Bugarska je pristupne pregovore s Bruxellesom završila u lipnju
2004. godine, a Rumunjska šest mjeseci kasnije, u prosincu prošle godine. Ove dvije države kada uđu u Uniju će biti i njene najsiromašnije članice, s gotovo 30 posto nižim nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika od onoga u ostatku Evrope. No, riječ je o zemljama u kojima živi ukupno oko tridesetak milijuna ljudi i koje graniče sa zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, što im daje i poseban geopolitički značaj, ali i dokazuje da ekonomski razvoj i nije presudan za članstvo, te da se Unija itekako rukovodi i političkim interesima. No, ukoliko Sofija i Bukurešt ne ispune standarde koje se tiču pravosuđa, funkcionalnog policijskog sustava ili slobodnog tržišta, službeni Bruxelles može odgoditi njihov ulazak, ali samo do 2008. godine.
Da li će u roku od 20 mjeseci Bugarska ispuniti evropske standarde? Georgi Stojcev, bivši direktor bugarskog servisa Radio Slobodna Evropa kaže:
„Bugari vjeruju da će ući u Uniju početkom 2007. godine, ali istodobno znaju da do tada njihova zemlja neće biti sto posto spremna za članstvo. Jedan ugledni poslovni čovjek je upozorio da će gotovo trećina poduzeća propasti zbog članstva u Uniji. Ima i drugih problema i Bugari su ih itekako svjesni. No, dva su glavna razloga koja mogu odgoditi ulazak zemlje u Uniju. Jedan od njih je još uvijek nereformirano sudstvo, a EU je upozorila da ako se tako nastavi, ulazak bi mogao biti odgođen za godinu dana. Drugi je razlog što će Socijalisti formirati novu bugarsku vladu, a ja nisam siguran da će oni nastaviti reforme očekivanim tempom.“
Ileana Breitenstain iz rumunjsko-moldavskog servisa našeg radija kaže kako ne vjeruje da Rumunjska može u roku od godinu i pol ispuniti sve zahtjeve Bruxellesa i da je riječ o političkoj odluci:
„U dvadeset mjeseci nitko ne može ostvariti reforme koje su potrebne, prvenstveno u pravosuđu koje treba u potpunosti prilagoditi evropskim standardima. U tom vremenu ne možete dokinuti korupciju ili izgraditi tržišnu ekonomiju, ako vam to nije uspjelo u desetljeću koliko pregovori traju. Da se radi o političkoj odluci jasno je svima i u Bruxellesu, ali i u Bukureštu, kao i u Sofiji. No, obični građani očekuju da će se živjeti bolje. Uostalom i sve reforme koje su u Rumunjskoj učinjene, bilo ekonomske, političke ili pravosudne, učinjene su zbog pritiska iz vana, onda kada smo ulazili u NATO ili danas kada se ulazi u Evropsku uniju, dakle iz toga kuta gledanja, građani su pravom očekuju boljitak.“
Bugarska ima oko sedam i po tisuća dolara godišnje bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, Rumunjska oko sedam tisuća, što je primjerice za oko tri tisuće manje nego što ima Hrvatska. Bruxelles je na čekanje stavio Hrvatsku zbog nesuradnje s Haškim sudom, ali profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Damir Grubiša objašnjava i dodatne razloge zaostajanje Hrvatske na putu prema Uniji:
„Stvar je u tome da su u Rumunjskoj i Bugarskoj brže proveli neke neophodne reforme, a Hrvatska je, nažalost, imala deset godina zaostatka, jer od sloma komunizma mi smo imali još jedno razdoblje od deset godina koje bismo mogli nazvati razdobljem nacionalističkog kolektivizma. Stvar je u tome da nije izvršena ona prava reforma u pravcu formiranja jednog liberalnog društva, a to znači i jednog demokratskog društva.“
Jelica Minić, bivša pomoćnica ministra vanjskih poslova u Beogradu, danas članica Evropskog pokreta Srbija, također ističe da je razlog zaostajanja država regije u odnosu na Bugarsku i Rumunjsku i to što su ove dvije zemlje učinile ogroman korak u prilagođavanju svojih privreda, političkog sustava, administracije standardima Unije:
„Moja je poruka za zemlje takozvanog zapadnog Balkana da su im zapravo vrata EU širom otvorena pod uslovom da se postavljeni uslovi ispune i da se odgovarajuća prilagođavanja u nekom kratkom periodu izvrše. Zatim, to je poruka o jednom geografskom zaokruživanju Evropske unije kao panevropske organizacije. I najzad, to je vrlo važna poruka za takozvane nove susede, a to su Ukrajina, Belorusija, Moldavija, pa čak i Rusija.
Od zemalja bivše Jugoslavije, jedino je Slovenija punopravna članica Unije, Hrvatska očekuje početak pregovara o članstvu, Srbija i Crna Gora imaju pozitivnu Studiju izvodljivosti, kojoj se idućega mjeseca nada i Bosna i Hercegovina. Makedonija je prije dva mjeseca predala odgovore na upitnik Evropske komisije, što je preduvjet za kandidaturu u Uniji.
