RSE: Jedan od povoda da vas ove subote pozovemo da budete naš gost je vaša posljednja posjeta Kosovu srijedinom ove nedelje, tokom koje ste se susreli i razgovarali sa predstavnicima vlasti, posebno čelnicima obrazovnih institucija i ministarstva. Što je bio cilj ove posijete i o čemu ste konkretno razgovarali?
HAJDINAGA: Ja sam sa svojim saradnicima u sredu, dakle na jednodnevnom boravku, bio na Kosovu. Cilj i razlog što sam bio tamo jeste da sam hteo da se sastanem sa novim ministrom obrazovanja u Vladi Kosova. Razlog mog interesovanja za sastanak jeste - kako da nađemo mogućnost ili olakšicu za upis mladih Albanaca iz Crne Gore za akademsku 2005-2006. godinu. Sem sastanka sa ministrom obrazovanja imao sam prilike da se sastanem i sa ministrom Ljutmiom Hazivijem, koji je na čelu Ministarstva za lokalnu upravu. Onda imao sam čast i prijem kod predsednika Vlade Bajrama Kosumija i predsednika Parlamenta, gospodina Nedžata Dacija. Sem onoga što sam razgovarao u vezi sa našim budućim studentima, potvrdili smo i saradnju između dvije vlade i konstatovali smo da je položaj Albanaca u dobrom stanju u Crnoj Gori. I sa strane ljudi koje sam kontaktirao na Kosovu je potvrđeno da su legalne institucije najbolji način da se dođe do unapređivanja Albanaca u Crnoj Gori.
RSE: Da li ste možda dobili konkretna obećanja oko školovanja mladih Albanaca iz Crne Gore na Kosovskom univerzitetu? Da li bi ta akcija bila realizovana i da li postoje eventualne poteškoće ili bi oni imali kakvu privilegiju? Da li bi imali kakvu prednost u odnosu na upis ili odrijeđenu kvotu broj mjesta na Kosovskom univerzitetu?
HAJDINAGA: Oko privilegije ne bih smo trebali ni tražiti, jer normalno, svi kandidati trebali bi biti jednaki na tom prijemnom zadatku. Kao što znamo, danas su na snazi i drugi načini kako se dolazi do upisa, ali svakako sam hteo da upoznam kolegu ministra obrazovanja o tome, da smo više godina u nazad koristili kvotu zagarantovanu, nego kvotu gde se kaže da mladi ljudi koji dolaze iz Crne Gore mogu konkurisati i unutar svoga tijela. Znači, to je možda, pod znacima navoda, jedna olakšica za njihov upis u ovu akademsku godinu.
RSE: A kako bih ste gospodine Hajdinaga inače ocijenili u ovom trenutku stanje prava manjinskih zajednica i etničkih grupa, uopšte njihov položaj u Crnoj Gori? Možda bi ovom prilikom bilo dobro da kratko i podsjetimo slušaoce na statističke podatke o njihovoj brojnosti.
HAJDINAGA: Zaštita prava i sloboda manjinskih nacionalnih zajednica i njihovih pripadnika jeste danas jedno od najvažnijih pitanja u Evropi. Govoriti o očuvanju i priznavanju manjina oduvijek je predstavljalo važan faktor stabilnosti i bezbjednosti u svim regionima svijeta. Ako govorimo o slučaju Crne Gore, onda, može se reći da adekvatna zaštita manjina je preduslov za njen opstanak kao modernog, svjetski prihvaćenog entiteta. I na razvoju činjenica mogu da kažem da se Crna Gora može pohvaliti svojom unutrašnjom interetničkom harmonijom. Međutim, uvek se može i više i bolje. Ja znam da treba biti realan i treba reći da od 1997. godine imamo pomak u ovom pravcu i da vlast koja je i danas aktuelna vlast ima više sluha i da smo ovih zadnjih godina realizovali više projekata koje to stanje čine boljim i da se normalno ide u tom pravcu kako bih rješavali ta pitanja. Kako sam rekao da Crna Gora može služiti za primjer u okruženju pa i dalje.
RSE: Da li bi ste možda mogli podsijetiti slušaoce na statističke podatke?
HAJDINAGA: Kao što znate, imamo zadnji popis koji govori da u Crnoj Gori, ako uzmemo zbir svih procenata manjina, manjine čine jednu četvrtinu ukupnog stanovništva u Crnoj Gori. Samo po popisu imamo da 9 posto čine Bošnjaci, 7 posto Albanaca, 4 posto onih koji su se izjašnjavali kao Muslimani, 1 posto Hrvata i 0,45 Roma.
