Ured Visokog predstavnika u BiH započeo je proces revizije odluka kojima je proteklih godina iz javnog i političkog života uklonjeno stotine osoba - političara, narodnih poslanika, sudija, policajaca, direktora javnih preduzeća.U narednih nekoliko dana mogla bi se očekivati već prva imena kojima se ukida zabrana bavljenja javnim i političkim radom, a koje je Visoki predstavnik smijenio u periodu od 1998. do 2003. godine. Na ovoj listi rehabilitovanih naći će se samo oni protiv kojih se ne vodi nikakav krivični postupak, niti su uklonjeni sa pozicija zbog pomaganja optuženima za ratne zločine.
Prema najavama, jedan od takvih je i bivši direktor nekadašnje Federalne obavještajno-sigurnosne službe, Munir Alibabić Munja, smijenjen odlukom Visokog predstavnika Pedija Ešdauna oktobra 2002. godine. Razlog smjene - odavanje službene tajne, jer su pojedini tajni dokumenti Službe dospjeli u javnost. Većina bh. medija objavila je da su tajni dokumenti u javnost dospjeli iz kabineta nekog od zakonskih korisnika, a ne samog Alibabića, ali sankcije su ipak uslijedile. Munir Alibabić Munja danas kaže:
“Umjesto da mi se pomogne da na zakonit način ustanovimo ko je od tih korisnika dao, ukrao tu informaciju i objavio - nadležni organi Tužilaštva, MUP-a itd. su bili o tome blagovremeno obaviješteni, pa i sam OHR da pomogne svojim uticajem - umjesto da snosi posljedice onaj ko je to uradio i pomagao, ja sam snosio tako teške posljedice, pritiske. Bukvalno je izvršena jedna egzekucija. Ja sam prepoznao da je cilj te moje eliminacije bio da se zaštite neki ratni zločinci da bi se kretali i dalje slobodno, nosioci organizovanog kriminala, lica koja su u vezi sa nekim terorističkim centrima moći, itd.”
Kako tada, tako i sada Visoki predstavnik ne želi komentarisati započeti proces, niti razloge zašto rehabilituje smijenjene zvaničnike. Sociolog i istaknuti bh. intelektualac, profesor Slavo Kukić, ovakve odluke Pedija Ešdauna vidi kao rezultat dugogodišnje nedosljedne politike koju Visoki predstavnik vodi u BiH:
“Problem je kod Visokog predstavnika što je on primjenjivao veoma različite aršine prema različitim političkim konceptima, odnosno ljudima koji iz tih političkih koncepata dolaze. Samim dolaskom, rekao je kako su mu nacionalisti ustvari partneri, da s njima može izgraditi drugačiju državu nego što BiH jeste. Dakle, s ljudima koji su zapodjenuli mir. Samim dolaskom, međutim, on je smijenio ljude - i to bez ikakvog opravdanog razloga - koji su radili na stvarnom zaživljavanju mira i normalnog života u BiH. Prisjetimo se smjene profesora Grabovca ili smjene Munje Alibabića. Smjenama nacionalista, međutim, on je dao druge konotacije. Sve ono što se događalo u vezi sa gospodinom Mirkom Šarovićem. Ne zaboravimo da je kod njega Visoki predstavnik isposlovao zapravo njegovo odstupanje, da bi ga na sva zvona onda pohvalio i omogućio mu, da tako kažem, ostanak u političkoj areni. Prisjetimo se, uostalom, najnovije odluke u vezi sa Draganom Čovićem, kad je gotovo plačući ga smijenio i rekao – znate, to nije ništa, to se odnosi samo na ovu vlast.”
U periodu od 1998. do 2003., Karlos Vestendorp, Volfgang Petrič i Pedi Ešdaun, zbog, kako je navedeno, teškog kriminala i korupcije smijenili su sa visokih funkcija Edhema Bičakčića, Svetozara Aćimovića, Boška Lemeza, Milovana Bjelicu, Mijata Tuku, Antu Jelavića.
Najveći broj smijenjenih političara i direktora javnih kompanija, od Elektroprivrede i Telekoma do Srpskih šuma, su iz RS-a, a brojni od njih su i članovi Srpske demokratske stranke. Član najužeg rukovodstva stranke Boško Šiljegović mišljenja je da će sankcije biti skinute za one koji su bili odgovorni za opstrukciju povratka, ali ne i za ostale smijenjene, a sve na bazi odluka Venecijanske komisije:
“Veliki broj smijenjenih ljudi iz BiH, a prevashodno iz RS-a, uputio je žalbu Sudu za ljudska prava u Strazburu i Venecijanskoj komiiji i na bazi izvještaja Venecijanske komisije može se reći da i Venecijanska komisija nije u potpunosti odobrila postupke i u tom pravcu je sugerisano Visokom predstavniku da izrekne neke mjere kojima će skinuti sankcije nekim ljudima. Pogotovu se to odnosi na dio sankcija koji se odnose na visoke predstavnike prije gospodina Ešdauna - mislim na Vestendorpa i gospodina Petriča, gdje su ljudi sankcionisani zbog toga što su spriječavali implementaciju imovinskih zakona.”
