Hrvatska još uvjek potražuje oko 8.500 muzejskih i oko 10.000 sakralnih eksponata koji se i danas, deset godina nakon završetka rata, nalaze na prostorima Srbije i Crne Gore. Dio umjetnina je vraćen, a kada će biti ostatak, zavisi o pregovorima koje ministarstva kulture dviju zemalja trebaju uskoro nastaviti. Jadran Antonović, državni tajnik u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske, kaže da još nije dogovoren termin sastanka, ali da će on uslijediti brzo nakon sezone godišnjih odmora.
''U tjeku su pregovori oko trećeg pokušaja sazivanja sjednice povjerenstva, s obzirom da su prije godišnjih odmora dva termina otkazana od strane dijela povjerenstva Srbije i Crne Gore. Na sljedećoj sjednici, kada do nje dođe, biće ustanovljen termin dinamike povrata otuđenih umjetnina.''
Državni tajnik Antolović kaže kako je u Hrvatskoj do sada vraćen dio onoga što je u ratu bilo otuđeno, prije svega iz vukovarske galerije umjetnina i franjevačkog samostana. Još 2001. godine Hrvatskoj je iz muzeja Vojvodine i muzeja Novog Sada, vraćeno nekoliko stotina slika i drugih umjetnina. Prošle godine, nakon dugih pregovora, Hrvatskoj su iz Banje Jauković u Vojvodini vraćene i skulpture kipara naivaca. No, značajan dio hrvatskog kulturnog blaga još čeka da se vrati u svoje matične galerije i izložbene prostore, kaže Jadran Antolović, državni tajnik u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.
''Popisi su još uvijek dosta dugi, brojčani pokazatelji su još uvijek veliki i upravo iz tog razloga se nadamo da ćemo na sljedećoj sjednici povjerenstva uspjeti ubrzati dinamiku i dogovore oko povrata.''
Povrat hrvatskih umjetnina dio je dogovora koji su dvije države u jesen 2001. postigle u New Yorku na sastanku tadašnjih ministara vanjskih poslova, Tonina Picule i Gorana Svilanovića. Obje strane tada su ocijenile da će i povrat otuđenog kulturnog blaga biti korak ka normalizaciji odnosa i još bolje suradnje Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
*****
Uprkos nekim najavama da bi tokom ove sedmice delegacije Hrvatske i Srbije mogle da razgovaraju o povraćaju kulturnog blaga odnetog iz Hrvatske tokom proteklog rata, u Ministarstvu kulture Srbije nisu mogli da potvrde ovu informaciju, ali naglašavaju da su spremni za taj susret i da su potpuno otvoreni za razgovore o svim spornim pitanjima.
Za nepunih mesec dana krajem protekle godine učinjen je značajan napredak u vezi sa povraćajem hrvatskog kulturnog blaga odnetog u Srbiju početkom devedesetih. Iz Zemuna je u Vukovar vraćena jezuitska biblioteka, u Bobotu iz Novog Sada vraćen ikonostas, a iz Apatina u Ernestinovo značajne umetničke skulpture. Od tog trenutka dolazi do zastoja. Kako objašnjava Ministarstvo kulture Srbije, u pitanju je prezautetost članova Odbora za povraćaj kulturnih dobara drugim obavezama, a sama materija na kojoj bi trebalo raditi izuzetno je obimna. Pored toga, ovaj posao zahteva i bolju tehničku opremljenost. Vladimir Tončić, predsednik Odbora.
“Taj povraćaj kulturnih dobara podrazumeva vrlo važan rad na terenu, znači, i vozila, i laptopove, i drugu opremu koju mi, sticajem okolnosti, nismo imali, ali uveren sam da će doći do brzog pomaka i nastavka ,po meni, veoma dobre saradnje koja je počela u ovom sazivu.”
Iako nije bio u mogućnosti da potvrdi ranije najave susreta dve delegacije tokom ove nedelje, Tončić naglašava da je srpska strana spremna i potpuno otvorena za sva sporna pitanja.
