Vlada Federacije BiH donijela je Odluku o dopuni Odluke o privremenom uređivanju prodaje stanova. Dopuna se odnosi na odredbu prema kojoj nositelj stanarskog prava koji se vratio u Republiku Srpsku i stekao pravo na otkup stana prema odredbama entitetskog Zakona o privatizaciji državnih stanova, ima pravo na novčanu pomoć Federacije BiH u iznosu od 25 posto ugovorene cijene stana. Odlukom je precizirano da isplatu ove pomoći vrše Ministarstvo raseljenih osoba i izbjeglica i Ministarstvo finansija, svako iz svoje nadležnosti, a iz sredstava federalnog budžeta namijenjenih raseljenim i izbjeglim osobama.
* * * * *
Udruženje građana za zaštitu nosilaca stanarskih prava na nacionaliziranim i privatnim stanovima „Dom“, u otvorenom pismu Vladi i Parlamentu Federacije BiH zahtijeva da federalna zakodavana vlast na narednoj sjednici izmijeni član 47 Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kako bi nosioci stanarskog prava svoje stanove mogli i otkupiti.
„Ukoliko se ovo ne dogodi do 10. juna, bićemo prisiljeni da izađemo na ulice Sarajeva, da biste bolje uvidjeli veličinu problema kojim svojim ignoratskim odnosom činite prema nama, svojim građanima“, navodi se u otvorenom pismu upućenom sa skupštine Udruženja.
„Dom“ podsjeća da je privatizacija državnih stanova u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu izvršena bez ograničenja, a da je u Federaciji BiH članom 47 pomenutog zakona napravljen izuzetak, u smislu prava otkupa za nacionalizirane stanove na kojim postoji stanarsko pravo i to do donošenja propisa o restituciji.
* * * * *
U Sarajevu je održana trodnevna regionalana konferencija „Dobro upravljanje, povratak i reintegracija“, čiji su učesnici raspravljali o tome kako model dobrog upravljanja može da promoviše povratak i reintegraciju. Učesnici konferencije koristili su pozitivne modele i iskustava zemalja Zapadne Evrope, ali i zemalja u regionu. Na konferenciji su učestvovali predstavnici bosanskohercegovačkih opština, nevladinih organizacija, nekih opština iz Srbije, te razvojnih agencija i međunarodnih organizacija.
* * * * *
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Mirsad Kebo, boravio je u posjeti opštinama Srebrenica i Bratunac. Tom prilikom je između ostalog izjavio:
„Znate da je Fond za povratak na državnom nivou izdvojio 612 hiljada konvertibilnih maraka i da će to značiti obnovu oko 50 stambenih jedinica. Moram reći da smo ove godine uveli jednu novost da sve procedure, od odabira korisnika do implementatora onih koji će graditi te kuće, de fakto vrše općine. Mi smo napravili jedan projekat osposobljavanja lokalnih organa vlasti da preuzmu taj dio odgovornosti. A kvalitetnog povratka nema ako usput ne radimo i na ekonomskom razvoju općina. Bez zapošljavanja, što je proces koji je vrlo bitan za Bosnu i Hercegovinu, povratak može biti usporen, čak i doveden u pitanje. Zato je održivi povratak u našem fokusu interesovanja, posebno ove godine, jer smo primijetili da se u mnogim općinama ljudi koji su se već vratili susreću sa mnogim problemima, nedostatkom struje, vode, nezaposlenja i tako dalje, i razmišljaju o tome da promijene mjesto boravka. Mislim da bi to bilo vrlo loše za Bosnu i Hercegovinu i iz tog razloga pomjeramo našu aktivnost ka projektima razvoja.“
O Bratuncu, ministar Kebo kaže:
„Nekad Bratunac u ovim našim pričama ostaje u zapećku. Cilj moje posjete Bratuncu jeste da ponovo vratim probleme povratka u ovo mjesto u žižu interesovanja javnosti. Dakle, iz toga razloga sam evo po drugi put došao u Bratunac i mogu vam reći da je sada mnogo povoljniji ambijent nego prije godinu-godinu i po dana. Razgovarali smo o nekim vrlo bitnim pitanjima koja su konceptualnog karaktera, iskustvima iz općine Bratunac koja mogu pomoći da se na državnom nivou urade neke promjene. Recimo, svi se žale da mnoge nevladine organizacije imaju silne procedure koje iscrpljuju općinsku administraciju i oni predlažu da otprilike jedanput godišnje bude jedan opći poziv koji će utvrditi jednu listu, iz koje će sve organizacije koje žele da investiraju, da pomognu to, moći da biraju ljude, dakle sa tog jedinstvenog spiska.“
Tokom posjete Srebrenici, ministar Kebo je između ostalog govorio o projektu jačanja opštinskih administracija, posebno u sektoru obnove i povratka. Ugovor o realizaciji projekta, potpisan je sa načelnicima 30 opština. Evo šta kažu neki od potpsinika ugovora:
Načelnik opštine Teslić, Rade Pavlović:
