Američki je predsjednik pozvao naciju da ne gubi vjeru u opravdanost borbe, za koju rekao da se u njezino ime vodi u Iraku:
"Naš posao u Iraku težak je i opasan. Kao i većinu Amerikanaca, užasavaju me slike nasilja i krvoprolića i znam da se svi pitamo: da li su ove žrtve opravdane?. Kažem vam da jesu i da su ključne za buduću sigurnost naše zamlje", objavio je predsjednik Bush, u trenutku kada mu je, prema posljednjim analizama, popularnost najniža otkako obavlja ovu dužnost. Iste ankete pokazuju da opada podrška za američki ratni angažman u Iraku, u kojem je do sada poginulo više od 1700 američkih vojnika.
Predsjednik je odbio odrediti bilo kakav rok za povlačenje američkih snaga iz Iraka, rekavši da bi uzmak iz te zemlje dodatno potakao pobunjenike da pokušaju oboriti novu iračku vladu. Bush je ocijenio kako će kombinacija američkih vojnih akcija, te obuke i uvježbavanja iračkih sigurnosnih snaga, dugoročno dati rezultate i osigurati da teška tranzicija ka demokraciji bude uspješno okončana.
Kao i više puta ranije, američki je predsjednik sukob u Iraku proglasio jednim od frontova u ratu protiv terorizma, povezao ga s terorističkim napadima 11. septembra 2001. godine i rekao kako se bolje boriti protiv terorista u Iraku nego u Americi.
"Pokušavaju uzdrmati našu volju u Iraku, baš kao što su to pokušali napadima na Ameriku 11. septembra 2001. Neće uspjeti. Teroristi ne razumiju Ameriku. Američki narod neće nikada pokleknuti pred prijetnjom i nećemo dopustiti da našu budućnost određuju bombaši i ubojice."
U prvim analizama, njegovo se obraćanje naciji smatra izravnom reakcijom na upravo objavljene rezultate anketa, koje pokazuju pad predsjednikove popularnosti i posebno pad podrške načinu na koji vodi rat u Iraku. Profesor Allan Lichtman, s Američkog sveučilista u Washingtonu kaže:
"Bush osjeća da mora na neki način uvjeriti Amerikance da smo na pravom putu u Iraku, ali mora, također, povratiti izgubljenu popularnost. To će biti vrlo težak zadatak, jer se već značajan dio javnog mišljenja istinski solidarizirao protiv njega," kaže profesor Lichtman, te dodaje kako predsjednikov pristup Iraku sve više liči na onaj kakav su svojevremeno predsjednici Johnson i Nixon imali prema ratu u Vijetnamu.
"Nema načina da se predvidi kakav će biti ishod iračkog rata, ali se nadam da će za sve strane biti bolji nego li je to, prije 30 godina, bio ishod rata u Vijetnamu."
"Naš posao u Iraku težak je i opasan. Kao i većinu Amerikanaca, užasavaju me slike nasilja i krvoprolića i znam da se svi pitamo: da li su ove žrtve opravdane?. Kažem vam da jesu i da su ključne za buduću sigurnost naše zamlje", objavio je predsjednik Bush, u trenutku kada mu je, prema posljednjim analizama, popularnost najniža otkako obavlja ovu dužnost. Iste ankete pokazuju da opada podrška za američki ratni angažman u Iraku, u kojem je do sada poginulo više od 1700 američkih vojnika.
Predsjednik je odbio odrediti bilo kakav rok za povlačenje američkih snaga iz Iraka, rekavši da bi uzmak iz te zemlje dodatno potakao pobunjenike da pokušaju oboriti novu iračku vladu. Bush je ocijenio kako će kombinacija američkih vojnih akcija, te obuke i uvježbavanja iračkih sigurnosnih snaga, dugoročno dati rezultate i osigurati da teška tranzicija ka demokraciji bude uspješno okončana.
Kao i više puta ranije, američki je predsjednik sukob u Iraku proglasio jednim od frontova u ratu protiv terorizma, povezao ga s terorističkim napadima 11. septembra 2001. godine i rekao kako se bolje boriti protiv terorista u Iraku nego u Americi.
"Pokušavaju uzdrmati našu volju u Iraku, baš kao što su to pokušali napadima na Ameriku 11. septembra 2001. Neće uspjeti. Teroristi ne razumiju Ameriku. Američki narod neće nikada pokleknuti pred prijetnjom i nećemo dopustiti da našu budućnost određuju bombaši i ubojice."
U prvim analizama, njegovo se obraćanje naciji smatra izravnom reakcijom na upravo objavljene rezultate anketa, koje pokazuju pad predsjednikove popularnosti i posebno pad podrške načinu na koji vodi rat u Iraku. Profesor Allan Lichtman, s Američkog sveučilista u Washingtonu kaže:
"Bush osjeća da mora na neki način uvjeriti Amerikance da smo na pravom putu u Iraku, ali mora, također, povratiti izgubljenu popularnost. To će biti vrlo težak zadatak, jer se već značajan dio javnog mišljenja istinski solidarizirao protiv njega," kaže profesor Lichtman, te dodaje kako predsjednikov pristup Iraku sve više liči na onaj kakav su svojevremeno predsjednici Johnson i Nixon imali prema ratu u Vijetnamu.
"Nema načina da se predvidi kakav će biti ishod iračkog rata, ali se nadam da će za sve strane biti bolji nego li je to, prije 30 godina, bio ishod rata u Vijetnamu."