RSE: Recite mi da li bi ste, možda mogli kratko izdvojiti specifičnosti vezane za probleme za svaku po naosob? Ko su oni koji najviše od vas traže i očekuju i čiji su problemi u ovom trenutku najveći?
HAJDINAGA: ''Ministarstvo za zaštitu prava nacionalnih manjina brine zajednički za sve manjine u Crnoj Gogi. Ako bi se trebalo odvajati, onda kod Albanaca jeste jedan specifikum da, jezički, oni se razlikuju od drugih. Svakako radimo na svim manjinama i na jednoj zakonskoj regulativi, a to je zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina i taj zakon govori o svim manjinama generalno.
RSE: Kako međunarodne organizacije ocijenjuju stanje u Crnoj Gori? Šta se hvali i čemu se najviše zamjera i koliko imate pomoći od međunarodne zajednice kada je u pitanju unapređivanje standarda u ovoj oblasti?
HAJDINAGA: Svakako nešto sa čim se ja kao ministar i resor koji vodim može pohvaliti jeste saradnja sa međunarodnim faktorom i onima koji djeluju, osobito u Crnoj Gori. Ako treba odvajati, mogu kazati da je naša saradnja sa Američkim konzulatom, Savjetom Evrope, Kancelarijom OEBS-a veoma dobra i ja želim ovom prilikom da se svima njima zahvalim na podršci i zajedničkom radu u ovom pravcu. Svakako, treba istaći i indirektno odgovarati na Vaše pitanje, kazati da smo u toj dobroj saradnji i sa nevladinim sektorom, a jeste u pitanju projekt za etničke odnose sa kojim smo mi organizovali više ovdje sastanka u Crnoj Gori sa temom položaj manjina u Crnoj Gori. Mislim da ta naša dobra saradnja sa njima je već dala i konkretne rezultate. Treba i ovo ponoviti: da smo prije dva mjeseca, u dobroj saradnji sa Savjetom Evrope i fondacijom ''Fridrih Nauman'' iz Njemačke, organizovali veliku konferenciju na temu integracija manjina i njihova dobra praksa. I ako bih odgovarao na pitanje: 'kako međunarodna zajednica gleda na položaj manjina u Crnoj Gori?', mogu reći da se na toj konferenciji čulo ono što smo i pre kazali. Da, slobodno se može reći da Crna Gora može poslužiti kao dobar primer za multietničnost, tu dobru harmoniju i donekle sa dobrim položajem manjina u Crnoj Gori. I dalje se ima prostora i ja ću raditi kako bih taj položaj dostigao prave standarde kako i zaslužuje Crna Gora.
RSE: Zakonska regulativa, kada su u pitanju prava manjina i etničkih grupa veoma je osjetljivo pitanje, koje je u pripremi pojedinih zakonskih akata izazivalo žučne polemike i pojedine suprodstavljene stavove. Koliko ste Vi zadovoljni trenutnim zakonskim okvirom? Šta su prednosti, a šta manjkavosti, na čemu bih se još trebalo poraditi?
HAJDINAGA: Mi smo kao ministarstvo skoro već završili, naš prijedlog zakona o pravima nacionalnih manjina i ja vjerujem da ćemo do kraja godine imati na snazi taj zakon. Očekujem da će na jesen u Parlamentu Crne Gore biti na razmatranju i vjerujem da će taj zakon i proći. Ono što su pojedinosti i na šta smo mi najviše radili - da imamo veću procentualnu zastupljenost pripadnika manjina, kako u lokalnim tako i u državnim organima. Normalno, nešto više raditi na obrazovanju i neki članovi dozvoljavaju neka zagarantovana mjesta za pripadnike nacionalnih manjina u Parlamentu Crne Gore.
RSE: Pomenuli ste, a djelimično ste i odgovorili na to pitanje, ali da rezimiramo. Da li sistem manjina i etničkih grupa zadovoljava njihove potrebe, odnosno interese u cijelini ili tu treba dodatno djelovati, odnosno iznaći mogućnosti da se zadovolje nastave, konkretno na Albanskom jeziku ili već ono što vaše ministarstvo predlaže?
