Prethodne istraživačke misije na Mars pronašle su dovoljno dokaza da se sa znatnom sigurnosti može reći kako je kroz jedno razdoblje u povijesti te planete na njoj bilo vode. Misije koje ove i idućih godina NASA bude slala na Mars, trebaju otkriti da li se voda zadržala dovoljno dugo da bi u njoj mogao nastati i razviti se život, onako kako se to dogodilo u davnoj prošlosti Zemlje. Pored toga, američki znanstvenici nastoje utvrditi da li bi, u budućim svemirskim misijama, Mars, kao Zemlji najbliža planeta, mogao poslužiti kao opskrbna stanica na putovanjima dublje u svemir.
Šest i pol metara duga i dvije tone teška orbitalna stanica, lansirana je rano poslijepodne iz svemirskog centra Cape Canaveral na Floridi i nošena Lockheed-Martinovom raketom tipa "Atlas V", do Marsa bi trebala stići u martu iduće godine. Do novembra bi se trebala spustiti u nižu orbitu i nastaviti kružiti oko Marsa na visini od oko 300 kilometara.
S te će razdaljine orbiter aktivirati brojne instrumenate za analizu uzoraka površine tla i potragu za ostacima vode i otiscima u reljefu, koji liče na urezane obale davno isušenih mora.
Kada se analiziraju snimci i uzorci tla s Marsa, znanstvenici u NASA-i moći će utvrditi da li su preostale količine leda dovoljne da posluže kao izvor pitke vode za buduće misije astronauta koje su također u pripremi. Jedna od teleskopskih kamera koju je ponio orbiter, najveća je ikada poslana u svemir, i uz njenu će pomoć biti moguće vrlo detaljno snimiti površinu Marsa i odrediti mjesta za moguće slijetanje svemirskih brodova u kojima će biti programirani roboti, a za dvadesetak godina, možda i ljudske posade.
Orbiter je opremljen sofisticiranim uređajima koji bi trebali omogućiti ne samo detaljno i sistematično prikupljanje podataka, već i njihovo slanje na Zemlju. Taj bi dio posla, uz ostale uređaje, trebala osigurati i posebna telekomunikacijska antena koja se napaja sunčevom energijom i koja bi prema Zemlji, svake sekunde, trebala slati 3,5 megabajta podataka – 10 puta više od bilo koje antene što je do sada korištena u ovakvim misijama.
Orbiter bi trebao okončati svoju primarnu misiju u decembru 2008. godine i nakon toga nastaviti kružiti oko Marsa kao komunikacijski odašiljač. Gorivo koje ga pokreće trebalo bi potrajati do 2014.
Šest i pol metara duga i dvije tone teška orbitalna stanica, lansirana je rano poslijepodne iz svemirskog centra Cape Canaveral na Floridi i nošena Lockheed-Martinovom raketom tipa "Atlas V", do Marsa bi trebala stići u martu iduće godine. Do novembra bi se trebala spustiti u nižu orbitu i nastaviti kružiti oko Marsa na visini od oko 300 kilometara.
S te će razdaljine orbiter aktivirati brojne instrumenate za analizu uzoraka površine tla i potragu za ostacima vode i otiscima u reljefu, koji liče na urezane obale davno isušenih mora.
Kada se analiziraju snimci i uzorci tla s Marsa, znanstvenici u NASA-i moći će utvrditi da li su preostale količine leda dovoljne da posluže kao izvor pitke vode za buduće misije astronauta koje su također u pripremi. Jedna od teleskopskih kamera koju je ponio orbiter, najveća je ikada poslana u svemir, i uz njenu će pomoć biti moguće vrlo detaljno snimiti površinu Marsa i odrediti mjesta za moguće slijetanje svemirskih brodova u kojima će biti programirani roboti, a za dvadesetak godina, možda i ljudske posade.
Orbiter je opremljen sofisticiranim uređajima koji bi trebali omogućiti ne samo detaljno i sistematično prikupljanje podataka, već i njihovo slanje na Zemlju. Taj bi dio posla, uz ostale uređaje, trebala osigurati i posebna telekomunikacijska antena koja se napaja sunčevom energijom i koja bi prema Zemlji, svake sekunde, trebala slati 3,5 megabajta podataka – 10 puta više od bilo koje antene što je do sada korištena u ovakvim misijama.
Orbiter bi trebao okončati svoju primarnu misiju u decembru 2008. godine i nakon toga nastaviti kružiti oko Marsa kao komunikacijski odašiljač. Gorivo koje ga pokreće trebalo bi potrajati do 2014.