„Očekivali smo ovakve aktivnosti i prije, vezano za Teslić. U raspravi koju smo vodili sa predstavnicima Ministarstva za izbjegla i raseljena lica smo na određen način utanačili koje aktivnosti da vodimo u ovom narednom periodu i očekujemo puno u vezi s problemima i u vezi s onim što narod očekuje na području opštine Teslić. Što se tiče povratka, mi smo to realizovali maksimalno, u najvećoj mjeri narod se vratio, odnosno izbjeglička populacija – Bošnjaci – sto posto se vratila na područje opštine Teslić i mi činimo sve da razriješimo njihova osnovna pitanja. Pitanja vezana za infrastrukru, smještaj i tako dalje, u najvećem dijelu su razriješena, međutim ne i pitanja samoodrživog povratka, odnosno zapošljavanje ljudi iz izbjegličkih populacija, međutim nadamo se da ćemo u ovim narednim godinama to privesti kraju.“
Načelnik opštine Doboj Jug, Izudin Alić:
„Ovaj ugovor za općinu Doboj znači dosta, obzirom da mi nemamo dovoljno tehničke opreme, a svakako tehničko opremanje, a isto tako i kadrovsko jačanje, značiće za općinu i njene kapacitete mnogo, u ovom periodu i u ovoj fazi realizacije ovog projekta rekonstrukcije, a isto tako i u narednom periodu. Pomoć u iznosu od 156 hiljada maraka će dobro doći prije svega građanima, znači za obnovu njihovih stambenih objekata, jer su ljudi smješteni u pomoćnim objektima, u šupama, u nekakvim ljetnim kuhinjama i tako dalje. Isto tako, sva sredstva koja dođu i svaki vid pomoći – uključujući i ovu sada iz ovog fonda – za ovu sredinu je u njenom daljem razvoju značajan. Tehničko opremanje i kadrovsko jačanje za ovako malu i nerazvijenu općinu značiće puno.“
Načelnik opštine Domaljevac-Šamac , Joso Leovac:
„Svakako da će za jednu mladu administraciju, sa jako kratkim iskustvom u radu općinske uprave, to značiti jako mnogo. Većina naših djelatnika su mladi ljudi, tako da će nam pomoć u tehničkoj opremljenosti jako puno značiti i kao poticaj da se i mi približimo strukturi i načinu rada općina koje su od nas u tom polju dalje odmakle. Još uvijek imamo mnogo porušenih obiteljskih kuća, oko 20 posto. Iako, bilo ih je čak i do 80 posto, tako da smo u tom dijelu napravili značajne pomake.“
* * * * *
Naš gost ove nedjelje je ministar za obnovu, povratak i izbjeglice Srednjobosanskog kantona,Tonči Bavrka. Povod za razgovor je informacija da su nadležne službe u 12 opština tog kantona počele primati zahtjeve građana za obnovu stambenog fonda. Zahtjevi se mogu podnijeti do 3. juna.
RSE: Ministre Bavrka, možete li iznijeti više detalja o ovom javnom pozivu?
BAVRKA: Radi se o projektima koje ćemo financirati iz proračunskih sredstava naših kantona. Radi se o iznosu od negdje tri i po miliona maraka. To je onako ugrubo, možda će se taj iznos umanjiti za nekih 10-15 procenata zbog slabog punjenja proračuna, ali to je u odluci rečeno. Od 18. maja je počeo teći rok za prijavu kandidata, dakle zainteresiranih osoba za obnovu, i trajat će 15 dana. To smo skratili, zato što su već od početka godine rađene pripreme sa općinskim djelatnicima koji vode obnovu. Tako da mislim da su nam oni prvi filter i da su već naučeni, kroz ovaj protekli period, da rade svoj posao i mislim da ćemo uspjeti za 15 dana da skratimo rok, da bi po Zakonu o javnim nabavkama proceduru skratili na što je moguće manju mjeru, s razlogom da ljudi dobiju obnovu u sedmom ili osmom mjesecu, a ne u dvanaestom mjesecu kako se to prije činilo.
RSE: I kako će to pomoći ukupnoj situaciji na vašem kantonu, odnosno koje su procjene o obimu i broju još uvijek porušenih stambenih objekata?
BAVRKA: Taj iznos ne može zaliječiti sve rane i obnoviti sve kuće. Mi smo prošle godine imali negdje oko 1100 zahtjeva, a realizirali smo negdje oko 350 zahtjeva za obnovu kuća i 30 i nešto sitnih infrastrukturnih projekata u svrhu obnove i povećanja standarda povratničke populacije. Ove godine taj iznos je znatno veći. Smatramo da ćemo ove godine uspjeti obnoviti negdje blizu 500 objekata i da ćemo za projekte infrastrukture također izdvojiti nešto značajnija sredstva nego prošle godine. A posebna stavka od ovih spomenutih tri i po miliona se odnosi na projekte sufinanciranja. To su kapitalni projekti koje ćemo pokušati ove godine otpočeti kao neku razvojnu komponentu, da se jednostavno proračun kantona ne koristi samo za povratak i obnovu, nego da krenemo, istina sitnim koracima, da prepoznajemo projekte koji su važni za cijelu zajednicu, a ne samo za pojedince, projekte koji bi potaknuli razvojnu komponentu u općinama Srednjobosanskog kantona.