HAJDINAGA: Ako možemo biti realni i govoriti ono što sam rekao i prije, jeste da Albanci tu imaju najviše problema zbog svoje razlike u jeziku. Ali, generalno obrazovanje se treba više raditi. Uzmimo samo od istorije. Tu su najviše pogođeni pripadnici nacionalnih manjina, jer mi tražimo da broj i fond časova, kada se govori o toj oblasti i toj istoriji, bi trebao biti veći. Mislim da ćemo to uspjeti uraditi. Što se tiče Albanaca u Crnoj Gori, mi se možemo pohvaliti svakako da smo prošle godine otvorili Nastavnički fakultet za Albance pri Univerzitetu Crne Gore. Već smo na kraju i završena je prva godina uspješno i vjerujem da ćemo ove godine imati druge kandidate za upis, što ujedno govori o dva dobitka: da su Albanci dobili visoko školstvo na svom jeziku u Crnoj Gori i, ujedno, i Crna Gora pokazuje svoju demokratičnost i koliko je široka da svojim manjinama odgovori na njihovim zahtjevima.
RSE: Koji su drastični primjeri kršenja ovih prava u Crnoj Gori i što su, zapravo, najmučnije situacije u vašem poslu? Koliko mislite da politička javnost u Crnoj Gori ima sluha za manjinska prava?
HAJDINAGA: Vjerujte, na mjestu koje pokrivam, takve mučne situacije više i nisu svakodnevnica. Zato sam rekao da sada imamo stabilniju političku klimu. Mene raduje činjenica da našim radom, od osnivanja Ministarstva smo uticali i ono što danas čini najvažnije jeste stvar koja ide najteže. Došlo je do velike promjene svijesti po pitanju manjina. Ovo se pitanje više ne doživljava kao potencijalna opasnost, niti kao darovanje većine prema manjinama. Sa druge strane, manjine su shvatile da stepen ostvarivanja njihovih prava nije stvar političkih ultimatuma i zavisnosti, već je to stepen demokratizacije našega društva.
RSE: Toliko lijepih vijesti koje ste nam kazali. Sada da pređemo na pitanja koja zaokružuju subotnji intervju Radija Slobodna Evropa. Kako je jedan inženjer elektronike došao u oblast zaštite ljudskih prava i dali ljudi iz poslovnog okruženja i slučajni prolaznici i privatne trenutke ministra Gzima Hajdinage koriste da upitaju o svojim pravima ili izraze svoja nezadovoljstva?
HAJDINAGA: Inženjer po struci. Možda se nekad moglo govoriti da ljudi koji dolaze iz te branše su bili daleko od politike. Ali, više nije slučaj. Imamo puno ljekara, puno inženjera danas u politici. A kako sam ja došao? Normalno da, kao mlad čovjek, već u prvim danima višestranačkog političkog događanja u Crnoj Gori, bio sam član prve Albanske nacionalne partije u Crnoj Gori i, normalno, godine su učinile svoje. Prije četiri - pet godina mog permanentnog učešća i mog zalaganja u toj partiji kandidovan sam da prvo budem pomoćnik u ovom ministarstvu, pa evo dva puta izabran kao ministar. Ovo sto ste rekli nije rijetkost da me ljudi ponekad i zaustavljaju i da, kada sam u slobodnom vremenu, upitaju. Rado pokušavam da odgovorim, jer, normalno, ovo što danas radim je nešto što zadovoljava i mene kao osobu i čovjeka i u mlađim danima. Na drugi način, kada sam razmišljao kako bih mogao pomoći svome narodu danas i manjinama u Crnoj Gori, pa zašto ne reći - i ukupnoj demokratizaciji Crne Gore.
RSE: Pretpostavljam da je na tom planu i vaša saradnja sa kolegama iz regiona, da razmjenjujete iskustva i da razmjenjujete informacije, je dosta dobra. Čujem da ponekad zna da bude neoficijelna, a da koristi nekim budućim projektima. Po vašoj procijeni, u kojoj zemlji iz bivše Jugoslavije se najmanje otišlo u ostvarivanju prava manjinskih zajednica?
HAJDINAGA: Mislim da Hrvatska ima dobro riješen taj problem. U Sloveniji to mogu odvojiti. Vjerujem da, sa onim što imamo i što predlažemo u zakonu, će Crna Gora biti primjer i da će neko doći kod nas da vidi na koji način smo mi to riješili.
RSE: Samo za kraj da kažem: ako bih smo htjeli kazati na nekom od jezika, srpskom, hrvatskom i da ne nabrajam, što znači Gzim - to je u prijevodu „srećko“.
