I osnovci ga nose. Evo šta kažu učiteljice iz osnovne škole "Sutjeska" u Podgorici:
"Ja mislim da oni svi to imaju, ali u tašni, onako, da ćvrčkaju... Treći prošle godine, znaš Nataša... Sad, za prvi – ne znamo... Mobilni telefon više ne znači prestiž ni medju djecom."
No, nikome kao ljudima na odredjenim funkcijama, mobilni telefon ne diktira dnevni ritam. Dušan Simonović, sekretar Sekretarijata za razvoj u Vladi Crne Gore:
"Bili smo na sastancima gotovo čitavo prijepodne. Nijesam koristio mobilni telefon. Kada sam ga uzeo, vidio sam da sam imao, sjećam se dobro, 76 propuštenih poziva."
Biti u posjedu broja mobilnog telefona nekog funkcionera, za Crnogorce je posebna privilegija.
RSE: Onaj ko dodje do Vašeg mobilnog telefona vjerovatno izbjegava sekretaricu?"
SIMONOVIĆ: To obožavaju, da imaju direktan kontakt. Crnogorci vole da imaju taj direktan prolaz.
RSE: Običan svijet, zemljaci, rodjaci, prijatelji... Svima nešto treba.
SIMONOVIĆ: Razne ideje im padaju na pamet. Kad završe svoj posao, onda se sjete i sestre od tetke, kumova i raznih prijatelja kojima bi mogli još ponešto da pomognu. Uglavnom te ne ostavljaju nikad na miru.
Tu ima raznih zahtjeva: da im se učini nekakva usluga, da im se nešto prenese, donese, ponese. Čak me niko iz porodice ne zamoli za tako nešto, a sjeti se neko koga nijesam vidio zadnje 3 – 4 godine.
Zemljaci se po pravilu osjećaju posebno slobodnim da zovu svoga koji je uspio. Ministar policije Dragan Djurović:
"Sa Danilovgradjanima komuniciram svakodnevno. To su uglavnom razumljivi, ljudski zahtjevi kojima ja uglavnom izlazim u susret angažujući se da pomognem tim ljudima."
RSE: Koliko ste ljudi zaposlili?
ĐUROVIĆ: Pomogao sam da se zaposli dosta ljudi iz mog grada.
Zemljaci su s razlogom, više od ostalih, slobodni da zovnu. Potpredsjednik crnogorske Skupštine, Dragan Kujović.
"Zovu me moji Kolašinci, moji donjomoračani..."
RSE: Da li ste nekada, nekog od njih vodili kod ljekara?
KUJOVIĆ: Nijesam ih vodio kod ljekara, ali im jesam otvarao vrata preko reda. Onima koji su bili stvarno bolesni.
Zahtjevi koji se postavljaju opozicionim liderima su mnogo skromniji.
Zorica Tajić:
"Kad idu kola za Beograd – mogu li da sjednem s tobom do Beograda?"
Ali, ljudi traže i razne bizarne usluge. Dušan Simonović:
"Medju najdrastičnijim bio je zahtjev jednog mog zemljaka da mu se proda jagnjad i to mene zove, ali ne može nikako da sačeka... to je možda bila srijeda ili četvrtak. Čini mi se da je to bilo nešto ispred Vlade. Znam da sam bio u nekakvoj gužvi, ali sam htio da ga saslušam do kraja i on od mene zatraži da mu prodam jagnjad i kaže da bi to trebalo završiti do subote. Ja to zaista nijesam mogao da završim do subote. Pomogao sam nešto u nekom narednom periodu da to zaista riješi, ali ovaj je bio jako ljut što nijesam uspio da završim do subote."
Broj uticajne ličnosti koristan je u svakoj prilici, pa i kad vas ne puštaju, bez propusnice na miločersku plažu.
"Prisustvovao sam sceni kada se jedan naš ugledni profesor svadjao sa recepcionerom što ne može da dobije kartu. Kada je vidio da neće dobiti propusnicu, s obzirom da je ograničen broj mjesta, on je odlučio da zove Predsjednika Đukanovića da interveniše."
Neki od funkcionera pokušavaju da se odbrane. Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša:
"Svakog dana, što pismeno, što telefonom, meni se obrati, najmanje, izmedju 70 i 100 ljudi. Svi bi baš samnom da razgovaraju. Malo teško. Javljam se uglavnom, samo na poznate brojeve."
RSE: A vaši rodjaci i prijatelji?
MUGOŠA: Nemaju šta da traže mimo onoga što piše u propisima. To, ako hoćemo malo da elaboriramo, u ovom našem slengu domaćem, da ne kažem običaju, da je neko "učinjen" ili "neučinjen"... naravno, ja sam operisan od tog činjenja. Činjenje je kad ljudi traže nešto što im ne pripada, u šta su oni ubijedjeni da obavezno baš njima pripada.
Model telefona pozvanog, često je zadnji krik tehnologije, bar u Crnoj Gori. Ministar Đurović:
"Sada imam telefon "Motorola" V3"
RSE: Koliko košta?
ĐUROVIĆ: Ne znam. Dobio sam je na poklon, kao i ovaj koji imam u ruci: to je "Nokia" komunikator 9500.
RSE: To je mali računar!
ĐUROVIĆ: Da, to je mini računar koji ima i funkciju faksa, tako da mi je koristan kao pokretna kancelarija.
RSE: A, od koga ste dobili na poklon ako nije tajna?
ĐUROVIĆ: Od jednog kolege ministra koji voli tako da prati napredak telekomunikacija, pa me je tako častio znajući da i ja to volim.
RSE: Mislite da je to platio iz svog džepa?