RSE: Kakva je saradnja sa Vladom Hrvatske, odnosno koliko učestvujete u njihovom programu za stambeno zbrinjavanje povratnika?
BAVRKA: Imamo vrlo dobru koordinaciju sa Vladom Republike Hrvatske, kroz njihovo Ministarstvo gospodarstva koje se u ovom slučaju bavi poslovima obnove. Prije jedno mjesec dana smo imali posjetu ministra Kalmete. Tom prigodom je potpisana obnova kuća u općinama Kiseljak, Fojnica, Travnik, Novi Travnik, Jajce, Dobretići, Bugojno i tako dalje. Radi se o oko stotinjak objekata, čija će obnova krenuti ovih dana, možda je u nekim općinama i krenula. Paketi pomoći koji dolaze iz Republike Hrvatske su vrlo kvalitetni projekti, u vrijednosti od oko 20 tisuća maraka i jednostavno je samo potrebno da korisnici tih donacija ulože trud da ugrade taj materijal. Iznosi su puno veći i značajniji od iznosa koje mi dajemo. Kad pogledamo materijal, može se reći da je to „ključ u ruke“. Međutim, problem obnove je problem koji bismo trebali privoditi kraju. Kroz proces reregistracije smo došli do određenih podataka da zainteresiranost ljudi više nije onolika kolika je bila. Stalno operiramo određenim brojevima porušenih kuća i tako dalje, međutim proces reregistracije govori da se broj zahtjeva, interesa i želja da se ljudi vrate svojim kućama znatno smanjio ili smo do sada, kroz procese obnove koja traje od 1997. godine, dakle iz proračuna su se izdvajala sredstva od 1997. godine pa do danas, ipak postigli zavidne rezultate, uz pomoć sredstava koji su došli iz međunarodne zajednice, kroz humanitarne organizacije, evo pomoć Republike Hrvatske i drugih zemalja, zemalja Bliskog Istoka koje su pomagale u doniranju materijala ili određenih objekata, infrastrukture, školstva, zdravstva i tako dalje. Mi u Kantonu Središnja Bosna imamo danas prijavljenih oko 3100 raseljenih obitelji koje su iskazale interes i želju za povratkom i za obnovom. Međutim, tu moramo dodati najmanje 20-30 posto onih starih i nemoćnih ljudi do kojih možda ne dopiru ove informacije preko medija. Neki žive u nekim prostorima u kojima nemaju praktično ni struje, da ne govorim o financijskoj situaciji koja te ljude tišti, tako da nemaju ni mogućnosti sići u općinska središta da bi se reregistirali, nemaju novca da plate prikupljanje sve one papirologije koja se od njih traži u procesu reregistracije. Međutim, nadam se da je ovaj iznos od pet tisuća zahtjeva realan, da je ta cifra sasvim realna, i na temelju nje se treba u sljedećoj godini, dakle u pogledu i obnove i povratka, i ponašati.
RSE: Kako inače ocjenjujete povratak u vaš kanton?
BAVRKA: Povratak ide sporo. Prošlo je skoro deset godina od završetka ratnih sukoba. Mi nismo imali dovoljno sredstava koje bi uložili odjedanput da bi svim ljudima pružili mogućnost povratka. Za tih deset godina su neki ljudi, koji su bili djeca, sada formirali svoje obitelji, bili su jednostavno prinuđeni ići trbuhom za kruhom i morali su se snalaziti. Da li su oni negdje podstanari, da li su kupili negdje neku imovinu u BiH, mislim na stambene prostore u državnom vlasništvu, ili su kupili imovinu negdje u Republici Hrvatskoj ili slično. Dakle, možda je i to jedan od razloga zbog čega obnova ide sporo i zbog čega je nezainteresiranost ljudi u ovom trenutku malo manja nego prije pet godina.
RSE: Možete li nešto izdvojiti od onoga što činite za takozvani održivi povratak?
BAVRKA: Već sam spomenuo projekte sufinanciranja velikih infrastrukturnih, odnosno kapitalnih projekata, koji se prvenstveno odnose na održivi povratak. To su projekti koji će učiniti da taj teški povratnički kruh bude malo podnošljiviji. Upravo zbog toga sljedeće godine treba utrošiti upravo na to da ljudima pomognemo u gospodarskom smislu. To je jedan put koji ne znači samo uložiti novac iz Ministarstva obnove i razvitka, nego i iz Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zdravstva, školstva, kontakti s javnim poduzećima, elektrodistribucija i tako dalje. Znači, to bi trebao biti jedan sinergetski projekat, u kome bi učešće uzeli svi oni koji mogu doprinijeti boljitku u toj oblasti.
