Košmar je počeo kristalno vedrog septembarskog jutra u Njujorku, u 8:46. Slika i zvuk eksplozije Boinga 757, koji su teroristi obrušili u sjeverni oblakoder Svjetskog trgovinskog centra, ostali su najupečatljiviji djelić sjećanja na 11. septembar 2001. Herb Ouida radio je na 77 spratu oblakodera, a njegov sin Tod na 105. On nije uspio da se spasi:
“To je nešto s čime živite do kraja života. Svako zna da nema većeg bola od gubitka djeteta. U vrijeme godišnjice još nam je teže. Moja supruga se isključila na neki način od svijeta koji je okružuje još polovinom prošlog mjeseca. Ona misli da se tako štiti.“
Herb je nakon tragedije napustio posao i zajedno sa suprugom osnovao dječiju Fondaciju „Tod Ouida“ u znak sjećanja na sina. Herb je porijeklom iz Afganistana. Na pitanje kako je 11. septembatr promijenio kolektivnu svijest Amerikanaca, kaže:
“Naša predstava o Arapima i ljudima sa Bliskog istoka se promijenila i trebaće dosta vremena da se to prevaziđe. O muslimanima, o sljedbenicima islama, o milijardu ljudi, stvoren je ružan stereotip. Drugo je da smo mi Amerikanci postali spremniji da odustanemo od naših sloboda. Takozvani Patriotski akt je ograničio ili uskratio mnoge slobode. Ljudi su pasivni jer se plaše.“
Herb kaže da je cilj njegove fondacije da ljudima pomogne da utiču na svoju sudbinu, da ne sjede skrštenih ruku, ponavljajući da je današnji svijet užasno mjesto. Sličnu misiju ima i Dona Gafni. Ona radi kao stručnjak za dječiju psihologiju sa najmlađima koji su 11. septembra preživjeli traumatska iskustva.
“Ne želimo da se ta djeca formiraju pod uticajem tih užasnih događaja i da govore na primjer: 'Zovem se Džon, moj otac je poginuo 11. septembra.'“
Dona je pronašla nove načine tretmana kako bi djeca pogođenja tragedijom 11. septembra lakše prevazišla psihološke teškoće.
“Želimo da djeca rastu, da budu otporna, da budu najbolja što mogu, da imaju stabilne odnose s drugima. To je moguće, jer su djeca veoma otporna.”
Mnogi mališani, čiji su roditelji, rođaci ili prijatelji poginuli 11. septembra, još imaju bolne uspomene. Dona Gafni priznaje da još nije jasno kakve će biti dugoročne posljedice na najmlađe, posebno one koji su ostali bez roditelja. Takvih je oko 3000.
“Znate, porodica se može okupiti i u miru razgovarati o tragediji, ali u slučaju siročadi, ta tragedija će se pominjati veoma otvoreno i javno.”
Za psihologe kao što je Dona Gafni, ponavljanje prizora napada 11. septembra u medijima predstavlja veliki problem u radu s djecom.
“Radim sa nekom djecom čija je škola u blizini srušenih oblakodera. Niko, srećom, nije povrijeđen, ali su morali da se evakuišu. Bilo je teško, ali bili su zajedno. Neki od njih i sada, kada osjete dim ili vide kristalno nebo, uznemire se, jer je tog 11. septembra vrijeme bilo predivno.”
Gospođa Gafni se prisjeća dječaka koji tokom igre, kao sastavnog dijela terapije, nikako nije htio da se odvoji od merdevina. Kasnije je objasnio da je njegov otac nastradao jer požarne ljestve na vatrogasnoj cisterni nisu bile dovoljno visoke da do njega dopru.
Prije napada 11. septembra, izrazom ground ziro (ground zero) Amerikanci su označavali mjesto na kojem je eksplodirala atomska bomba. Danas se prva asocijacija koji taj termin budi odnosi na mjesto gdje su se nekad uzdizali oblakoderi svjetskog trgovinskog centra u Njujorku. Ako se stanovnici ove metropole i u čemu slažu, to je da treba izgraditi kompleks koji će biti dokaz snage ovog grada i podsjećati na 2.752 žrtve. Gradonačelnik Majkl Blumberg obećava:
“Toranj slobode biće arhitektonski simbol i izuzetno projektovani radni prostor. Biće to spektakularni dodatak izgledu Njujorka, a takođe će popuniti fizičku i emotivnu prazninu koja je ostala nakon rušenja Svjetskog trgovinskog centra.”
Na javnom konkursu pobijedio je početkom 2003. godine projekat američkog arhitetke Danijela Libeskinda. Nakon što je budući vlasnik kompleksa zatražio izmjene kako bi se osiguralo više poslovnog prostora, angažovan je arhitekta Dejvid Čajlds da sa autorom prvobitne zamisli nađe kompromisno rješenje. Krajem iste godine, inovirani projekat ugledao je svjetlo dana, a onda su u junu ove godine naložene nove izmjene zbog bezbjednosnih razloga.
Višestruke izmjene i činjenica da je izgubljeno dosta od originalnog projekta, navelo je mnoge Njujorčane na pitanje: koliko će karaktera uopšte imati budući kompleks zgrada na lokaciji nekadašnjeg Svjetskog trgovinskog centra? Bez obzira na sve kontroverze, kamen temeljac položen je 4. jula, ali gradnja, koja će trajati najranije do 2009. godine, tek treba da počne. Niko ne može sa sigurnošću reći da u međuvremenu projekat još jednom neće biti izmijenjen.
