Dostupni linkovi

Stvarni ili prividni sukob Tadića i Koštunice


I mada je nezahvalno dugoročno prognozirati, jer se kurs predsednika Srbije Borisa Tadića menja, o jednim te istim pitanjima u zavisnosti od potreba Demokratske stranke, s jedne, politike i imidža predsednika s druge, i naposletku potreba kohabitacije s treće strane, ipak, nesuglasice i vrlo suprotstavljena stajališta Tadića i Koštunice, tačnije njihovih kabineta, eskaliraju o svim ključnim pitanjima. Poslednji je bio Tadićev negativni komentar na račun Kostuničinog pravljenja spiskova srbijanskih Crnogoraca.

Krenimo od poslednjeg takozvanog slučaja “spiskovi”. Predsednik Srbije nekoliko dana nije se oglašavao tim povodom, a onda je rekao da je za očuvanje državne zajednice, ali:

“Ja, dakle, ne bih odneo spisak državljana u Brisel, iako sam rekao i smatram, pošto želim da budem principijelan kao političar, da svi građani iz Srbije treba da glasaju o Srbiji i o njenoj budućnosti, tako to mislim i za Francusku, tako to mislim i za Crnu Goru, i to je jedan politički stav.”

Ovu izjavu je na volej dočekao ministar za državnu upravu Zoran Lončar, ironično odgovoriviši:

”Bilo bi veoma dobro da predsednik Republike Srbije gospodin Tadić uspe da kod svojih političkih prijatelja u Crnoj Gori obezbedi da se poštuju osnovna ljudska prava svih državljana Crne Gore koji trenutno žive u Srbiji, a to je da imaju mogućnost da glasaju na eventualnom referendumu pošto je to u potpunosti u skladu sa Ustavom povoljom.”

Da li se nakon ove poslednje političke ilustracije može govoriti o još jednom neslaganju između kabineta premijera i predsednika Srbije? Naši sagovornici Čedomir Antić, funkcioner G17 Plus, stranke koja participira u Vladi i Sonja Biserko, Helšinski odbor za ljudska prava, mada sa različitih pozicija, smatraju da suštinski bitnih razlika u politici predsednika i premijera, uprkos svemu, nema, s tim što Čedomir Antić kaže:

”Tadić je izabrao onu ulogu koju je Koštunica imao pre tri godine, a to je uloga pasivnog i popularnog posmatrača.”

Dok Sonja Biserko ističe:

“Znači, Tadić se samo, čini mi se, u određenim situacijama vešto priklanja ili vešto reaguje na javne reakcije kada Koštuničin kabinet napravi iskorake koji očigledno ne mogu biti prihvaćeni, pre svega u međunarodnoj javnosti pa zatim i ovde.”

Česta promena kursa predsednika Tadića, koja ga neretko odvodi u kontradiktornost, prema mišljenju većine analitičara, posledica je Tadićevog balansiranja sa potraživanjima unutar same Demokratske stranke. Čedomir Antić:

“Polako se pokazuje da reformisani DS pod Tadićem i DSS Vojislava Koštunice imaju samo personalne razlike. Reč je o jednoj istoj politici i kad je reč o reformama i kad je reč o Kosovu i Metohiji i kad je reč o državnoj zajednici i kad je reč o Evropskoj uniji. Dakle, to je jedna politika sporog hoda, politika kompromisa da se ništa ne menja.”

Nema nikakve razlike u politici Tadića i Koštunice prema državnoj zajednici i takozvanom crnogorskom pitanju u Srbiji smatra Čedomir Antić:

“Što se tiče odnosa prema Crnoj Gori, potpuno je indentičan odnos i Koštuničin i Tadićev, samo što za razliku od Koštunice, Tadić mora da pravi balans između svojih tih krila u stranci, znači, levice i stranci i moćnog gradonačelnika Beograda, i sa druge strane svog nekog bek graunda političkog i svakog drugog koji se zalaže za bilo kakvu državnu zajednicu Srbije i Crne Gore u kojoj bi Crna Gora bila zadovoljna, a Crnogorci u Srbiji uticajni.”

Sonja Biserko zaključuje:

”Mislim da očigledno taj krug, ili da kažem taj blok, politički još uvek nije u stanju da se odredi prema nekim ključnim pitanjima kao što su Kosovo i Srebrenica. Oni će dalje određivati karakter tog bloka i ukoliko se suštinski ne odrede po ta dva pitanja, teško je govoriti o razlici između Koštunice i Tadića, bez obzira što Tadić u ovom momentu ima malo drugačiju retoriku.”

Inače ove nedelje jedan beogradski dnevnik za hit izjavu proglasio je komentar Branislava Lečića iz Liberalnodemokratske frakcije koji kaže: Demokratska stranka danas je kao ukleti brod, lutajući Holanđanin.
XS
SM
MD
LG