Socijalnih programa u BiH praktično nema, penzioni fondovi crpe se u isto vrijeme kad se i pune, a i fondovi zdravstvenog osiguranja napola su prazni. Rezultat je to prvenstveno neujednačene socijalne politike između entiteta, kantona, pa čak i općina, tvrdi državni premijer Adnan Terzić:
“Sistem socijalne zaštite u RS-u je bolji upravo zbog toga što je ovaj entitet centralizovan, tako da su razlike u primanjima siromašnih, naime socijalne zaštite, manje nego što je to slučaj sa Federacijom. Specifičnosti BiH, kao zemlje koja je izišla iz rata i koja mora da skrbi za veliki broj ratnih invalida i porodica poginulih, vode nejednakoj podjeli ukupnih socijalnih transfera prema svima kojima socijalna pomoć treba. Tako npr. oko 70 odsto ukupnih sredstava za socijalnu zaštitu troše se na transfere prema ratnim invalidima i porodicama poginulih, tako da ostalim kategorijama siromašnih ostaje veoma mali dio.”
Sistem penzijskog i zdravstvenog osiguranja u BiH potpuno je zastario i eksperti tvrde kako će se jednog dana morati napraviti rez u sistemu punjenja fondova, u kojem oni koji sada rade osiguravaju primanja penzionerima. Profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Hasan Muratović:
“Mogao se i ranije, po mom mišljenju, napraviti jedan rez, ali mislim da još uvijek nije kasno. Mi bismo trebali da uzmemo jedan veliki kredit za obnavljanje penzionog fonda, a njega bi trebalo uložiti u razvoj, odnosno u dobre kompanije, u dionice, ili kupiti dio PIF-ova, jer i PIF-ovi godišnje donose 30, 40 posto. Dakle, penzioneri bi iz toga mogli da povećavaju svoje penzije, da se financiraju, mogli bi privremeno, ako je nužno, i da prodaju dio tih sredstava, a na dugi rok, na tridesetak godina - to ne bi bilo teško vratiti. Ja mislim, dok se radikalno ne obnovi taj fond, mi nećemo imati konačno rješenje toga pitanja.”
Ljudi koji to mogu finansijski sve više novac za stare dane uplaćuju privatnim osiguravajućim društvima za takozvana životna osiguranja. Profesor sarajevskog Ekonomskog fakulteta Željko Šain kaže kako je to gotovo nelegalno, jer o tome ne postoji zakon na državnom nivou:
“Postoje neki okvirni, parcijalni dijelovi u više zakona, ali nema cjelovitog zakona koji to regulira. Bez jednog jedinstvenog zakona i dalje će curiti novac na druge stvari. I tu država gubi, prema postojećim nekim proračunima, oko 100 miliona maraka godišnje. Dakle, stotine miliona maraka su mimo zakona otišle iz države BiH na Zapad. Privatni oblici osiguranja trebaju biti, ali uglavnom se sprovoditi u državi BiH.”
Nakon uvođenja PDV-a, tvrde u udruženjima penzionera, ratnih vojnih invalida, u sindikatima i fondovima socijalnog osiguranja, očekuje se još gora socijalna situacija. Vijeće ministara Parlamentu nije dostavilo obećavani kvalitetni socijalni program. Zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma Nikola Špirić:
“Mi nemamo socijalnih programa koji mogu da brinu o građanima BiH. Nažalost, prostor je podijeljen, iscjepkan, nema fondova koji daju socijalnu sigurnost građanima, penzioni fondovi su ratom uništeni, tako da treba vidjeti na koji način se može obezbijediti, dakle, radno angažovani, oni koji nisu zaposleni, kako izbjeći sivu ekonomiju, kako pojačati penzione fondove. Ja pozivam vlade na svim nivoima da shvate da su socijalni programi ozbiljna stvar i da ne bi trebalo provocirati revolt građana koji su s razlogom već revoltirani na jako loše socijalno stanje u kojem žive.”
Iskustva nekih od zapadnih zemalja, kao što je Njemačka, u kojima se i do polovine bruto društvenog proizvoda izdvaja za socijalna davanja, upozoravaju da se zakoni o tome moraju donositi na državnom nivou. Profesor univerziteta uz Regenzburga, Helmut Braun:
“Kada je u pitanju penzioni sistem u Njemačkoj, država je ta koja odlučuje o ključnim stvarima, mada se provedbena politika može mijenjati od pokrajine do pokrajine. Donošenje zakona koji su bitni za penzioni sistem je, dakle, u nadležnosti države, ali općine raspolažu sredstvima. Često se dešava da savezne vlasti nisu zadovoljne tom raspodjelom novca i to je greška koja se u BiH ne smije učiniti.”
