Dostupni linkovi

Loše je da gore ne može biti


Ukratko: loše je da gore ne može biti.

Na prvi pogled, izjava srpskog predsjednika djeluje kao potez čovjeka zabrinutog za mir u Crnoj Gori, političara koji se bori za bolju budućnost srpsko-crnogorskih odnosa. No, iza maske dobrih savjeta providi se stvarnost: srpski se predsjednik javno umiješao u crnogorski politički život.

Pri tom, Tadiće se nije trudio da dokazuje. Ako je referendum opasnost, valjalo bi reći - šta je alternativa? Ako crnogorski mediji propagiraju jezik šovinizma i antisrpstva, bilo bi korektno da se javno kaže - koji su to mediji, da li državni privatni ili svi zajedno? Ovako, presuda je donijeta bez saslušanja i sa olimpskih, predsjedničkih visina: referendum je po Tadiću a priori loša politička odluka a crnogorski mediji su, po definiciji, antisrpski orijentisani.

Od vremena Slobodana Miloševića Crna Gora nije dobila gromoglasniji politički šamar. U pozadini nastupa sadašnjeg srpskog predsjednika je opasna poruka - kakav god bio rezultat referenduma, proizvešće loše posljedice i po Crnu Goru i po region. Drugim riječima,Boris Tadić kao da ponavlja političku mantru svoga oca, filozofa Ljube Tadića koji tvrdi Crna Gora nije sposobna da se stara o sebi.

Međutim, dok Ljuba Tadić govori u ime navladine organizacije, Boris Tadić priča sa mjesta srpskog predsjednika. Zato je njegova priča ozbiljnija, a ideja opasnija. Srpski predsjednik se u stvari posredno obraćao međunarodnoj zajednici: crnogorski referendum treba spriječiti po svaku cijenu.

Ko zna koji su politički motivi bili razlog za ovakav istup Borisa Tadića? Mnogi će u Crnoj Gori biti ogorčeni nakon nastupa srpskog predsjednika, mnogi su ovdje tvrdo vjerovali da će Boris Tadić imati respekta prema zemlji porijekla njegove porodice.

U politici, međutim, nema mjesta za emocije. Izjavu Borisa Tadića treba tumačiti kao još jedan kamenčić u sklapanju mozaika o sadašnjim srpsko-crnogorskim odnosima. A ta slika nije ružičasta: nakon oštrih izjava srpskog premijera Koštunice, poslije nastupa čelnika G-17 plus i otvorenih prijetnji šešeljevih radikala, sada se tom horu protivnika refernduma pridružio Boris Tadić.

Ispada da srpske stranke – žestoko posvađane unutar Srbije – konsenzus mogu naći samo kada je Crna Gora u pitanju: većina je složna samo u borbi protiv crnogorskog referenduma. Tadićeva izjava je krunski dokaz da, što se Crne Gore tiče, današnja parlamentarna većina u Srbiji slijedi politiku Slobodana Miloševića. Doduše, sada se više ne zvecka oružjem već se prijeti silom međunarodne uzajednice. Princip te politike je isti i nije se, na žalost, promijenio decenijama unazad: za velikosrpske sanjare svaki put koji Crna Gora izbere biće antisrpski put. Ta kolonilajna politika ne želi Crnoj Gori omogućiti čak ni pravo na izbor.

U tom smislu, izjava Borisa Tadića može biti od pomoći baš Crnoj gori: sada je izvjesno da Crna Gora mora na referendum. Tek onda postoje šanse da je poštuju kao ravnopravnog partnera, i u Beogradu i u međunaodnoj zajednici. Sve ostalo, neki opstanak u tarnzicionom periodu, život u sadašnjoj zajednici samo je put ka gašenju države Crne Gore.
XS
SM
MD
LG