ĐUROVIĆ: Ne vjerujem.
"Ja mislim da oni svi to imaju, ali u tašni, onako, da ćvrčkaju... Treći prošle godine, znaš Nataša... Sad, za prvi – ne znamo... Mobilni telefon više ne znači prestiž ni medju djecom."
No, nikome kao ljudima na odredjenim funkcijama, mobilni telefon ne diktira dnevni ritam. Dušan Simonović, sekretar Sekretarijata za razvoj u Vladi Crne Gore:
"Bili smo na sastancima gotovo čitavo prijepodne. Nijesam koristio mobilni telefon. Kada sam ga uzeo, vidio sam da sam imao, sjećam se dobro, 76 propuštenih poziva."
Biti u posjedu broja mobilnog telefona nekog funkcionera, za Crnogorce je posebna privilegija.
RSE: Onaj ko dodje do Vašeg mobilnog telefona vjerovatno izbjegava sekretaricu?"
SIMONOVIĆ: To obožavaju, da imaju direktan kontakt. Crnogorci vole da imaju taj direktan prolaz.
RSE: Običan svijet, zemljaci, rodjaci, prijatelji... Svima nešto treba.
SIMONOVIĆ: Razne ideje im padaju na pamet. Kad završe svoj posao, onda se sjete i sestre od tetke, kumova i raznih prijatelja kojima bi mogli još ponešto da pomognu. Uglavnom te ne ostavljaju nikad na miru.
Tu ima raznih zahtjeva: da im se učini nekakva usluga, da im se nešto prenese, donese, ponese. Čak me niko iz porodice ne zamoli za tako nešto, a sjeti se neko koga nijesam vidio zadnje 3 – 4 godine.
Zemljaci se po pravilu osjećaju posebno slobodnim da zovu svoga koji je uspio. Ministar policije Dragan Djurović:
"Sa Danilovgradjanima komuniciram svakodnevno. To su uglavnom razumljivi, ljudski zahtjevi kojima ja uglavnom izlazim u susret angažujući se da pomognem tim ljudima."
RSE: Koliko ste ljudi zaposlili?
ĐUROVIĆ: Pomogao sam da se zaposli dosta ljudi iz mog grada.
Zemljaci su s razlogom, više od ostalih, slobodni da zovnu. Potpredsjednik crnogorske Skupštine, Dragan Kujović.
"Zovu me moji Kolašinci, moji donjomoračani..."
RSE: Da li ste nekada, nekog od njih vodili kod ljekara?
KUJOVIĆ: Nijesam ih vodio kod ljekara, ali im jesam otvarao vrata preko reda. Onima koji su bili stvarno bolesni.
Zahtjevi koji se postavljaju opozicionim liderima su mnogo skromniji.
Zorica Tajić:
"Kad idu kola za Beograd – mogu li da sjednem s tobom do Beograda?"
Ali, ljudi traže i razne bizarne usluge. Dušan Simonović:
"Medju najdrastičnijim bio je zahtjev jednog mog zemljaka da mu se proda jagnjad i to mene zove, ali ne može nikako da sačeka... to je možda bila srijeda ili četvrtak. Čini mi se da je to bilo nešto ispred Vlade. Znam da sam bio u nekakvoj gužvi, ali sam htio da ga saslušam do kraja i on od mene zatraži da mu prodam jagnjad i kaže da bi to trebalo završiti do subote. Ja to zaista nijesam mogao da završim do subote. Pomogao sam nešto u nekom narednom periodu da to zaista riješi, ali ovaj je bio jako ljut što nijesam uspio da završim do subote."
Broj uticajne ličnosti koristan je u svakoj prilici, pa i kad vas ne puštaju, bez propusnice na miločersku plažu.
"Prisustvovao sam sceni kada se jedan naš ugledni profesor svadjao sa recepcionerom što ne može da dobije kartu. Kada je vidio da neće dobiti propusnicu, s obzirom da je ograničen broj mjesta, on je odlučio da zove Predsjednika Đukanovića da interveniše."
Neki od funkcionera pokušavaju da se odbrane. Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša:
"Svakog dana, što pismeno, što telefonom, meni se obrati, najmanje, izmedju 70 i 100 ljudi. Svi bi baš samnom da razgovaraju. Malo teško. Javljam se uglavnom, samo na poznate brojeve."
RSE: A vaši rodjaci i prijatelji?
MUGOŠA: Nemaju šta da traže mimo onoga što piše u propisima. To, ako hoćemo malo da elaboriramo, u ovom našem slengu domaćem, da ne kažem običaju, da je neko "učinjen" ili "neučinjen"... naravno, ja sam operisan od tog činjenja. Činjenje je kad ljudi traže nešto što im ne pripada, u šta su oni ubijedjeni da obavezno baš njima pripada.
Model telefona pozvanog, često je zadnji krik tehnologije, bar u Crnoj Gori. Ministar Đurović:
"Sada imam telefon "Motorola" V3"
RSE: Koliko košta?
ĐUROVIĆ: Ne znam. Dobio sam je na poklon, kao i ovaj koji imam u ruci: to je "Nokia" komunikator 9500.
RSE: To je mali računar!
ĐUROVIĆ: Da, to je mini računar koji ima i funkciju faksa, tako da mi je koristan kao pokretna kancelarija.
RSE: A, od koga ste dobili na poklon ako nije tajna?
ĐUROVIĆ: Od jednog kolege ministra koji voli tako da prati napredak telekomunikacija, pa me je tako častio znajući da i ja to volim.
RSE: Mislite da je to platio iz svog džepa?
ĐUROVIĆ: Ne vjerujem.
