Šatl “Diskaveri” dotakao je pistu baze Edvards u Mohavi pustinji u Kaliforniji, u zoru u 5 sati i 11 minuta po lokalnom vremenu, na završetku misije koja može označiti kraj jednog poglavlja u istraživanju svemira.
“Sretni smo da smo se vratili i čestitamo cijelom timu na dobro obavljenom poslu.”
Ova lakonska poruka Ejlin Kolins, kapetana “Diskaverija” malo kazuje o višednevnim neizvjesnostima što su pratile misiju najstarijeg šatla u floti NASA-e.
Najprije je, zbog kvara na senzorima za gorivo, lansiranje odloženo u dva navrata. Kada je 26 jula “Diskaveri” konačno poletio, sve prisutne kamere otkrile su da se od siline vibracija prilikom lanisaranja odvojio komad toplotne zaštite sa rezervoara za gorivo. Sličan problem uzrokovao je tragediju šatla „Kolumbija“ i pogibiju sedmočlane posade u februaru 2003. Za astronaute “Diskaverija” to je značilo da će prvi put u istoriji morati da pokušaju popravak letjelice, dok je letjelica u svemiru. Dok je stručnjacima u kontrolnom centru u Hjustonu zastajao dah, astronaut Stiven Robinson rizikujući da napravi još veća oštećenja, uspio je da ukloni viškove mase koja povezuje pločice za izolaciju šatla:
“Sposobnost za popravke je povezana sa mogućnošću inspekcije letjelice. Sada znamo više o šatlu nego ijedna posada do sada. To je fantastičan korak naprijed”.
Nakon što je Robinson, lebdeći u svemiru stotinama kilometara od Zemlje, kako je rekao “osposobio velikog pacijenta za povratak “, popravka žiroskopa i pretovar otpada sa Međunarodne svemirske stanice, činili su se čistom rutinom. Kapetan „Diskaverija“ Ejlin Kolins otuda s pravom kaže:
“Sasvim je sigurno da smo izvršili sve zadatke misije.”
Posada šatla može sada na zasluženi odmor, ali stručnjaci NASA-e samo će predahnuti. Novi letovi su suspendovani dok se ne nađe rješenje koje uklanja opasnost da komadi toplotne izolacije nanesu fatalna oštećenja svemirskom brodu u fazi lansiranja. Uspješan završetak najnovije misije “Diskaverija“ neće odstraniti dileme jesu li letovi sa ljudskom posadom isuviše rizični i skupi, je li šatl građen sedamdesetih godina prošlog vijeka, uz tada dostupne tehnologije, zastario? Slanje robota u svemir otklanja te rizike i smanjuje troškove.
Američki kosmonaut veteran Ketlin Saliven je, komentarišući danas za CNN povratak "Diskaverija" na Zemlju, upitala: Ako robote šaljemo na Mars, zašto ih ne šaljemo i na Olimpijske igre?
Ljudsko iskustvo je neprocjenjivo, upozorila je i treba joj vjerovati. Ketlin Saliven je svojevremeno bila prva Amerikanka u šetnji svemirom
“Sretni smo da smo se vratili i čestitamo cijelom timu na dobro obavljenom poslu.”
Ova lakonska poruka Ejlin Kolins, kapetana “Diskaverija” malo kazuje o višednevnim neizvjesnostima što su pratile misiju najstarijeg šatla u floti NASA-e.
Najprije je, zbog kvara na senzorima za gorivo, lansiranje odloženo u dva navrata. Kada je 26 jula “Diskaveri” konačno poletio, sve prisutne kamere otkrile su da se od siline vibracija prilikom lanisaranja odvojio komad toplotne zaštite sa rezervoara za gorivo. Sličan problem uzrokovao je tragediju šatla „Kolumbija“ i pogibiju sedmočlane posade u februaru 2003. Za astronaute “Diskaverija” to je značilo da će prvi put u istoriji morati da pokušaju popravak letjelice, dok je letjelica u svemiru. Dok je stručnjacima u kontrolnom centru u Hjustonu zastajao dah, astronaut Stiven Robinson rizikujući da napravi još veća oštećenja, uspio je da ukloni viškove mase koja povezuje pločice za izolaciju šatla:
“Sposobnost za popravke je povezana sa mogućnošću inspekcije letjelice. Sada znamo više o šatlu nego ijedna posada do sada. To je fantastičan korak naprijed”.
Nakon što je Robinson, lebdeći u svemiru stotinama kilometara od Zemlje, kako je rekao “osposobio velikog pacijenta za povratak “, popravka žiroskopa i pretovar otpada sa Međunarodne svemirske stanice, činili su se čistom rutinom. Kapetan „Diskaverija“ Ejlin Kolins otuda s pravom kaže:
“Sasvim je sigurno da smo izvršili sve zadatke misije.”
Posada šatla može sada na zasluženi odmor, ali stručnjaci NASA-e samo će predahnuti. Novi letovi su suspendovani dok se ne nađe rješenje koje uklanja opasnost da komadi toplotne izolacije nanesu fatalna oštećenja svemirskom brodu u fazi lansiranja. Uspješan završetak najnovije misije “Diskaverija“ neće odstraniti dileme jesu li letovi sa ljudskom posadom isuviše rizični i skupi, je li šatl građen sedamdesetih godina prošlog vijeka, uz tada dostupne tehnologije, zastario? Slanje robota u svemir otklanja te rizike i smanjuje troškove.
Američki kosmonaut veteran Ketlin Saliven je, komentarišući danas za CNN povratak "Diskaverija" na Zemlju, upitala: Ako robote šaljemo na Mars, zašto ih ne šaljemo i na Olimpijske igre?
Ljudsko iskustvo je neprocjenjivo, upozorila je i treba joj vjerovati. Ketlin Saliven je svojevremeno bila prva Amerikanka u šetnji svemirom