Iz Ureda Visokog predstavnika najavljuju da će svim rehabilitovanim zvaničnicima biti omogućen povratak u institucije u kojima su se nalazili prije smjena, ali kako to u isto vrijeme i ne znači povratak na iste funkcije. Imena će biti objavljivana sukcesivno i za sada nema informacija koliko dugo će proces revizije smijenjenih odlukama Viskog predstavnika u BiH trajati.
Prema najavama, jedan od takvih je i bivši direktor nekadašnje Federalne obavještajno-sigurnosne službe, Munir Alibabić Munja, smijenjen odlukom Visokog predstavnika Pedija Ešdauna oktobra 2002. godine. Razlog smjene - odavanje službene tajne, jer su pojedini tajni dokumenti Službe dospjeli u javnost. Većina bh. medija objavila je da su tajni dokumenti u javnost dospjeli iz kabineta nekog od zakonskih korisnika, a ne samog Alibabića, ali sankcije su ipak uslijedile. Munir Alibabić Munja danas kaže:
“Umjesto da mi se pomogne da na zakonit način ustanovimo ko je od tih korisnika dao, ukrao tu informaciju i objavio - nadležni organi Tužilaštva, MUP-a itd. su bili o tome blagovremeno obaviješteni, pa i sam OHR da pomogne svojim uticajem - umjesto da snosi posljedice onaj ko je to uradio i pomagao, ja sam snosio tako teške posljedice, pritiske. Bukvalno je izvršena jedna egzekucija. Ja sam prepoznao da je cilj te moje eliminacije bio da se zaštite neki ratni zločinci da bi se kretali i dalje slobodno, nosioci organizovanog kriminala, lica koja su u vezi sa nekim terorističkim centrima moći, itd.”
Kako tada, tako i sada Visoki predstavnik ne želi komentarisati započeti proces, niti razloge zašto rehabilituje smijenjene zvaničnike. Sociolog i istaknuti bh. intelektualac, profesor Slavo Kukić, ovakve odluke Pedija Ešdauna vidi kao rezultat dugogodišnje nedosljedne politike koju Visoki predstavnik vodi u BiH:
“Problem je kod Visokog predstavnika što je on primjenjivao veoma različite aršine prema različitim političkim konceptima, odnosno ljudima koji iz tih političkih koncepata dolaze. Samim dolaskom, rekao je kako su mu nacionalisti ustvari partneri, da s njima može izgraditi drugačiju državu nego što BiH jeste. Dakle, s ljudima koji su zapodjenuli mir. Samim dolaskom, međutim, on je smijenio ljude - i to bez ikakvog opravdanog razloga - koji su radili na stvarnom zaživljavanju mira i normalnog života u BiH. Prisjetimo se smjene profesora Grabovca ili smjene Munje Alibabića. Smjenama nacionalista, međutim, on je dao druge konotacije. Sve ono što se događalo u vezi sa gospodinom Mirkom Šarovićem. Ne zaboravimo da je kod njega Visoki predstavnik isposlovao zapravo njegovo odstupanje, da bi ga na sva zvona onda pohvalio i omogućio mu, da tako kažem, ostanak u političkoj areni. Prisjetimo se, uostalom, najnovije odluke u vezi sa Draganom Čovićem, kad je gotovo plačući ga smijenio i rekao – znate, to nije ništa, to se odnosi samo na ovu vlast.”
U periodu od 1998. do 2003., Karlos Vestendorp, Volfgang Petrič i Pedi Ešdaun, zbog, kako je navedeno, teškog kriminala i korupcije smijenili su sa visokih funkcija Edhema Bičakčića, Svetozara Aćimovića, Boška Lemeza, Milovana Bjelicu, Mijata Tuku, Antu Jelavića.
Najveći broj smijenjenih političara i direktora javnih kompanija, od Elektroprivrede i Telekoma do Srpskih šuma, su iz RS-a, a brojni od njih su i članovi Srpske demokratske stranke. Član najužeg rukovodstva stranke Boško Šiljegović mišljenja je da će sankcije biti skinute za one koji su bili odgovorni za opstrukciju povratka, ali ne i za ostale smijenjene, a sve na bazi odluka Venecijanske komisije:
“Veliki broj smijenjenih ljudi iz BiH, a prevashodno iz RS-a, uputio je žalbu Sudu za ljudska prava u Strazburu i Venecijanskoj komiiji i na bazi izvještaja Venecijanske komisije može se reći da i Venecijanska komisija nije u potpunosti odobrila postupke i u tom pravcu je sugerisano Visokom predstavniku da izrekne neke mjere kojima će skinuti sankcije nekim ljudima. Pogotovu se to odnosi na dio sankcija koji se odnose na visoke predstavnike prije gospodina Ešdauna - mislim na Vestendorpa i gospodina Petriča, gdje su ljudi sankcionisani zbog toga što su spriječavali implementaciju imovinskih zakona.”
Iz Ureda Visokog predstavnika najavljuju da će svim rehabilitovanim zvaničnicima biti omogućen povratak u institucije u kojima su se nalazili prije smjena, ali kako to u isto vrijeme i ne znači povratak na iste funkcije. Imena će biti objavljivana sukcesivno i za sada nema informacija koliko dugo će proces revizije smijenjenih odlukama Viskog predstavnika u BiH trajati.