“To je nešto s čime živite do kraja života. Svako zna da nema većeg bola od gubitka djeteta. U vrijeme godišnjice još nam je teže. Moja supruga se isključila na neki način od svijeta koji je okružuje još polovinom prošlog mjeseca. Ona misli da se tako štiti.“
Herb je nakon tragedije napustio posao i zajedno sa suprugom osnovao dječiju Fondaciju „Tod Ouida“ u znak sjećanja na sina. Herb je porijeklom iz Afganistana. Na pitanje kako je 11. septembatr promijenio kolektivnu svijest Amerikanaca, kaže:
“Naša predstava o Arapima i ljudima sa Bliskog istoka se promijenila i trebaće dosta vremena da se to prevaziđe. O muslimanima, o sljedbenicima islama, o milijardu ljudi, stvoren je ružan stereotip. Drugo je da smo mi Amerikanci postali spremniji da odustanemo od naših sloboda. Takozvani Patriotski akt je ograničio ili uskratio mnoge slobode. Ljudi su pasivni jer se plaše.“
Herb kaže da je cilj njegove fondacije da ljudima pomogne da utiču na svoju sudbinu, da ne sjede skrštenih ruku, ponavljajući da je današnji svijet užasno mjesto. Sličnu misiju ima i Dona Gafni. Ona radi kao stručnjak za dječiju psihologiju sa najmlađima koji su 11. septembra preživjeli traumatska iskustva.
“Ne želimo da se ta djeca formiraju pod uticajem tih užasnih događaja i da govore na primjer: 'Zovem se Džon, moj otac je poginuo 11. septembra.'“
Dona je pronašla nove načine tretmana kako bi djeca pogođenja tragedijom 11. septembra lakše prevazišla psihološke teškoće.
“Želimo da djeca rastu, da budu otporna, da budu najbolja što mogu, da imaju stabilne odnose s drugima. To je moguće, jer su djeca veoma otporna.”
Mnogi mališani, čiji su roditelji, rođaci ili prijatelji poginuli 11. septembra, još imaju bolne uspomene. Dona Gafni priznaje da još nije jasno kakve će biti dugoročne posljedice na najmlađe, posebno one koji su ostali bez roditelja. Takvih je oko 3000.
“Znate, porodica se može okupiti i u miru razgovarati o tragediji, ali u slučaju siročadi, ta tragedija će se pominjati veoma otvoreno i javno.”
Za psihologe kao što je Dona Gafni, ponavljanje prizora napada 11. septembra u medijima predstavlja veliki problem u radu s djecom.
“Radim sa nekom djecom čija je škola u blizini srušenih oblakodera. Niko, srećom, nije povrijeđen, ali su morali da se evakuišu. Bilo je teško, ali bili su zajedno. Neki od njih i sada, kada osjete dim ili vide kristalno nebo, uznemire se, jer je tog 11. septembra vrijeme bilo predivno.”
Gospođa Gafni se prisjeća dječaka koji tokom igre, kao sastavnog dijela terapije, nikako nije htio da se odvoji od merdevina. Kasnije je objasnio da je njegov otac nastradao jer požarne ljestve na vatrogasnoj cisterni nisu bile dovoljno visoke da do njega dopru.
Prije napada 11. septembra, izrazom ground ziro (ground zero) Amerikanci su označavali mjesto na kojem je eksplodirala atomska bomba. Danas se prva asocijacija koji taj termin budi odnosi na mjesto gdje su se nekad uzdizali oblakoderi svjetskog trgovinskog centra u Njujorku. Ako se stanovnici ove metropole i u čemu slažu, to je da treba izgraditi kompleks koji će biti dokaz snage ovog grada i podsjećati na 2.752 žrtve. Gradonačelnik Majkl Blumberg obećava:
“Toranj slobode biće arhitektonski simbol i izuzetno projektovani radni prostor. Biće to spektakularni dodatak izgledu Njujorka, a takođe će popuniti fizičku i emotivnu prazninu koja je ostala nakon rušenja Svjetskog trgovinskog centra.”
Na javnom konkursu pobijedio je početkom 2003. godine projekat američkog arhitetke Danijela Libeskinda. Nakon što je budući vlasnik kompleksa zatražio izmjene kako bi se osiguralo više poslovnog prostora, angažovan je arhitekta Dejvid Čajlds da sa autorom prvobitne zamisli nađe kompromisno rješenje. Krajem iste godine, inovirani projekat ugledao je svjetlo dana, a onda su u junu ove godine naložene nove izmjene zbog bezbjednosnih razloga.
Višestruke izmjene i činjenica da je izgubljeno dosta od originalnog projekta, navelo je mnoge Njujorčane na pitanje: koliko će karaktera uopšte imati budući kompleks zgrada na lokaciji nekadašnjeg Svjetskog trgovinskog centra? Bez obzira na sve kontroverze, kamen temeljac položen je 4. jula, ali gradnja, koja će trajati najranije do 2009. godine, tek treba da počne. Niko ne može sa sigurnošću reći da u međuvremenu projekat još jednom neće biti izmijenjen.
