RSE: Je l' Vam milije ovdje baba Joke il' u Kotoru?
BABA JOKE: Mene je milije na Lovćen. Zrak i tako, navikla sam i milije mi je tu. Odje je lijepo.
RSE: Koliko je familije ovdje na Ivanovim Koritima?
BABA JOKE: Ima pet, šest porodica dođe tu ljeti samo i nema niko.
RSE: Ali kuće su uglavnom obnovljene.
BABA JOKE: A, dobro, jesu, jesu. Pomalo se obnavljaju i ima novije tamo. Ovaj Duda on je gradio novu.
RSE: Dolaze li Vam unuci?
BABA JOKE: Dolazili su dok su bili mali. Sad neće nijedan. Imaju đevojaka dolje. Eto.
RSE: Kada ste prvi put došli ovdje?
BABA JOKE: Došla sam možda prije pedeset godina.
RSE: Nije bilo struje, nije bilo vode u kuću?
BABA JOKE: Nije bilo vode u kuću, nije bilo struje u kuću. Ne, bogomi, no sam odila s barelom na Ivanova Korita, te donesi pomalo.
RSE: Danas svega toga ima, ali?
BABA JOKE: Ali nema mene.
RSE: Odakle ste se Vi udali?
BABA JOKE: S Njeguša pošla isto za Njegušom.
RSE: Nijeste daleko?
BABA JOKE: A, nijesmo bili daleko, no se nijesmo viđeli dokle došao do mene. Nijesmo se poznavali kao vi danas. Ne. Ne.
RSE: Ali, čini mi se da i sa ovoliko godina se dobro slažete.
BABA JOKE: Slagali smo, bilo je i koškanja i sad. Dobro smo prošli. Ovo danas idu, pa kroz koje vrijeme razdvoje se. Mi smo izdržali. Izdržali smo. Ja sam došla '52. kod njega, pa evo do sad. Koliko je to godina, ne znam ni ja.
RSE: Pedeset tri.
BABA JOKE: E, dosta, bogomi. Dosta sam izdržala.
RSE: Svaka čast. Ali ima jedna priča Vaša o tome kako Crnogorci iz postelje love lisice.
BABA JOKE: I ubiju je.
RSE: Je li to moguće?
BABA JOKE: Moguće. Bilo je i toga.
RSE: Pa kako, ispričajte nam.
BABA JOKE: Leži žena kod muža. Legne maloprijed. I ona ne zna šta će on, šta on priprema. Žena zaspala, on čeka lisicu da mu dođe i iz kreveta pucao i ubio lisicu. Milija mu je bila lisica, no ja. Svako je veče čekao s prozora i to iz kreveta. Prisloni pet, šest jastuka i gleda po cijelu noć. Tu baci bave ispod te bukve i taman otalen pogled lijepi. Ubio jedne zime, čini mi se, devet.
BABA JOKE: Mene je milije na Lovćen. Zrak i tako, navikla sam i milije mi je tu. Odje je lijepo.
RSE: Koliko je familije ovdje na Ivanovim Koritima?
BABA JOKE: Ima pet, šest porodica dođe tu ljeti samo i nema niko.
RSE: Ali kuće su uglavnom obnovljene.
BABA JOKE: A, dobro, jesu, jesu. Pomalo se obnavljaju i ima novije tamo. Ovaj Duda on je gradio novu.
RSE: Dolaze li Vam unuci?
BABA JOKE: Dolazili su dok su bili mali. Sad neće nijedan. Imaju đevojaka dolje. Eto.
RSE: Kada ste prvi put došli ovdje?
BABA JOKE: Došla sam možda prije pedeset godina.
RSE: Nije bilo struje, nije bilo vode u kuću?
BABA JOKE: Nije bilo vode u kuću, nije bilo struje u kuću. Ne, bogomi, no sam odila s barelom na Ivanova Korita, te donesi pomalo.
RSE: Danas svega toga ima, ali?
BABA JOKE: Ali nema mene.
RSE: Odakle ste se Vi udali?
BABA JOKE: S Njeguša pošla isto za Njegušom.
RSE: Nijeste daleko?
BABA JOKE: A, nijesmo bili daleko, no se nijesmo viđeli dokle došao do mene. Nijesmo se poznavali kao vi danas. Ne. Ne.
RSE: Ali, čini mi se da i sa ovoliko godina se dobro slažete.
BABA JOKE: Slagali smo, bilo je i koškanja i sad. Dobro smo prošli. Ovo danas idu, pa kroz koje vrijeme razdvoje se. Mi smo izdržali. Izdržali smo. Ja sam došla '52. kod njega, pa evo do sad. Koliko je to godina, ne znam ni ja.
RSE: Pedeset tri.
BABA JOKE: E, dosta, bogomi. Dosta sam izdržala.
RSE: Svaka čast. Ali ima jedna priča Vaša o tome kako Crnogorci iz postelje love lisice.
BABA JOKE: I ubiju je.
RSE: Je li to moguće?
BABA JOKE: Moguće. Bilo je i toga.
RSE: Pa kako, ispričajte nam.
BABA JOKE: Leži žena kod muža. Legne maloprijed. I ona ne zna šta će on, šta on priprema. Žena zaspala, on čeka lisicu da mu dođe i iz kreveta pucao i ubio lisicu. Milija mu je bila lisica, no ja. Svako je veče čekao s prozora i to iz kreveta. Prisloni pet, šest jastuka i gleda po cijelu noć. Tu baci bave ispod te bukve i taman otalen pogled lijepi. Ubio jedne zime, čini mi se, devet.