HAJDINAGA: Da prevod mog imena može biti „srećko“, ali i Veselin. To znači radost ili tako nešto.
HAJDINAGA: Ja sam sa svojim saradnicima u sredu, dakle na jednodnevnom boravku, bio na Kosovu. Cilj i razlog što sam bio tamo jeste da sam hteo da se sastanem sa novim ministrom obrazovanja u Vladi Kosova. Razlog mog interesovanja za sastanak jeste - kako da nađemo mogućnost ili olakšicu za upis mladih Albanaca iz Crne Gore za akademsku 2005-2006. godinu. Sem sastanka sa ministrom obrazovanja imao sam prilike da se sastanem i sa ministrom Ljutmiom Hazivijem, koji je na čelu Ministarstva za lokalnu upravu. Onda imao sam čast i prijem kod predsednika Vlade Bajrama Kosumija i predsednika Parlamenta, gospodina Nedžata Dacija. Sem onoga što sam razgovarao u vezi sa našim budućim studentima, potvrdili smo i saradnju između dvije vlade i konstatovali smo da je položaj Albanaca u dobrom stanju u Crnoj Gori. I sa strane ljudi koje sam kontaktirao na Kosovu je potvrđeno da su legalne institucije najbolji način da se dođe do unapređivanja Albanaca u Crnoj Gori.
RSE: Da li ste možda dobili konkretna obećanja oko školovanja mladih Albanaca iz Crne Gore na Kosovskom univerzitetu? Da li bi ta akcija bila realizovana i da li postoje eventualne poteškoće ili bi oni imali kakvu privilegiju? Da li bi imali kakvu prednost u odnosu na upis ili odrijeđenu kvotu broj mjesta na Kosovskom univerzitetu?
HAJDINAGA: Oko privilegije ne bih smo trebali ni tražiti, jer normalno, svi kandidati trebali bi biti jednaki na tom prijemnom zadatku. Kao što znamo, danas su na snazi i drugi načini kako se dolazi do upisa, ali svakako sam hteo da upoznam kolegu ministra obrazovanja o tome, da smo više godina u nazad koristili kvotu zagarantovanu, nego kvotu gde se kaže da mladi ljudi koji dolaze iz Crne Gore mogu konkurisati i unutar svoga tijela. Znači, to je možda, pod znacima navoda, jedna olakšica za njihov upis u ovu akademsku godinu.
RSE: A kako bih ste gospodine Hajdinaga inače ocijenili u ovom trenutku stanje prava manjinskih zajednica i etničkih grupa, uopšte njihov položaj u Crnoj Gori? Možda bi ovom prilikom bilo dobro da kratko i podsjetimo slušaoce na statističke podatke o njihovoj brojnosti.
HAJDINAGA: Zaštita prava i sloboda manjinskih nacionalnih zajednica i njihovih pripadnika jeste danas jedno od najvažnijih pitanja u Evropi. Govoriti o očuvanju i priznavanju manjina oduvijek je predstavljalo važan faktor stabilnosti i bezbjednosti u svim regionima svijeta. Ako govorimo o slučaju Crne Gore, onda, može se reći da adekvatna zaštita manjina je preduslov za njen opstanak kao modernog, svjetski prihvaćenog entiteta. I na razvoju činjenica mogu da kažem da se Crna Gora može pohvaliti svojom unutrašnjom interetničkom harmonijom. Međutim, uvek se može i više i bolje. Ja znam da treba biti realan i treba reći da od 1997. godine imamo pomak u ovom pravcu i da vlast koja je i danas aktuelna vlast ima više sluha i da smo ovih zadnjih godina realizovali više projekata koje to stanje čine boljim i da se normalno ide u tom pravcu kako bih rješavali ta pitanja. Kako sam rekao da Crna Gora može služiti za primjer u okruženju pa i dalje.
RSE: Da li bi ste možda mogli podsijetiti slušaoce na statističke podatke?
HAJDINAGA: Kao što znate, imamo zadnji popis koji govori da u Crnoj Gori, ako uzmemo zbir svih procenata manjina, manjine čine jednu četvrtinu ukupnog stanovništva u Crnoj Gori. Samo po popisu imamo da 9 posto čine Bošnjaci, 7 posto Albanaca, 4 posto onih koji su se izjašnjavali kao Muslimani, 1 posto Hrvata i 0,45 Roma.