* * * * *
Ročište na osnovu tužbe 450 lica protiv Federacije BiH za naknadu štete pričinjene na njihovoj imovini u Opštinskom sudu u Sarajevu je odloženo za tri mjeseca jer, prema odluci suda, nisu ispunjene zakonske i procesne pretpostavke za njegovo održavanje. Tužbama, koje je u septembru 2002. godine podnijelo Udruženje izbjeglih i raseljenih lica iz Bijeljine, zatražena je naknada štete pričinjene na imovini, između ostalog i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a njenu vrijednost podnosioci procjenjuju na više od 50 miliona KM.
Predsjednik udruženja, Veljko Stevanović:
„Ljudi su pokušavali da se vrate na svoje, pokušavali su da obnove svoju imovinu, međutim 90 posto tih ljudi nije došlo u situaciju da se vrati, zbog situacije kakva jeste (o tome vam sad ne bih govorio), zbog donatorskih sredstava koji su dosta slabi i tanki, pogotovo kada je u pitanju naša populacija. Preostalo je da ovi građani tuže vlasti Federaciju BiH za uništenu imovinu, što su početkom 2001. godine i učinili jer u većini od ovih 455 slučajeva je imovina uništena poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Imamo već 1500 novih tužbi koje su spremne da krenu. I procjena imovine prelazi do sad negdje oko 450 miliona konvertibilnih maraka. Mi se nadamo da će napokon sudovi na prostoru Bosne i Hercegovine da izbace politiku i da to krene. Mi u našim tužbama imamo i veliki broj Bošnjaka i Hrvata koji takođe traže putem suda da dobiju ono što im je uništeno. E sad, ovdje se ponavlja, i danas sam to čuo, da se traže dokazi. Nemoguće je da ijedan od tih ljudi dokaže ko je i kako uništio njegovu imovinu. Kad čovjek dođe i vidi da mu je imovina uništena, pogotovo kada je počela implementacija imovinskih zakona, kada su ljudi koji su živjeli u tuđoj imovini, morali da je napuste, onda su počela razaranja te imovine.“
Sudija Opštinskog suda u Sarajevu, Milica Filipović, izdala je nalog podnosiocima tužbe da u roku od tri mjeseca urede tužbu u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, kao i da za svakog pojedinačnog podnosioca pribave ovjerenu punomoć. Ona je napomenula da Zakon precizno navodi šta tužba mora da sadrži, od činjenica ko i je i kako oštetio imovinu, do dokaza kojima se utvrđuju te činjenice:
„Ja sam čula da su postojale neke tužbe, ali nisam čula da je postojala ijedna sa ovoliko tužitelja. Predmet je obiman. Kad bi to bili zahtjevi za naknadu štete, to bi bili obični zahtjevi za naknadu štete. U pitanju je znači materijalna šteta, to su dobra, kuće, štale, njive, pašnjaci… Kad bi se to razdvojilo na deset tužitelja ili jednog tužitelja, onda bi to bio jednostavan predmet. Ovako, samo zbog obimnosti predmeta i zbog procesnih stvari koje moraju biti ispunjene, od punomoći, urednih adresa za sve tužitelje i svih daljih stvari koje zakon predviđa, to je nepotrebno težak predmet. Eto, to je samo to. Inače, predmet kao predmet, za sudiju ili pravnika ne bi trebao da bude težak.“
Iznoseći stav Pravobranilaštva Federacije BiH da nisu ispunjene procesne pretpostavke za održavanje pripremnog ročišta, zastupnik Nermina Deljkić izjavila je da je tužba nepotpuna i da ne sadrži bitne činjenice i dokaze propisane zakonom, kao što su: ko je i kada uništio imovinu. Ona je rekla da su podnosioci tužbe bili dužni da preciziraju koga u Federaciji BiH tuže:
„U samom startu, zbog tolikog broja tužitelja, ne možemo ispoštovati ni recimo onaj Zakon koji kaže: ,Dva ročišta – razmak 30 dana‘, to je nemoguće. Onda to može trajati par godina, dok svakoga dovedete da se sasluša, dok odu vještaci na lice mjesta… Znači, mnogo bi bilo jednostavnije da se to razdvojilo, da je svako tužio u onoj općini gdje se nalazi i protiv onoga za koga je zakon odredio da snosi takvu vrstu naknade. Na to je i sudija, kroz uređivanje tužbe, pokušala da ukaže. Međutim, to je sad njihova stvar. Imamo tužbi gdje svako tuži na području svoje opštine gdje mu se nalazi nekretnina, međutim do sad nemamo nijedne presude da je obavezana Federacija jer nema tog propisa koji Federaciju obavezuje. Neko posmatra Federaciju kao skup opština ili kantona, ali to nije to. Kanton je jedno pravno lice, Federacija je drugo pravno lice, opština je treće pravno lice, znači svako ima pravni subjektivitet.“
Ukoliko podnosioci tužbi u naredna tri mjeseca urede tužbu i pribave potrebnu dokumentaciju, održavanje pripremnog ročišta moglo bi se očekivati na jesen.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba
* * * * *
Udruženje građana za zaštitu nosilaca stanarskih prava na nacionaliziranim i privatnim stanovima „Dom“, u otvorenom pismu Vladi i Parlamentu Federacije BiH zahtijeva da federalna zakodavana vlast na narednoj sjednici izmijeni član 47 Zakona o otkupu stanova na kojima postoji stanarsko pravo, kako bi nosioci stanarskog prava svoje stanove mogli i otkupiti.
