Na nedjeljni referendum izašlo je solidnih 54 posto Švicaraca, od čega je 56 posto glasalo da radnici iz Češke, Slovenije, Estonije, Mađarske, Latvije, Litve, Poljske, Slovačke, te Malte i Kipra mogu dobiti boravak u njihovoj zemlji, ukoliko dokažu da imaju posao i da se o sebi mogu starati. Portparol EU Francoise Le Bail pozdravlja rezultate referenduma. Ona smatra da je to ogromna satisfakcija za Brisel, osobito sa stanovišta kako je lako glasanje prošlo:
"Ovo je neuobičajeno dobro i važno za primjenu Šengenskog I Dablinskog sporazuma. To je podjednako korisno i za Švicarce i za stanovnike EU, jer će ukloniti prepreke slobodnom kretanju u okviru Unije."
Nekoliko puta Švicarska je organizirala narodno izjašnjavanje u vezi s evropskim integracijama, Švicarci su to uredno odbijali. Naprimjer, 2001. godine 77 posto Švicaraca odbilo je priključivanje EU. Zemlja koja se diči svojom neovisnošću, neutralnošću i izbjegavanjem ratova skoro 700 godina smatra se najtvrđim orahom u Evropi. Ljubazni, nasmiješeni, dobri domaćini milionima turista, isti ti Švicarci tvrdokorno su čuvali svoju jedinstvenost i zatvorenost, čime su stekli epitet najzatvorenijeg naroda u Evropi. I poznatu posprdnu poštapalicu da se "ništa drugo i ne može očekivati od nacije koja je izmislila jedino zidni sat s kukavicom".
Uoči ovonedjeljnog referenduma biznismeni i indutrijski lobby je gurao “za”, tvrdeći da će u protivnom Evropa zatvoriti svoje tržište švicarskim proizvodima. Desno orjentirane partije i sindikati propagirali su odbijanje odluke, plašeći narod poplavom jeftine radne snage s istoka. Evropski portparol Francoise Le Bail demantira bilo kakvu ucjenu:
"Nema govora o pritiscima, riječ je samo tumačenju jednostavne zakonske logike. Ukoliko se kretanje radne snage ne proširi i na deset novih članica, treba očekivati reperkusije na sve ostale bilateralne sporazume koje je Švicarska sklopila. Nije moguće imati ugovore samo sa jednim dijelom EU, u to mora biti uključeno svih 25 zemalja.”
Švicarska, koja 60 posto svojih proizvoda izvozi u susjedne evropske zemlje, nije si mogla dozvoliti prekidanje trgovinskih sporazuma I stvarno nije smjela reći “ne” radnicima s evropskog istoka. O tome govori i Daniel Kuebler, profesor sa Ciriškog univerziteta:
"Istina je da institucionalno Švicarska nije dio ujedinjene Evrope, ali ima ugovore s EU zato što se nalazi usred starog kontinenta, a zemlje EU su najvažniji poslovni partneri.”
Rezultati posljednjeg, za Švicarce vrlo uspješnog, referenduma ne znače, međutim, da su tamošnji stanovnici izgubili ili napustili svoj tradicionani osjećj za neutralnost. Baš nasuprot, kaže professor Kuebler
"Švicarska je ovim svojim ‘za’ samo s leđa skinula pritisak da uđe u EU!"
Spasili su time i sve poslovne ugovore s Evropom, a izazvali i pozitivne reakcije u ostatku Evrope. Vladimir Špidla, evropski komesar za zapošljavanje i socijalne poslove, zadovoljan je rezultatima švicarskog izjašnjavanja, jer je Bern pokazao kako i istočne smatra jednako vrijednim zapadnoevropskim državama. Špidla kaže da razumije strah Švicaraca od pojačanog dolaska radnika u njihovu zemlju:
"Moja iskustva, međutim, kazuju da to neće biti poplava radne snage. Kad se EU proširila na Španiju i Portugal, to se nije desilo. Statistika pokazuje kako je broj pridošlih bio marginalan."