RSE: Recite mi da li bi ste, možda mogli kratko izdvojiti specifičnosti vezane za probleme za svaku po naosob? Ko su oni koji najviše od vas traže i očekuju i čiji su problemi u ovom trenutku najveći?
HAJDINAGA: ''Ministarstvo za zaštitu prava nacionalnih manjina brine zajednički za sve manjine u Crnoj Gogi. Ako bi se trebalo odvajati, onda kod Albanaca jeste jedan specifikum da, jezički, oni se razlikuju od drugih. Svakako radimo na svim manjinama i na jednoj zakonskoj regulativi, a to je zakon o zaštiti prava nacionalnih manjina i taj zakon govori o svim manjinama generalno.
RSE: Kako međunarodne organizacije ocijenjuju stanje u Crnoj Gori? Šta se hvali i čemu se najviše zamjera i koliko imate pomoći od međunarodne zajednice kada je u pitanju unapređivanje standarda u ovoj oblasti?
HAJDINAGA: Svakako nešto sa čim se ja kao ministar i resor koji vodim može pohvaliti jeste saradnja sa međunarodnim faktorom i onima koji djeluju, osobito u Crnoj Gori. Ako treba odvajati, mogu kazati da je naša saradnja sa Američkim konzulatom, Savjetom Evrope, Kancelarijom OEBS-a veoma dobra i ja želim ovom prilikom da se svima njima zahvalim na podršci i zajedničkom radu u ovom pravcu. Svakako, treba istaći i indirektno odgovarati na Vaše pitanje, kazati da smo u toj dobroj saradnji i sa nevladinim sektorom, a jeste u pitanju projekt za etničke odnose sa kojim smo mi organizovali više ovdje sastanka u Crnoj Gori sa temom položaj manjina u Crnoj Gori. Mislim da ta naša dobra saradnja sa njima je već dala i konkretne rezultate. Treba i ovo ponoviti: da smo prije dva mjeseca, u dobroj saradnji sa Savjetom Evrope i fondacijom ''Fridrih Nauman'' iz Njemačke, organizovali veliku konferenciju na temu integracija manjina i njihova dobra praksa. I ako bih odgovarao na pitanje: 'kako međunarodna zajednica gleda na položaj manjina u Crnoj Gori?', mogu reći da se na toj konferenciji čulo ono što smo i pre kazali. Da, slobodno se može reći da Crna Gora može poslužiti kao dobar primer za multietničnost, tu dobru harmoniju i donekle sa dobrim položajem manjina u Crnoj Gori. I dalje se ima prostora i ja ću raditi kako bih taj položaj dostigao prave standarde kako i zaslužuje Crna Gora.
RSE: Zakonska regulativa, kada su u pitanju prava manjina i etničkih grupa veoma je osjetljivo pitanje, koje je u pripremi pojedinih zakonskih akata izazivalo žučne polemike i pojedine suprodstavljene stavove. Koliko ste Vi zadovoljni trenutnim zakonskim okvirom? Šta su prednosti, a šta manjkavosti, na čemu bih se još trebalo poraditi?
HAJDINAGA: Mi smo kao ministarstvo skoro već završili, naš prijedlog zakona o pravima nacionalnih manjina i ja vjerujem da ćemo do kraja godine imati na snazi taj zakon. Očekujem da će na jesen u Parlamentu Crne Gore biti na razmatranju i vjerujem da će taj zakon i proći. Ono što su pojedinosti i na šta smo mi najviše radili - da imamo veću procentualnu zastupljenost pripadnika manjina, kako u lokalnim tako i u državnim organima. Normalno, nešto više raditi na obrazovanju i neki članovi dozvoljavaju neka zagarantovana mjesta za pripadnike nacionalnih manjina u Parlamentu Crne Gore.
RSE: Pomenuli ste, a djelimično ste i odgovorili na to pitanje, ali da rezimiramo. Da li sistem manjina i etničkih grupa zadovoljava njihove potrebe, odnosno interese u cijelini ili tu treba dodatno djelovati, odnosno iznaći mogućnosti da se zadovolje nastave, konkretno na Albanskom jeziku ili već ono što vaše ministarstvo predlaže?