„Ukoliko se ovo ne dogodi do 10. juna, bićemo prisiljeni da izađemo na ulice Sarajeva, da biste bolje uvidjeli veličinu problema kojim svojim ignoratskim odnosom činite prema nama, svojim građanima“, navodi se u otvorenom pismu upućenom sa skupštine Udruženja.
„Dom“ podsjeća da je privatizacija državnih stanova u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu izvršena bez ograničenja, a da je u Federaciji BiH članom 47 pomenutog zakona napravljen izuzetak, u smislu prava otkupa za nacionalizirane stanove na kojim postoji stanarsko pravo i to do donošenja propisa o restituciji.
* * * * *
U Sarajevu je održana trodnevna regionalana konferencija „Dobro upravljanje, povratak i reintegracija“, čiji su učesnici raspravljali o tome kako model dobrog upravljanja može da promoviše povratak i reintegraciju. Učesnici konferencije koristili su pozitivne modele i iskustava zemalja Zapadne Evrope, ali i zemalja u regionu. Na konferenciji su učestvovali predstavnici bosanskohercegovačkih opština, nevladinih organizacija, nekih opština iz Srbije, te razvojnih agencija i međunarodnih organizacija.
* * * * *
Ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, Mirsad Kebo, boravio je u posjeti opštinama Srebrenica i Bratunac. Tom prilikom je između ostalog izjavio:
„Znate da je Fond za povratak na državnom nivou izdvojio 612 hiljada konvertibilnih maraka i da će to značiti obnovu oko 50 stambenih jedinica. Moram reći da smo ove godine uveli jednu novost da sve procedure, od odabira korisnika do implementatora onih koji će graditi te kuće, de fakto vrše općine. Mi smo napravili jedan projekat osposobljavanja lokalnih organa vlasti da preuzmu taj dio odgovornosti. A kvalitetnog povratka nema ako usput ne radimo i na ekonomskom razvoju općina. Bez zapošljavanja, što je proces koji je vrlo bitan za Bosnu i Hercegovinu, povratak može biti usporen, čak i doveden u pitanje. Zato je održivi povratak u našem fokusu interesovanja, posebno ove godine, jer smo primijetili da se u mnogim općinama ljudi koji su se već vratili susreću sa mnogim problemima, nedostatkom struje, vode, nezaposlenja i tako dalje, i razmišljaju o tome da promijene mjesto boravka. Mislim da bi to bilo vrlo loše za Bosnu i Hercegovinu i iz tog razloga pomjeramo našu aktivnost ka projektima razvoja.“
O Bratuncu, ministar Kebo kaže:
„Nekad Bratunac u ovim našim pričama ostaje u zapećku. Cilj moje posjete Bratuncu jeste da ponovo vratim probleme povratka u ovo mjesto u žižu interesovanja javnosti. Dakle, iz toga razloga sam evo po drugi put došao u Bratunac i mogu vam reći da je sada mnogo povoljniji ambijent nego prije godinu-godinu i po dana. Razgovarali smo o nekim vrlo bitnim pitanjima koja su konceptualnog karaktera, iskustvima iz općine Bratunac koja mogu pomoći da se na državnom nivou urade neke promjene. Recimo, svi se žale da mnoge nevladine organizacije imaju silne procedure koje iscrpljuju općinsku administraciju i oni predlažu da otprilike jedanput godišnje bude jedan opći poziv koji će utvrditi jednu listu, iz koje će sve organizacije koje žele da investiraju, da pomognu to, moći da biraju ljude, dakle sa tog jedinstvenog spiska.“
Tokom posjete Srebrenici, ministar Kebo je između ostalog govorio o projektu jačanja opštinskih administracija, posebno u sektoru obnove i povratka. Ugovor o realizaciji projekta, potpisan je sa načelnicima 30 opština. Evo šta kažu neki od potpsinika ugovora:
Načelnik opštine Teslić, Rade Pavlović:
„Očekivali smo ovakve aktivnosti i prije, vezano za Teslić. U raspravi koju smo vodili sa predstavnicima Ministarstva za izbjegla i raseljena lica smo na određen način utanačili koje aktivnosti da vodimo u ovom narednom periodu i očekujemo puno u vezi s problemima i u vezi s onim što narod očekuje na području opštine Teslić. Što se tiče povratka, mi smo to realizovali maksimalno, u najvećoj mjeri narod se vratio, odnosno izbjeglička populacija – Bošnjaci – sto posto se vratila na područje opštine Teslić i mi činimo sve da razriješimo njihova osnovna pitanja. Pitanja vezana za infrastrukru, smještaj i tako dalje, u najvećem dijelu su razriješena, međutim ne i pitanja samoodrživog povratka, odnosno zapošljavanje ljudi iz izbjegličkih populacija, međutim nadamo se da ćemo u ovim narednim godinama to privesti kraju.“
