Vas da pitam, kako pobijediti siromaštvo?
STANARKA 2: Lijepo. Sve što imam - meni je dosta. Vrlo lijepo. Prosto mi je lijepo. Sve što imam - dosta mi je.
Ne postoje podaci o dešavanjima u vezi same strategije za smanjenje siromaštva, rekla je za naš program Vanja Ćalović, koordinator Mreže za afirmaciju nevladinog sektora. Pokušaj Vanje Ćalović na praćenju realizacije ovog dokumenta nije bio uspješan zbog, kako kaže, nedostatka otvorenosti nadležnih ministarstava, a naročito Ministarstva rada i socijalnog staranja, koje nije odgovaralo na zahtjeve MANS-a za dostavljanje podataka o realizaciji konkretnih projekata definisanih strategijom. Ocjenjujući dosadašnja kretanja u vezi siromaštva u Crnoj Gori, u MANS-u se oslanjaju na podatke Svjetske banke. Vanja Ćalović:
«U Crnoj Gori je došlo do blagog oporavka ekonomije, prema konstatacijama Svjetske banke, ali paralelno sa tim došlo je do rasta broja siromašnih, što znači da su se dobrobiti od blagog oporaavka ekonomije, na žalost, kretale ka onim društvenim grupama koje nijesu bile ugrožene, odnosno koje nijesu bile siromašne. I ono što imamo kao posljedicu je da broj siromašnih sve više raste, umjesto da od ekonomije, kako je to bio vladin prioritet, koristi imaju najmarginalizovanije kategorije društva. Tome u prilog ide i činjenica da je Crna Gora od strane Vlade prepoznata kao zemlja koja ima najveću razliku između deset posto najsiromašnijih i deset posto najbogatijih u zemlji. I ipak imamo, na žalost, rezultate ekonomske politike takve da upravo tih deset posto najsiromašnijih su upravo oni koji sve više siromaše kao posljedica sprovođenja ekonomskih politika od kojih su neke definisane strategijom.“
I pored naših upornih nastojanja danas nijesmo bili u mogućnosti da kontaktiramo Snežanu Mijušković, pomoćnika ministra rada i socijalnog staranja, koja je od samog početka bila na čelu procesa izrade i realizacije Strategije za smanjenje siromaštva u Crnoj Gori. Milivoje Radović, docent podgoričkog Ekonomskog fakulteta i lider jedne od ekspertskih radnih grupa koje su bile angažovane na izradi ovog dokumenta, kaže da se prema izvještajima Svjetske banke može zaključiti da je Crna Gora napravila izvjestan pomak, koji je čak i nešto bolji nego kod ostalih zemalja koje se suočavaju sa problemom siromaštva. Ta pozitivna pomijeranja će se osjetiti tek za pet, šest godina nakon svih reformskih zahvata koji se trenutno sprovode, kaže Radović:
«Konkretno, te mjere se vide naročito u oblasti tržišta rada, regionalne politike, u oblasti ruralnog i regionalnog razvoja, zatim poljoprivrede... Takođe ono gdje se očekuju dalje mjere i pozitivni efekti jeste problem korupcije koji nam takođe stoji za vratom.“
*****
Svjetski dan borbe protiv siromaštva u Bijelom Polju obilježio je i dugačak red pred šalterom pošte. Nekon pet mjeseci, isplaćuje se socijalna pomoć. Ljudi u redu tvrde da bi se bez pretjerivanja, makar pola Bijelog Polja moglo naći rame uz rame s njima. Tu su ipak samo oni koje je krajnja nužda natjerala da savladaju moralne barijere i pruže ruku kroz šalter za sirotinju:
RSE: Šta se čeka?
BJELOPOLJAC 1: Čekaju socijalno ljudi. Ču'š, šta se čeka. Pošto im trebaju pare, normalno. Gužva je nenormalna. Da! A normalno je da ljudi čekaju pare da kupe 'ljeb. N'o šta će.
BJELOPOLJAC 2: Pitaj ove u vlasti.
RSE: Oni kažu - imaju Strategiju.
BJELOPOLJAC 2: Nema. Samo lažu, slobodno im reci tako. Evo, pet mjeseci nijesmo dobili socijalno. Tek danas.
RSE: Da li je sramota biti čovjek koji traži socijalno?
BJELOPOLJAC 2: Što je sramota kad nemaš drugog izbora. Ja sam tri'es godina radio, a sad primam socijalno. Tri'es godina radio, a sad nemam.
U porodici Vuković, gdje se primaju dvije profesorske plate, ipak vlada materijalna kriza koja bi se morala zvati siromaštvo. Duhovno je siromaštvo posljedica i to je državna strategija, a ne nikakva borba protiv siromaštva, kaže profesor Novo:
«Strah me je da danas ima mnogo takvih koji prevrću kontejnere i traže preživljavanje od danas do sjutra. Pa, u Crnoj Gori je danas sigurno preko 50 posto siromašno, tu do 30, 40 posto koje može da preživljava, a onih svega pet do deset posto uistinu ne znaju što imaju. Oni koji vladaju, oni su ti, pa i profesor i profesija su dovedeni do bijede, a nijesu još kako će to sve izgledati i lično molim boga da napustim, da ostavim dnevnik, jer ne vidim nikakvu budućnost za profesiju i dane koji dolaze, jer nas gone da pošteno ne radimo, nego čak i da ocjene prodajemo, da sve što je časno i pošteno u prosvjeti to će brzo da izblijedi i nestane, jer ova vlast je toliko to vješto izvela, pa je sa timom stručnjaka dovela narod do bijede, jer kada ga dovedeš do siromaštva, lako je njima upravljati.“
U borbi protiv siromaštva, država Crna Gora je u Bijelom Polju ponajviše uradila stambeno zbrinjavajući 12 porodica. Jednom od stanara Tufiku Međedoviću postavljamo hipotetično pitanje: što bi učinio kada bi još i par desetina hiljada eura dobio da započne biznis:
«Kad bi mi neko ponudio, ja bih prvo morao da vratim to što imam duga. Da vratim dug i da nešto uradim u kuću, a drugo ništa ne bi mogao da okrenem i ostao bih opet siromah. Ja sam morao da uzmem kredit da bi liječio svoje dijete, 3.000 eura da dam da se liječi dijete i treba to sad vratit'. Šta da ti kažem? Borbu protiv siromaštva, to je sve profućkano. Sad svakome: kako ko se snađe. To je ta borba. A da se snađeš ne možeš nikako.“
Pomoć koja se daje samo je kap u moru crnogorskog siromaštva, kažu stanari socijalne zgrade:
STANARKA 1: Od strane opštine opet nije loše. Ali, na primjer, nijesam zadovoljna sa strane zdravstva.
RSE: Jeli Vas bilo stid što ste i zvanično sirotinja?
STANARKA 1: Pa, normalno da nas je bilo stid. Ne kažem da sam baš ono najugroženija, ali ima i gore.
RSE: A Vas da pitam, kako pobijediti siromaštvo?
STANARKA 2: Lijepo. Sve što imam - meni je dosta. Vrlo lijepo. Prosto mi je lijepo. Sve što imam - dosta mi je.