“Naša strana je potpuno u duhu saradnje i dobrosusedskih odnosa, i uopšte obaveza koje su na nekom evropskom nivou prihvaćene da svako dobije nazad ono što je njegovo. Znači, to je mnogo više od spremnosti, to je naša konačna opredeljenost da se to uradi, ali kažem, sticaj okolnosti je takav da, recimo, u ova tri povraćaja koja su bila tako brza, bile su neke nesporne situacije, znalo se, recimo, za biblioteku koja je izmeštena iz Vukovara u Zemun, da ju je JNA iznela sa namerom da je zaštiti i to je i sačuvano. Isto tako, skulpture u Apatinu - znalo se tačno odakle su; isto za ikonostas u Novom Sadu - znalo se da je iz Bobote. O nekim eventualnim potraživanjima kulturnih dobara za koja se ne može sa sigurnošću znati gde se ona trenutno nalaze, ne bi sada iznosio detalje.”
Tončić kaže da je ovo posao koji zahteva vreme i strpljenje, iako tri predhodna slučaja mogu da stvore drugačiji utisak.
“Pošli smo od tih najjasnijih, najnedvojbenijih, nedvosmislenih situacija gde se to moglo uraditi na taj način. Ima još takvih situacija, ali ne previše, i onda ostaje vrlo osetljiv, delekatan posao da, ako treba, i u saradnji Interpola i naših policija, i jedna i druga država učine napor, jer je građanski rat koji je trajao proizveo tu situaciju da su mnoga kulturna dobra privatna lica otuđivala, nekad i na druge načine, i da zbog toga predstoji jedan vrlo osetljiv, delikatan i mukotrpan posao.”
Upitan da li bi ipak ovih dana moglo da dođe do susreta sa hrvatskom delegacijom, predsednik Odbora za povraćaj kulturnih dobara kaže:
“Da vam kažem, ako budem blagovremeno obavešten putem Ministarstva inostranih poslova, biće mi vrlo drago, tim pre što bi želeo da istaknem i ovaj put da je saradnja sa hrvatskom delegacijom, gospođom Brankom Šulc pre svega, koja je pomoćnik ministra, bila izuzetno korektna, profesionalna, pre svega dobronamerna i na svaki način za pohvalu, tako da sam uveren da će se na isti način i nastaviti.”
''U tjeku su pregovori oko trećeg pokušaja sazivanja sjednice povjerenstva, s obzirom da su prije godišnjih odmora dva termina otkazana od strane dijela povjerenstva Srbije i Crne Gore. Na sljedećoj sjednici, kada do nje dođe, biće ustanovljen termin dinamike povrata otuđenih umjetnina.''
Državni tajnik Antolović kaže kako je u Hrvatskoj do sada vraćen dio onoga što je u ratu bilo otuđeno, prije svega iz vukovarske galerije umjetnina i franjevačkog samostana. Još 2001. godine Hrvatskoj je iz muzeja Vojvodine i muzeja Novog Sada, vraćeno nekoliko stotina slika i drugih umjetnina. Prošle godine, nakon dugih pregovora, Hrvatskoj su iz Banje Jauković u Vojvodini vraćene i skulpture kipara naivaca. No, značajan dio hrvatskog kulturnog blaga još čeka da se vrati u svoje matične galerije i izložbene prostore, kaže Jadran Antolović, državni tajnik u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske.
''Popisi su još uvijek dosta dugi, brojčani pokazatelji su još uvijek veliki i upravo iz tog razloga se nadamo da ćemo na sljedećoj sjednici povjerenstva uspjeti ubrzati dinamiku i dogovore oko povrata.''
Povrat hrvatskih umjetnina dio je dogovora koji su dvije države u jesen 2001. postigle u New Yorku na sastanku tadašnjih ministara vanjskih poslova, Tonina Picule i Gorana Svilanovića. Obje strane tada su ocijenile da će i povrat otuđenog kulturnog blaga biti korak ka normalizaciji odnosa i još bolje suradnje Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
*****
Uprkos nekim najavama da bi tokom ove sedmice delegacije Hrvatske i Srbije mogle da razgovaraju o povraćaju kulturnog blaga odnetog iz Hrvatske tokom proteklog rata, u Ministarstvu kulture Srbije nisu mogli da potvrde ovu informaciju, ali naglašavaju da su spremni za taj susret i da su potpuno otvoreni za razgovore o svim spornim pitanjima.