2004. godine, a Rumunjska šest mjeseci kasnije, u prosincu prošle godine. Ove dvije države kada uđu u Uniju će biti i njene najsiromašnije članice, s gotovo 30 posto nižim nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika od onoga u ostatku Evrope. No, riječ je o zemljama u kojima živi ukupno oko tridesetak milijuna ljudi i koje graniče sa zemljama bivšeg Sovjetskog Saveza, što im daje i poseban geopolitički značaj, ali i dokazuje da ekonomski razvoj i nije presudan za članstvo, te da se Unija itekako rukovodi i političkim interesima. No, ukoliko Sofija i Bukurešt ne ispune standarde koje se tiču pravosuđa, funkcionalnog policijskog sustava ili slobodnog tržišta, službeni Bruxelles može odgoditi njihov ulazak, ali samo do 2008. godine.
Da li će u roku od 20 mjeseci Bugarska ispuniti evropske standarde? Georgi Stojcev, bivši direktor bugarskog servisa Radio Slobodna Evropa kaže:
„Bugari vjeruju da će ući u Uniju početkom 2007. godine, ali istodobno znaju da do tada njihova zemlja neće biti sto posto spremna za članstvo. Jedan ugledni poslovni čovjek je upozorio da će gotovo trećina poduzeća propasti zbog članstva u Uniji. Ima i drugih problema i Bugari su ih itekako svjesni. No, dva su glavna razloga koja mogu odgoditi ulazak zemlje u Uniju. Jedan od njih je još uvijek nereformirano sudstvo, a EU je upozorila da ako se tako nastavi, ulazak bi mogao biti odgođen za godinu dana. Drugi je razlog što će Socijalisti formirati novu bugarsku vladu, a ja nisam siguran da će oni nastaviti reforme očekivanim tempom.“
Ileana Breitenstain iz rumunjsko-moldavskog servisa našeg radija kaže kako ne vjeruje da Rumunjska može u roku od godinu i pol ispuniti sve zahtjeve Bruxellesa i da je riječ o političkoj odluci:
„U dvadeset mjeseci nitko ne može ostvariti reforme koje su potrebne, prvenstveno u pravosuđu koje treba u potpunosti prilagoditi evropskim standardima. U tom vremenu ne možete dokinuti korupciju ili izgraditi tržišnu ekonomiju, ako vam to nije uspjelo u desetljeću koliko pregovori traju. Da se radi o političkoj odluci jasno je svima i u Bruxellesu, ali i u Bukureštu, kao i u Sofiji. No, obični građani očekuju da će se živjeti bolje. Uostalom i sve reforme koje su u Rumunjskoj učinjene, bilo ekonomske, političke ili pravosudne, učinjene su zbog pritiska iz vana, onda kada smo ulazili u NATO ili danas kada se ulazi u Evropsku uniju, dakle iz toga kuta gledanja, građani su pravom očekuju boljitak.“
Bugarska ima oko sedam i po tisuća dolara godišnje bruto nacionalnog dohotka po glavi stanovnika, Rumunjska oko sedam tisuća, što je primjerice za oko tri tisuće manje nego što ima Hrvatska. Bruxelles je na čekanje stavio Hrvatsku zbog nesuradnje s Haškim sudom, ali profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Damir Grubiša objašnjava i dodatne razloge zaostajanje Hrvatske na putu prema Uniji:
„Stvar je u tome da su u Rumunjskoj i Bugarskoj brže proveli neke neophodne reforme, a Hrvatska je, nažalost, imala deset godina zaostatka, jer od sloma komunizma mi smo imali još jedno razdoblje od deset godina koje bismo mogli nazvati razdobljem nacionalističkog kolektivizma. Stvar je u tome da nije izvršena ona prava reforma u pravcu formiranja jednog liberalnog društva, a to znači i jednog demokratskog društva.“
Jelica Minić, bivša pomoćnica ministra vanjskih poslova u Beogradu, danas članica Evropskog pokreta Srbija, također ističe da je razlog zaostajanja država regije u odnosu na Bugarsku i Rumunjsku i to što su ove dvije zemlje učinile ogroman korak u prilagođavanju svojih privreda, političkog sustava, administracije standardima Unije:
„Moja je poruka za zemlje takozvanog zapadnog Balkana da su im zapravo vrata EU širom otvorena pod uslovom da se postavljeni uslovi ispune i da se odgovarajuća prilagođavanja u nekom kratkom periodu izvrše. Zatim, to je poruka o jednom geografskom zaokruživanju Evropske unije kao panevropske organizacije. I najzad, to je vrlo važna poruka za takozvane nove susede, a to su Ukrajina, Belorusija, Moldavija, pa čak i Rusija.
Od zemalja bivše Jugoslavije, jedino je Slovenija punopravna članica Unije, Hrvatska očekuje početak pregovara o članstvu, Srbija i Crna Gora imaju pozitivnu Studiju izvodljivosti, kojoj se idućega mjeseca nada i Bosna i Hercegovina. Makedonija je prije dva mjeseca predala odgovore na upitnik Evropske komisije, što je preduvjet za kandidaturu u Uniji.