HAJDINAGA: Ako možemo biti realni i govoriti ono što sam rekao i prije, jeste da Albanci tu imaju najviše problema zbog svoje razlike u jeziku. Ali, generalno obrazovanje se treba više raditi. Uzmimo samo od istorije. Tu su najviše pogođeni pripadnici nacionalnih manjina, jer mi tražimo da broj i fond časova, kada se govori o toj oblasti i toj istoriji, bi trebao biti veći. Mislim da ćemo to uspjeti uraditi. Što se tiče Albanaca u Crnoj Gori, mi se možemo pohvaliti svakako da smo prošle godine otvorili Nastavnički fakultet za Albance pri Univerzitetu Crne Gore. Već smo na kraju i završena je prva godina uspješno i vjerujem da ćemo ove godine imati druge kandidate za upis, što ujedno govori o dva dobitka: da su Albanci dobili visoko školstvo na svom jeziku u Crnoj Gori i, ujedno, i Crna Gora pokazuje svoju demokratičnost i koliko je široka da svojim manjinama odgovori na njihovim zahtjevima.
RSE: Koji su drastični primjeri kršenja ovih prava u Crnoj Gori i što su, zapravo, najmučnije situacije u vašem poslu? Koliko mislite da politička javnost u Crnoj Gori ima sluha za manjinska prava?
HAJDINAGA: Vjerujte, na mjestu koje pokrivam, takve mučne situacije više i nisu svakodnevnica. Zato sam rekao da sada imamo stabilniju političku klimu. Mene raduje činjenica da našim radom, od osnivanja Ministarstva smo uticali i ono što danas čini najvažnije jeste stvar koja ide najteže. Došlo je do velike promjene svijesti po pitanju manjina. Ovo se pitanje više ne doživljava kao potencijalna opasnost, niti kao darovanje većine prema manjinama. Sa druge strane, manjine su shvatile da stepen ostvarivanja njihovih prava nije stvar političkih ultimatuma i zavisnosti, već je to stepen demokratizacije našega društva.
RSE: Toliko lijepih vijesti koje ste nam kazali. Sada da pređemo na pitanja koja zaokružuju subotnji intervju Radija Slobodna Evropa. Kako je jedan inženjer elektronike došao u oblast zaštite ljudskih prava i dali ljudi iz poslovnog okruženja i slučajni prolaznici i privatne trenutke ministra Gzima Hajdinage koriste da upitaju o svojim pravima ili izraze svoja nezadovoljstva?
HAJDINAGA: Inženjer po struci. Možda se nekad moglo govoriti da ljudi koji dolaze iz te branše su bili daleko od politike. Ali, više nije slučaj. Imamo puno ljekara, puno inženjera danas u politici. A kako sam ja došao? Normalno da, kao mlad čovjek, već u prvim danima višestranačkog političkog događanja u Crnoj Gori, bio sam član prve Albanske nacionalne partije u Crnoj Gori i, normalno, godine su učinile svoje. Prije četiri - pet godina mog permanentnog učešća i mog zalaganja u toj partiji kandidovan sam da prvo budem pomoćnik u ovom ministarstvu, pa evo dva puta izabran kao ministar. Ovo sto ste rekli nije rijetkost da me ljudi ponekad i zaustavljaju i da, kada sam u slobodnom vremenu, upitaju. Rado pokušavam da odgovorim, jer, normalno, ovo što danas radim je nešto što zadovoljava i mene kao osobu i čovjeka i u mlađim danima. Na drugi način, kada sam razmišljao kako bih mogao pomoći svome narodu danas i manjinama u Crnoj Gori, pa zašto ne reći - i ukupnoj demokratizaciji Crne Gore.
RSE: Pretpostavljam da je na tom planu i vaša saradnja sa kolegama iz regiona, da razmjenjujete iskustva i da razmjenjujete informacije, je dosta dobra. Čujem da ponekad zna da bude neoficijelna, a da koristi nekim budućim projektima. Po vašoj procijeni, u kojoj zemlji iz bivše Jugoslavije se najmanje otišlo u ostvarivanju prava manjinskih zajednica?
HAJDINAGA: Mislim da Hrvatska ima dobro riješen taj problem. U Sloveniji to mogu odvojiti. Vjerujem da, sa onim što imamo i što predlažemo u zakonu, će Crna Gora biti primjer i da će neko doći kod nas da vidi na koji način smo mi to riješili.
RSE: Samo za kraj da kažem: ako bih smo htjeli kazati na nekom od jezika, srpskom, hrvatskom i da ne nabrajam, što znači Gzim - to je u prijevodu „srećko“.
HAJDINAGA: Da prevod mog imena može biti „srećko“, ali i Veselin. To znači radost ili tako nešto.