Za nepunih mesec dana krajem protekle godine učinjen je značajan napredak u vezi sa povraćajem hrvatskog kulturnog blaga odnetog u Srbiju početkom devedesetih. Iz Zemuna je u Vukovar vraćena jezuitska biblioteka, u Bobotu iz Novog Sada vraćen ikonostas, a iz Apatina u Ernestinovo značajne umetničke skulpture. Od tog trenutka dolazi do zastoja. Kako objašnjava Ministarstvo kulture Srbije, u pitanju je prezautetost članova Odbora za povraćaj kulturnih dobara drugim obavezama, a sama materija na kojoj bi trebalo raditi izuzetno je obimna. Pored toga, ovaj posao zahteva i bolju tehničku opremljenost. Vladimir Tončić, predsednik Odbora.
“Taj povraćaj kulturnih dobara podrazumeva vrlo važan rad na terenu, znači, i vozila, i laptopove, i drugu opremu koju mi, sticajem okolnosti, nismo imali, ali uveren sam da će doći do brzog pomaka i nastavka ,po meni, veoma dobre saradnje koja je počela u ovom sazivu.”
Iako nije bio u mogućnosti da potvrdi ranije najave susreta dve delegacije tokom ove nedelje, Tončić naglašava da je srpska strana spremna i potpuno otvorena za sva sporna pitanja.
“Naša strana je potpuno u duhu saradnje i dobrosusedskih odnosa, i uopšte obaveza koje su na nekom evropskom nivou prihvaćene da svako dobije nazad ono što je njegovo. Znači, to je mnogo više od spremnosti, to je naša konačna opredeljenost da se to uradi, ali kažem, sticaj okolnosti je takav da, recimo, u ova tri povraćaja koja su bila tako brza, bile su neke nesporne situacije, znalo se, recimo, za biblioteku koja je izmeštena iz Vukovara u Zemun, da ju je JNA iznela sa namerom da je zaštiti i to je i sačuvano. Isto tako, skulpture u Apatinu - znalo se tačno odakle su; isto za ikonostas u Novom Sadu - znalo se da je iz Bobote. O nekim eventualnim potraživanjima kulturnih dobara za koja se ne može sa sigurnošću znati gde se ona trenutno nalaze, ne bi sada iznosio detalje.”
Tončić kaže da je ovo posao koji zahteva vreme i strpljenje, iako tri predhodna slučaja mogu da stvore drugačiji utisak.
“Pošli smo od tih najjasnijih, najnedvojbenijih, nedvosmislenih situacija gde se to moglo uraditi na taj način. Ima još takvih situacija, ali ne previše, i onda ostaje vrlo osetljiv, delekatan posao da, ako treba, i u saradnji Interpola i naših policija, i jedna i druga država učine napor, jer je građanski rat koji je trajao proizveo tu situaciju da su mnoga kulturna dobra privatna lica otuđivala, nekad i na druge načine, i da zbog toga predstoji jedan vrlo osetljiv, delikatan i mukotrpan posao.”
Upitan da li bi ipak ovih dana moglo da dođe do susreta sa hrvatskom delegacijom, predsednik Odbora za povraćaj kulturnih dobara kaže:
“Da vam kažem, ako budem blagovremeno obavešten putem Ministarstva inostranih poslova, biće mi vrlo drago, tim pre što bi želeo da istaknem i ovaj put da je saradnja sa hrvatskom delegacijom, gospođom Brankom Šulc pre svega, koja je pomoćnik ministra, bila izuzetno korektna, profesionalna, pre svega dobronamerna i na svaki način za pohvalu, tako da sam uveren da će se na isti način i nastaviti.”