Penzioni i socijalni fondovi, kao i zakoni, dakle, moraju biti uspostavljeni također na državnom nivou, kako bi svi penzioneri, bolesni i siromašni dobijali jednako.
“Sistem socijalne zaštite u RS-u je bolji upravo zbog toga što je ovaj entitet centralizovan, tako da su razlike u primanjima siromašnih, naime socijalne zaštite, manje nego što je to slučaj sa Federacijom. Specifičnosti BiH, kao zemlje koja je izišla iz rata i koja mora da skrbi za veliki broj ratnih invalida i porodica poginulih, vode nejednakoj podjeli ukupnih socijalnih transfera prema svima kojima socijalna pomoć treba. Tako npr. oko 70 odsto ukupnih sredstava za socijalnu zaštitu troše se na transfere prema ratnim invalidima i porodicama poginulih, tako da ostalim kategorijama siromašnih ostaje veoma mali dio.”
Sistem penzijskog i zdravstvenog osiguranja u BiH potpuno je zastario i eksperti tvrde kako će se jednog dana morati napraviti rez u sistemu punjenja fondova, u kojem oni koji sada rade osiguravaju primanja penzionerima. Profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Hasan Muratović:
“Mogao se i ranije, po mom mišljenju, napraviti jedan rez, ali mislim da još uvijek nije kasno. Mi bismo trebali da uzmemo jedan veliki kredit za obnavljanje penzionog fonda, a njega bi trebalo uložiti u razvoj, odnosno u dobre kompanije, u dionice, ili kupiti dio PIF-ova, jer i PIF-ovi godišnje donose 30, 40 posto. Dakle, penzioneri bi iz toga mogli da povećavaju svoje penzije, da se financiraju, mogli bi privremeno, ako je nužno, i da prodaju dio tih sredstava, a na dugi rok, na tridesetak godina - to ne bi bilo teško vratiti. Ja mislim, dok se radikalno ne obnovi taj fond, mi nećemo imati konačno rješenje toga pitanja.”
Ljudi koji to mogu finansijski sve više novac za stare dane uplaćuju privatnim osiguravajućim društvima za takozvana životna osiguranja. Profesor sarajevskog Ekonomskog fakulteta Željko Šain kaže kako je to gotovo nelegalno, jer o tome ne postoji zakon na državnom nivou:
“Postoje neki okvirni, parcijalni dijelovi u više zakona, ali nema cjelovitog zakona koji to regulira. Bez jednog jedinstvenog zakona i dalje će curiti novac na druge stvari. I tu država gubi, prema postojećim nekim proračunima, oko 100 miliona maraka godišnje. Dakle, stotine miliona maraka su mimo zakona otišle iz države BiH na Zapad. Privatni oblici osiguranja trebaju biti, ali uglavnom se sprovoditi u državi BiH.”
Nakon uvođenja PDV-a, tvrde u udruženjima penzionera, ratnih vojnih invalida, u sindikatima i fondovima socijalnog osiguranja, očekuje se još gora socijalna situacija. Vijeće ministara Parlamentu nije dostavilo obećavani kvalitetni socijalni program. Zamjenik predsjedavajućeg Zastupničkog doma Nikola Špirić:
“Mi nemamo socijalnih programa koji mogu da brinu o građanima BiH. Nažalost, prostor je podijeljen, iscjepkan, nema fondova koji daju socijalnu sigurnost građanima, penzioni fondovi su ratom uništeni, tako da treba vidjeti na koji način se može obezbijediti, dakle, radno angažovani, oni koji nisu zaposleni, kako izbjeći sivu ekonomiju, kako pojačati penzione fondove. Ja pozivam vlade na svim nivoima da shvate da su socijalni programi ozbiljna stvar i da ne bi trebalo provocirati revolt građana koji su s razlogom već revoltirani na jako loše socijalno stanje u kojem žive.”
Iskustva nekih od zapadnih zemalja, kao što je Njemačka, u kojima se i do polovine bruto društvenog proizvoda izdvaja za socijalna davanja, upozoravaju da se zakoni o tome moraju donositi na državnom nivou. Profesor univerziteta uz Regenzburga, Helmut Braun:
“Kada je u pitanju penzioni sistem u Njemačkoj, država je ta koja odlučuje o ključnim stvarima, mada se provedbena politika može mijenjati od pokrajine do pokrajine. Donošenje zakona koji su bitni za penzioni sistem je, dakle, u nadležnosti države, ali općine raspolažu sredstvima. Često se dešava da savezne vlasti nisu zadovoljne tom raspodjelom novca i to je greška koja se u BiH ne smije učiniti.”
Penzioni i socijalni fondovi, kao i zakoni, dakle, moraju biti uspostavljeni također na državnom nivou, kako bi svi penzioneri, bolesni i siromašni dobijali jednako.