Načelnik opštine Doboj Jug, Izudin Alić:
„Ovaj ugovor za općinu Doboj znači dosta, obzirom da mi nemamo dovoljno tehničke opreme, a svakako tehničko opremanje, a isto tako i kadrovsko jačanje, značiće za općinu i njene kapacitete mnogo, u ovom periodu i u ovoj fazi realizacije ovog projekta rekonstrukcije, a isto tako i u narednom periodu. Pomoć u iznosu od 156 hiljada maraka će dobro doći prije svega građanima, znači za obnovu njihovih stambenih objekata, jer su ljudi smješteni u pomoćnim objektima, u šupama, u nekakvim ljetnim kuhinjama i tako dalje. Isto tako, sva sredstva koja dođu i svaki vid pomoći – uključujući i ovu sada iz ovog fonda – za ovu sredinu je u njenom daljem razvoju značajan. Tehničko opremanje i kadrovsko jačanje za ovako malu i nerazvijenu općinu značiće puno.“
Načelnik opštine Domaljevac-Šamac , Joso Leovac:
„Svakako da će za jednu mladu administraciju, sa jako kratkim iskustvom u radu općinske uprave, to značiti jako mnogo. Većina naših djelatnika su mladi ljudi, tako da će nam pomoć u tehničkoj opremljenosti jako puno značiti i kao poticaj da se i mi približimo strukturi i načinu rada općina koje su od nas u tom polju dalje odmakle. Još uvijek imamo mnogo porušenih obiteljskih kuća, oko 20 posto. Iako, bilo ih je čak i do 80 posto, tako da smo u tom dijelu napravili značajne pomake.“
* * * * *
Naš gost ove nedjelje je ministar za obnovu, povratak i izbjeglice Srednjobosanskog kantona,Tonči Bavrka. Povod za razgovor je informacija da su nadležne službe u 12 opština tog kantona počele primati zahtjeve građana za obnovu stambenog fonda. Zahtjevi se mogu podnijeti do 3. juna.
RSE: Ministre Bavrka, možete li iznijeti više detalja o ovom javnom pozivu?
BAVRKA: Radi se o projektima koje ćemo financirati iz proračunskih sredstava naših kantona. Radi se o iznosu od negdje tri i po miliona maraka. To je onako ugrubo, možda će se taj iznos umanjiti za nekih 10-15 procenata zbog slabog punjenja proračuna, ali to je u odluci rečeno. Od 18. maja je počeo teći rok za prijavu kandidata, dakle zainteresiranih osoba za obnovu, i trajat će 15 dana. To smo skratili, zato što su već od početka godine rađene pripreme sa općinskim djelatnicima koji vode obnovu. Tako da mislim da su nam oni prvi filter i da su već naučeni, kroz ovaj protekli period, da rade svoj posao i mislim da ćemo uspjeti za 15 dana da skratimo rok, da bi po Zakonu o javnim nabavkama proceduru skratili na što je moguće manju mjeru, s razlogom da ljudi dobiju obnovu u sedmom ili osmom mjesecu, a ne u dvanaestom mjesecu kako se to prije činilo.
RSE: I kako će to pomoći ukupnoj situaciji na vašem kantonu, odnosno koje su procjene o obimu i broju još uvijek porušenih stambenih objekata?
BAVRKA: Taj iznos ne može zaliječiti sve rane i obnoviti sve kuće. Mi smo prošle godine imali negdje oko 1100 zahtjeva, a realizirali smo negdje oko 350 zahtjeva za obnovu kuća i 30 i nešto sitnih infrastrukturnih projekata u svrhu obnove i povećanja standarda povratničke populacije. Ove godine taj iznos je znatno veći. Smatramo da ćemo ove godine uspjeti obnoviti negdje blizu 500 objekata i da ćemo za projekte infrastrukture također izdvojiti nešto značajnija sredstva nego prošle godine. A posebna stavka od ovih spomenutih tri i po miliona se odnosi na projekte sufinanciranja. To su kapitalni projekti koje ćemo pokušati ove godine otpočeti kao neku razvojnu komponentu, da se jednostavno proračun kantona ne koristi samo za povratak i obnovu, nego da krenemo, istina sitnim koracima, da prepoznajemo projekte koji su važni za cijelu zajednicu, a ne samo za pojedince, projekte koji bi potaknuli razvojnu komponentu u općinama Srednjobosanskog kantona.
RSE: Kakva je saradnja sa Vladom Hrvatske, odnosno koliko učestvujete u njihovom programu za stambeno zbrinjavanje povratnika?