Nedjeljno švicarsko “ja” za istočne Evropljane ne znači međutim I "dođite odmah i to svi". Radne su dozvole za radnike iz "istočne EU" limitirane. Samo 3.000 njih dobiće odobrenje za ostanak, a vlasti će pojačati potragu za radnicima na crno. Švicarska će i dalje za mnoge novoprimljene Evropljane ostati neostvareni alpski san.
"Ovo je neuobičajeno dobro i važno za primjenu Šengenskog I Dablinskog sporazuma. To je podjednako korisno i za Švicarce i za stanovnike EU, jer će ukloniti prepreke slobodnom kretanju u okviru Unije."
Nekoliko puta Švicarska je organizirala narodno izjašnjavanje u vezi s evropskim integracijama, Švicarci su to uredno odbijali. Naprimjer, 2001. godine 77 posto Švicaraca odbilo je priključivanje EU. Zemlja koja se diči svojom neovisnošću, neutralnošću i izbjegavanjem ratova skoro 700 godina smatra se najtvrđim orahom u Evropi. Ljubazni, nasmiješeni, dobri domaćini milionima turista, isti ti Švicarci tvrdokorno su čuvali svoju jedinstvenost i zatvorenost, čime su stekli epitet najzatvorenijeg naroda u Evropi. I poznatu posprdnu poštapalicu da se "ništa drugo i ne može očekivati od nacije koja je izmislila jedino zidni sat s kukavicom".
Uoči ovonedjeljnog referenduma biznismeni i indutrijski lobby je gurao “za”, tvrdeći da će u protivnom Evropa zatvoriti svoje tržište švicarskim proizvodima. Desno orjentirane partije i sindikati propagirali su odbijanje odluke, plašeći narod poplavom jeftine radne snage s istoka. Evropski portparol Francoise Le Bail demantira bilo kakvu ucjenu:
"Nema govora o pritiscima, riječ je samo tumačenju jednostavne zakonske logike. Ukoliko se kretanje radne snage ne proširi i na deset novih članica, treba očekivati reperkusije na sve ostale bilateralne sporazume koje je Švicarska sklopila. Nije moguće imati ugovore samo sa jednim dijelom EU, u to mora biti uključeno svih 25 zemalja.”
Švicarska, koja 60 posto svojih proizvoda izvozi u susjedne evropske zemlje, nije si mogla dozvoliti prekidanje trgovinskih sporazuma I stvarno nije smjela reći “ne” radnicima s evropskog istoka. O tome govori i Daniel Kuebler, profesor sa Ciriškog univerziteta:
"Istina je da institucionalno Švicarska nije dio ujedinjene Evrope, ali ima ugovore s EU zato što se nalazi usred starog kontinenta, a zemlje EU su najvažniji poslovni partneri.”
Rezultati posljednjeg, za Švicarce vrlo uspješnog, referenduma ne znače, međutim, da su tamošnji stanovnici izgubili ili napustili svoj tradicionani osjećj za neutralnost. Baš nasuprot, kaže professor Kuebler
"Švicarska je ovim svojim ‘za’ samo s leđa skinula pritisak da uđe u EU!"
Spasili su time i sve poslovne ugovore s Evropom, a izazvali i pozitivne reakcije u ostatku Evrope. Vladimir Špidla, evropski komesar za zapošljavanje i socijalne poslove, zadovoljan je rezultatima švicarskog izjašnjavanja, jer je Bern pokazao kako i istočne smatra jednako vrijednim zapadnoevropskim državama. Špidla kaže da razumije strah Švicaraca od pojačanog dolaska radnika u njihovu zemlju:
"Moja iskustva, međutim, kazuju da to neće biti poplava radne snage. Kad se EU proširila na Španiju i Portugal, to se nije desilo. Statistika pokazuje kako je broj pridošlih bio marginalan."
Nedjeljno švicarsko “ja” za istočne Evropljane ne znači međutim I "dođite odmah i to svi". Radne su dozvole za radnike iz "istočne EU" limitirane. Samo 3.000 njih dobiće odobrenje za ostanak, a vlasti će pojačati potragu za radnicima na crno. Švicarska će i dalje za mnoge novoprimljene Evropljane ostati neostvareni alpski san.
