Hava Alam Nuristani je u kritičnom stanju u američkoj vojnoj bolnici u Bagramu, nakon što su je nepoznati napadači ranili vatrenim oružjem prošle srijede. Hava je kandidat za poslanika. Samo par dana prije ranjavanja kazala je našem reporteru:
“Afganistanske žene imaju još mnogo problema u svakodnevnom životu, posebno sada kada smo na početku velike promjene i njihovog učešća u demokratskim procesima. Ja sam kandidatkinja za parlament i dolazim iz provincije sa mnogo problema. Često su mi prijetili da će me ubiti ako pokušam kampanju u Nuristanu.”
Hava je bila prva voditeljka na jeziku pastu na državnoj televiziji Afganistana nakon obaranja talibanskog režima krajem 2001. Prije nego je odlučila da se kandiduje na izborima radila je u Vladi, u Ministarstvu za ženska pitanja.
Sam Zia Zarifi je šef istraživačkog tima međunarodne nevladine organizacije Hjumen Rajts Voč. On uočava da je zastrašivanje žena kanidata prisutno u cijeloj zemlji, a ne samo u područjima na granici sa Pakistanom, gdje je prisustvo ekstremista najveće:
“Žene kandidati učestvuju u rekordnom broju, ali su zaista suočene sa nedostatkom sredstava i zastrašivanjem od strane zapovjednika lokalnih frakcija.”
Baš je to slučaj Geide Tavaen , dvadesetšestogodišnje Afganistanke koja se kandidovala u Heratu, na zapadu zemlje. Prijetnje joj stižu putem telefona i uvijek s istom porukom da odustane od kandidature ili će u protivnom biti ubijena. Nurzia Čarki iz provincije Logar kaže da su joj prijetili najdirektnije zapovjednik i pripadnici milicije povezane sa bivšim talibanskim komandantom:
“Više od 20 dana Mula Palang, koji komanduje naoružanom grupom, šalje meni i mojoj porodici prijeteće poruke. Kaže da radim za Amerikance i da sam samo njihova sluškinja. Upozorava me da bi bilo sramno da me izaberu u Parlament i da će me ubiti ili postaviti bombu pod moj automobil.”
Zarifi kaže da ženama ne prijete samo ekstremisti, već i muški članovi njihovih porodica, ukoliko ne glasaju kako im je naređeno:
“Afganistanke širom zemlje pokazuju da će na predstojećim izborima učestvovati kao nikada ranije. Zemlja treba da se time ponosi. Naši istraživači razgovarali su sa ženama i u najudaljenijim selima i one su kazale da će glasati kako im se sviđa.”
Šah Naz je udovica iz provincije Lagman, koja živi u Kabulu sa dva sina i pet kćeri. Ona ne krije strahovanja da će na sam dan izbora u nedelju biti nasilja:
“Nadam se da će sve proći kako treba, ali strahujem za djecu, uvijek se bojim raketnog napada, eksplozije mine ili pucnjave. Zaista sam zabrinuta.”
Zargona je učiteljica u glavnom gradu. Ima troje djece i nepokolebljivu odlučnost:
“Ne želimo da ratne vođe ili pripadnici milicija uđu u Parlament, u Volesi Džirgu. Glasaću za osobu kojoj vjerujem. Niko nam ne smije prijetiti i niko me ne može prinuditi da glasam za nekog kandidata. Ne trebaju nam više džihadisti.”
Pored 328 žena koje su se kandidovale za 68 mjesta u Parlamentu, još 237 kandidatkinja pokušaće da osigura mandat u provincijskim savjetima koji će odlučivati o sastavu Gornjeg doma državnog Parlamenta. Otkako je izborna kampanja počela, najmanje šestoro kandidata je ubijeno, a na jugu i istoku zemlje na meti napada bili su i službenici Ujedinjenih nacija, novinari i lica koja su distribuirala glasačke kartice.
“Afganistanske žene imaju još mnogo problema u svakodnevnom životu, posebno sada kada smo na početku velike promjene i njihovog učešća u demokratskim procesima. Ja sam kandidatkinja za parlament i dolazim iz provincije sa mnogo problema. Često su mi prijetili da će me ubiti ako pokušam kampanju u Nuristanu.”
Hava je bila prva voditeljka na jeziku pastu na državnoj televiziji Afganistana nakon obaranja talibanskog režima krajem 2001. Prije nego je odlučila da se kandiduje na izborima radila je u Vladi, u Ministarstvu za ženska pitanja.
Sam Zia Zarifi je šef istraživačkog tima međunarodne nevladine organizacije Hjumen Rajts Voč. On uočava da je zastrašivanje žena kanidata prisutno u cijeloj zemlji, a ne samo u područjima na granici sa Pakistanom, gdje je prisustvo ekstremista najveće:
“Žene kandidati učestvuju u rekordnom broju, ali su zaista suočene sa nedostatkom sredstava i zastrašivanjem od strane zapovjednika lokalnih frakcija.”
Baš je to slučaj Geide Tavaen , dvadesetšestogodišnje Afganistanke koja se kandidovala u Heratu, na zapadu zemlje. Prijetnje joj stižu putem telefona i uvijek s istom porukom da odustane od kandidature ili će u protivnom biti ubijena. Nurzia Čarki iz provincije Logar kaže da su joj prijetili najdirektnije zapovjednik i pripadnici milicije povezane sa bivšim talibanskim komandantom:
“Više od 20 dana Mula Palang, koji komanduje naoružanom grupom, šalje meni i mojoj porodici prijeteće poruke. Kaže da radim za Amerikance i da sam samo njihova sluškinja. Upozorava me da bi bilo sramno da me izaberu u Parlament i da će me ubiti ili postaviti bombu pod moj automobil.”
Zarifi kaže da ženama ne prijete samo ekstremisti, već i muški članovi njihovih porodica, ukoliko ne glasaju kako im je naređeno:
“Afganistanke širom zemlje pokazuju da će na predstojećim izborima učestvovati kao nikada ranije. Zemlja treba da se time ponosi. Naši istraživači razgovarali su sa ženama i u najudaljenijim selima i one su kazale da će glasati kako im se sviđa.”
Šah Naz je udovica iz provincije Lagman, koja živi u Kabulu sa dva sina i pet kćeri. Ona ne krije strahovanja da će na sam dan izbora u nedelju biti nasilja:
“Nadam se da će sve proći kako treba, ali strahujem za djecu, uvijek se bojim raketnog napada, eksplozije mine ili pucnjave. Zaista sam zabrinuta.”
Zargona je učiteljica u glavnom gradu. Ima troje djece i nepokolebljivu odlučnost:
“Ne želimo da ratne vođe ili pripadnici milicija uđu u Parlament, u Volesi Džirgu. Glasaću za osobu kojoj vjerujem. Niko nam ne smije prijetiti i niko me ne može prinuditi da glasam za nekog kandidata. Ne trebaju nam više džihadisti.”
Pored 328 žena koje su se kandidovale za 68 mjesta u Parlamentu, još 237 kandidatkinja pokušaće da osigura mandat u provincijskim savjetima koji će odlučivati o sastavu Gornjeg doma državnog Parlamenta. Otkako je izborna kampanja počela, najmanje šestoro kandidata je ubijeno, a na jugu i istoku zemlje na meti napada bili su i službenici Ujedinjenih nacija, novinari i lica koja su distribuirala glasačke kartice.