BAVRKA: Imamo vrlo dobru koordinaciju sa Vladom Republike Hrvatske, kroz njihovo Ministarstvo gospodarstva koje se u ovom slučaju bavi poslovima obnove. Prije jedno mjesec dana smo imali posjetu ministra Kalmete. Tom prigodom je potpisana obnova kuća u općinama Kiseljak, Fojnica, Travnik, Novi Travnik, Jajce, Dobretići, Bugojno i tako dalje. Radi se o oko stotinjak objekata, čija će obnova krenuti ovih dana, možda je u nekim općinama i krenula. Paketi pomoći koji dolaze iz Republike Hrvatske su vrlo kvalitetni projekti, u vrijednosti od oko 20 tisuća maraka i jednostavno je samo potrebno da korisnici tih donacija ulože trud da ugrade taj materijal. Iznosi su puno veći i značajniji od iznosa koje mi dajemo. Kad pogledamo materijal, može se reći da je to „ključ u ruke“. Međutim, problem obnove je problem koji bismo trebali privoditi kraju. Kroz proces reregistracije smo došli do određenih podataka da zainteresiranost ljudi više nije onolika kolika je bila. Stalno operiramo određenim brojevima porušenih kuća i tako dalje, međutim proces reregistracije govori da se broj zahtjeva, interesa i želja da se ljudi vrate svojim kućama znatno smanjio ili smo do sada, kroz procese obnove koja traje od 1997. godine, dakle iz proračuna su se izdvajala sredstva od 1997. godine pa do danas, ipak postigli zavidne rezultate, uz pomoć sredstava koji su došli iz međunarodne zajednice, kroz humanitarne organizacije, evo pomoć Republike Hrvatske i drugih zemalja, zemalja Bliskog Istoka koje su pomagale u doniranju materijala ili određenih objekata, infrastrukture, školstva, zdravstva i tako dalje. Mi u Kantonu Središnja Bosna imamo danas prijavljenih oko 3100 raseljenih obitelji koje su iskazale interes i želju za povratkom i za obnovom. Međutim, tu moramo dodati najmanje 20-30 posto onih starih i nemoćnih ljudi do kojih možda ne dopiru ove informacije preko medija. Neki žive u nekim prostorima u kojima nemaju praktično ni struje, da ne govorim o financijskoj situaciji koja te ljude tišti, tako da nemaju ni mogućnosti sići u općinska središta da bi se reregistirali, nemaju novca da plate prikupljanje sve one papirologije koja se od njih traži u procesu reregistracije. Međutim, nadam se da je ovaj iznos od pet tisuća zahtjeva realan, da je ta cifra sasvim realna, i na temelju nje se treba u sljedećoj godini, dakle u pogledu i obnove i povratka, i ponašati.
RSE: Kako inače ocjenjujete povratak u vaš kanton?
BAVRKA: Povratak ide sporo. Prošlo je skoro deset godina od završetka ratnih sukoba. Mi nismo imali dovoljno sredstava koje bi uložili odjedanput da bi svim ljudima pružili mogućnost povratka. Za tih deset godina su neki ljudi, koji su bili djeca, sada formirali svoje obitelji, bili su jednostavno prinuđeni ići trbuhom za kruhom i morali su se snalaziti. Da li su oni negdje podstanari, da li su kupili negdje neku imovinu u BiH, mislim na stambene prostore u državnom vlasništvu, ili su kupili imovinu negdje u Republici Hrvatskoj ili slično. Dakle, možda je i to jedan od razloga zbog čega obnova ide sporo i zbog čega je nezainteresiranost ljudi u ovom trenutku malo manja nego prije pet godina.
RSE: Možete li nešto izdvojiti od onoga što činite za takozvani održivi povratak?
BAVRKA: Već sam spomenuo projekte sufinanciranja velikih infrastrukturnih, odnosno kapitalnih projekata, koji se prvenstveno odnose na održivi povratak. To su projekti koji će učiniti da taj teški povratnički kruh bude malo podnošljiviji. Upravo zbog toga sljedeće godine treba utrošiti upravo na to da ljudima pomognemo u gospodarskom smislu. To je jedan put koji ne znači samo uložiti novac iz Ministarstva obnove i razvitka, nego i iz Ministarstva gospodarstva i Ministarstva zdravstva, školstva, kontakti s javnim poduzećima, elektrodistribucija i tako dalje. Znači, to bi trebao biti jedan sinergetski projekat, u kome bi učešće uzeli svi oni koji mogu doprinijeti boljitku u toj oblasti.
* * * * *
Ročište na osnovu tužbe 450 lica protiv Federacije BiH za naknadu štete pričinjene na njihovoj imovini u Opštinskom sudu u Sarajevu je odloženo za tri mjeseca jer, prema odluci suda, nisu ispunjene zakonske i procesne pretpostavke za njegovo održavanje. Tužbama, koje je u septembru 2002. godine podnijelo Udruženje izbjeglih i raseljenih lica iz Bijeljine, zatražena je naknada štete pričinjene na imovini, između ostalog i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, a njenu vrijednost podnosioci procjenjuju na više od 50 miliona KM.
