Socijalisti sada rade na ukrupanjavanju političke scene levo orijentisanih snaga i razgovaraju sa svojim bivšim članovima koji se danas nalaze u drugim partijama.
Na direktno pitanje da li Socijalistička partija Srbije razmišlja da se distancira od svog nekadašnjeg, a danas samo formalnog lidera Slobodana Miloševića, zbog određenih sudskih procesa i pojedinih presuda, Zoran Anđelković, generalni sekretar SPS, kaže da još ne postoji nijedna sudska presuda kojom je Milošević osuđen:
“O strateškim pitanjima Socijalističke partije Srbije odlučuje Kongres. On u ovoj godini neće biti sigurno. Postoji ključni sudski proces koji se vodi u Hagu i on će se završiti, ja se nadam sledeće godine, i naravno da će se Socijalistička partija Srbije ponašati u skladu sa nekim potrebama koje će značiti korak napred a ne korak nazad.”
Na drugoj strani, Milutin Mrkonjić, član Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije, koji se navodi kao predvodnik tvrde struje, kaže da u ovoj partiji ne postoji namera distanciranja od Miloševića:
“To postoji u glavama ovih koji to zagovaraju, jer im odgovara valjda sadašnje stanje, da se bore za neke svoje pozicije. To su ti dečaci koji kao rukovode partijom sada, članovi Glavnog odbora: Bajatović, Ružić i još nekoliko. Apsolutna većina članstva je na strani Slobodana i tu nema razgovora nikakvih.”
A prozvani Dušan Bajatović kaže da se mlađa garnitura u SPS zalaže za to da se napravi moderna Socijalistička partija, nasuprot ostalim dvema mogućnostima zadržavanja kompromisnog i konfliktnog stanja sa Miloševićem ili prihvatanjem bespogovornog liderstva Miloševića koje on traži:
“Do validnog okončanja svih ovih sudskih procesa, a verovatno ni posle toga, se u Socijalističkoj partiji Srbije na taj način neće razmišljati o Slobodanu Miloševiću, ali se mora razmišljati o Socijalističkoj partiji Srbije. Dakle, prostor levice u Srbiji nije zauzet, mi faktički imamo ugrađenu ručnu kočnicu zbog nerešenog odnosa sa Slobodanom Miloševićem, u smislu da mi nikako da rešimo problem rukovođenja partijom. To je naljutilo neke naše starije drugare koji su to odmah shvatili kao odricanje od Slobodana Miloševića i njegove politike.”
U međuvremenu u Socijalističkoj partiji Srbije razmišljaju da Socijalisti kao, kako kažu, najjača politička partija socijalističke i socijaldemokratske orijentacije, treba da budu stub okupljanja svih partija i pojedinaca leve orijentacije, jer će na izborima ponovo biti parlamentarna stranka. Pojedini beogradski listovi navode da se vode razgovori između Socijalističke partije Srbije i Čovićeve Socijaldemokratske partije o stvaranju jedinstvene moderne stranke levice. Da li će razgovori koji se vode rezultirati ujedinjenjem ili zajedničkim izbornim listama, pitanje je mnogih okolnosti koje će se dešavati na političkoj sceni Srbije, kaže Zoran Anđelković, generalni sekretar SPS:
“Nisu to nikakvi razgovori temeljiti i temeljni na sistemu ujedinjenja, ali razgovori na temu ukrupnjavanja političke scene vezano za ljude socijalističke i socijaldemokratske orijentacije svakako da postoje, i to nije vezano samo za Čovića i nije vezano ni za jednog pojedinca, već je vezano za odluku Glavnog odbora i Izvršnog odbora partije da pozovemo sve bivše članove Socijalističke partije Srbije i one koji se osećaju levičarima da jednostavno budu u jedinstvenom političkom pokretu, a taj jedinstveni politički pokret može biti samo Socijalistička partija Srbije kao najjača.”
Na direktno pitanje da li Socijalistička partija Srbije razmišlja da se distancira od svog nekadašnjeg, a danas samo formalnog lidera Slobodana Miloševića, zbog određenih sudskih procesa i pojedinih presuda, Zoran Anđelković, generalni sekretar SPS, kaže da još ne postoji nijedna sudska presuda kojom je Milošević osuđen:
“O strateškim pitanjima Socijalističke partije Srbije odlučuje Kongres. On u ovoj godini neće biti sigurno. Postoji ključni sudski proces koji se vodi u Hagu i on će se završiti, ja se nadam sledeće godine, i naravno da će se Socijalistička partija Srbije ponašati u skladu sa nekim potrebama koje će značiti korak napred a ne korak nazad.”
Na drugoj strani, Milutin Mrkonjić, član Glavnog odbora Socijalističke partije Srbije, koji se navodi kao predvodnik tvrde struje, kaže da u ovoj partiji ne postoji namera distanciranja od Miloševića:
“To postoji u glavama ovih koji to zagovaraju, jer im odgovara valjda sadašnje stanje, da se bore za neke svoje pozicije. To su ti dečaci koji kao rukovode partijom sada, članovi Glavnog odbora: Bajatović, Ružić i još nekoliko. Apsolutna većina članstva je na strani Slobodana i tu nema razgovora nikakvih.”
A prozvani Dušan Bajatović kaže da se mlađa garnitura u SPS zalaže za to da se napravi moderna Socijalistička partija, nasuprot ostalim dvema mogućnostima zadržavanja kompromisnog i konfliktnog stanja sa Miloševićem ili prihvatanjem bespogovornog liderstva Miloševića koje on traži:
“Do validnog okončanja svih ovih sudskih procesa, a verovatno ni posle toga, se u Socijalističkoj partiji Srbije na taj način neće razmišljati o Slobodanu Miloševiću, ali se mora razmišljati o Socijalističkoj partiji Srbije. Dakle, prostor levice u Srbiji nije zauzet, mi faktički imamo ugrađenu ručnu kočnicu zbog nerešenog odnosa sa Slobodanom Miloševićem, u smislu da mi nikako da rešimo problem rukovođenja partijom. To je naljutilo neke naše starije drugare koji su to odmah shvatili kao odricanje od Slobodana Miloševića i njegove politike.”
U međuvremenu u Socijalističkoj partiji Srbije razmišljaju da Socijalisti kao, kako kažu, najjača politička partija socijalističke i socijaldemokratske orijentacije, treba da budu stub okupljanja svih partija i pojedinaca leve orijentacije, jer će na izborima ponovo biti parlamentarna stranka. Pojedini beogradski listovi navode da se vode razgovori između Socijalističke partije Srbije i Čovićeve Socijaldemokratske partije o stvaranju jedinstvene moderne stranke levice. Da li će razgovori koji se vode rezultirati ujedinjenjem ili zajedničkim izbornim listama, pitanje je mnogih okolnosti koje će se dešavati na političkoj sceni Srbije, kaže Zoran Anđelković, generalni sekretar SPS:
“Nisu to nikakvi razgovori temeljiti i temeljni na sistemu ujedinjenja, ali razgovori na temu ukrupnjavanja političke scene vezano za ljude socijalističke i socijaldemokratske orijentacije svakako da postoje, i to nije vezano samo za Čovića i nije vezano ni za jednog pojedinca, već je vezano za odluku Glavnog odbora i Izvršnog odbora partije da pozovemo sve bivše članove Socijalističke partije Srbije i one koji se osećaju levičarima da jednostavno budu u jedinstvenom političkom pokretu, a taj jedinstveni politički pokret može biti samo Socijalistička partija Srbije kao najjača.”