Predsjednik udruženja, Veljko Stevanović:
„Ljudi su pokušavali da se vrate na svoje, pokušavali su da obnove svoju imovinu, međutim 90 posto tih ljudi nije došlo u situaciju da se vrati, zbog situacije kakva jeste (o tome vam sad ne bih govorio), zbog donatorskih sredstava koji su dosta slabi i tanki, pogotovo kada je u pitanju naša populacija. Preostalo je da ovi građani tuže vlasti Federaciju BiH za uništenu imovinu, što su početkom 2001. godine i učinili jer u većini od ovih 455 slučajeva je imovina uništena poslije potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Imamo već 1500 novih tužbi koje su spremne da krenu. I procjena imovine prelazi do sad negdje oko 450 miliona konvertibilnih maraka. Mi se nadamo da će napokon sudovi na prostoru Bosne i Hercegovine da izbace politiku i da to krene. Mi u našim tužbama imamo i veliki broj Bošnjaka i Hrvata koji takođe traže putem suda da dobiju ono što im je uništeno. E sad, ovdje se ponavlja, i danas sam to čuo, da se traže dokazi. Nemoguće je da ijedan od tih ljudi dokaže ko je i kako uništio njegovu imovinu. Kad čovjek dođe i vidi da mu je imovina uništena, pogotovo kada je počela implementacija imovinskih zakona, kada su ljudi koji su živjeli u tuđoj imovini, morali da je napuste, onda su počela razaranja te imovine.“
Sudija Opštinskog suda u Sarajevu, Milica Filipović, izdala je nalog podnosiocima tužbe da u roku od tri mjeseca urede tužbu u skladu sa Zakonom o parničnom postupku, kao i da za svakog pojedinačnog podnosioca pribave ovjerenu punomoć. Ona je napomenula da Zakon precizno navodi šta tužba mora da sadrži, od činjenica ko i je i kako oštetio imovinu, do dokaza kojima se utvrđuju te činjenice:
„Ja sam čula da su postojale neke tužbe, ali nisam čula da je postojala ijedna sa ovoliko tužitelja. Predmet je obiman. Kad bi to bili zahtjevi za naknadu štete, to bi bili obični zahtjevi za naknadu štete. U pitanju je znači materijalna šteta, to su dobra, kuće, štale, njive, pašnjaci… Kad bi se to razdvojilo na deset tužitelja ili jednog tužitelja, onda bi to bio jednostavan predmet. Ovako, samo zbog obimnosti predmeta i zbog procesnih stvari koje moraju biti ispunjene, od punomoći, urednih adresa za sve tužitelje i svih daljih stvari koje zakon predviđa, to je nepotrebno težak predmet. Eto, to je samo to. Inače, predmet kao predmet, za sudiju ili pravnika ne bi trebao da bude težak.“
Iznoseći stav Pravobranilaštva Federacije BiH da nisu ispunjene procesne pretpostavke za održavanje pripremnog ročišta, zastupnik Nermina Deljkić izjavila je da je tužba nepotpuna i da ne sadrži bitne činjenice i dokaze propisane zakonom, kao što su: ko je i kada uništio imovinu. Ona je rekla da su podnosioci tužbe bili dužni da preciziraju koga u Federaciji BiH tuže:
„U samom startu, zbog tolikog broja tužitelja, ne možemo ispoštovati ni recimo onaj Zakon koji kaže: ,Dva ročišta – razmak 30 dana‘, to je nemoguće. Onda to može trajati par godina, dok svakoga dovedete da se sasluša, dok odu vještaci na lice mjesta… Znači, mnogo bi bilo jednostavnije da se to razdvojilo, da je svako tužio u onoj općini gdje se nalazi i protiv onoga za koga je zakon odredio da snosi takvu vrstu naknade. Na to je i sudija, kroz uređivanje tužbe, pokušala da ukaže. Međutim, to je sad njihova stvar. Imamo tužbi gdje svako tuži na području svoje opštine gdje mu se nalazi nekretnina, međutim do sad nemamo nijedne presude da je obavezana Federacija jer nema tog propisa koji Federaciju obavezuje. Neko posmatra Federaciju kao skup opština ili kantona, ali to nije to. Kanton je jedno pravno lice, Federacija je drugo pravno lice, opština je treće pravno lice, znači svako ima pravni subjektivitet.“
Ukoliko podnosioci tužbi u naredna tri mjeseca urede tužbu i pribave potrebnu dokumentaciju, održavanje pripremnog ročišta moglo bi se očekivati na jesen.
* * * * *
Specijalna emisija Radija Slobodna Evropa posvećena je ostvarivanju prava izbjeglih i raseljenih, ali i svih drugih kojima su ugrožena temeljna ljudska prava. U ovoj emisiji na vaša pitanja odgovaraju predstavnici vlasti i nevladinog sektora, zatim međunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini, te drugi stručnjaci za oblast imovinskih i drugih ljudskih prava. Pisma s pitanjima pošaljite u našu sarajevsku redakciju, gdje se priprema ova emisija. Adresa je Fra Anđela Zvizdovića br. 1, Sarajevo. Na pismo naznačite: Radio Slobodna Evropa, za emisiju Neću tuđe, hoću svoje. Ukoliko je to za vas jednostavnije, možete pisati i na našu e-mail adresu: rfe.sa@bih.net.ba