Dostupni linkovi

Haradinajev potez važan korak za Balkan


Ostavka i odlazak Ramuša Haradinaja u Hag je veoma važan korak jer je Međunarodni tribunal godinama bio doživljavan uglavnom kao jednostrani sud, tačnije da se pre svega fokusirao na ratne zločine koje su počinili Srbi a da je manje bio zainteresovan za zločine nad srpskim stanovništvom, kazao je za Radio Slobodna Evropa Nikolas Gvozdev, istraživač iz Niksonove fondacije u Vašingotnu i glavni urednik časopisa "Nešenel interest." On smatra da postoji mogućnost da ojačaju međetničke tenzije, zatim od odmazde prema Srbima u enklavama. Istovremeno, po njegovom mišljenju, možda je sazrelo uverenje, barem među liderima Albanaca da ponavljanje događaja od prošlog marta može samo da šteti procesu rešavanja finalnog statusa Kosova.

GVOZDEV: Smatram da je to veoma važan korak jer je Haški tribunal godinama bio doživljavan uglavnom kao jednostrani sud, tačnije da se pre svega fokusirao na ratne zločine koje su počinili Srbi a da je manje bio zainteresovan za zločine nad srpskim stanovništvom. Ovaj potez Ramuša Haradinaja je veoma važan i zbog saznanja da nije moguć pomak u pregovorima o finalnom statusu sve dok politički krugovi kosovskih Albanaca ne uvide da se mora utvrditi potpuna odgovornost za sve što se dogodilo u ratovima na Balkanu. Verovatno je Haradinaj povukao ovaj potez po savetu sa Zapada, da se suoči sa Haškom optužnicom a ne da negira da je uopšte bilo zločina nad Srbima.

RSE: Da li to može pogoršati situaciju na Kosovu, ili će se ta slika o jednostranosti Haškog suda promeniti što će rezultirati dodatnim pritiskom na Srbiju da izruči preostale optuženike uključujući i Ratka Mladića.

GVOZDEV: Svakako da postoji mogućnost destabilizacije prilika na Kosovu. Pripadnici međunarodnih snaga su u povišenom stanju pripravnosti, jer u ovakvim slučajevima to je uvek komplikovano, kao što smo videli na Balkanu. Neka osoba je za jednu naciju ratni zločinac a za drugu heroj u borbi za slobodu. Dakle, postoji mogućnost da ojačaju međuetničke tenzije, zatim od odmazde prema Srbima u enklavama. Istovremeno, možda je sazrelo uverenje, barem među liderima Albanaca da ponavljanje događaja od prošlog marta može samo štetiti procesu rešavanja finalnog statusa Kosova i zato postoji umereni optimizam da će moći da kontrolišu svoje sunarodnike.
Dobrovoljni odlazak bivšeg kosovskog premijera u Hag značiće istovremeno jačanje pritiska na vlasti u Srbiji, jer će se zvaničnom Beogradu izbiti iz ruku argument koji je godinama potezao da je međunarodni tribunal jednostran.

RSE: Da li će to s druge strane dati za pravo srpskoj strani koja je odbijala da kontaktira sa Haradinajem kao premijerom, uključujući i umerenog predsednika Borisa Tadića, sa tezom da ne žele da pregovara sa osumnjičenima za ratne zločine. Da li je međunarodna zajednica napravila grešku kada je pre nekoliko meseci potvrdila njegov izbor za premijera, jer verovatno je i tada postojao bar neki nagoveštaj da bi mogao biti optužen.

GVOZDEV: Da, posmatrajući unazad to tako izgleda. Tadićev stav liči na poziciju izraelskih vlasti u pregovorima sa Palestincima, ističući da su spremne da pregovraju samo sa onima koji nisu umešani u terorizam. Dakle, imenovanje Haradinaja je bila greška međunarodne zajednice. Mislim da se naročito pojedini krugovi na Zapadu veoma aktivno angažuju u cilju obezbeđivanja nezavisnosti Kosova nastojeći da gurnu pod tepih neke od pomenutih optužbi. Međutim, ponovo se naglašava važnost političkog procesa koji će iznedriti političke lidere koji mogu kredibilno da pregovaraju ne samo unutar svoje etničke zaejdnice već su prihvatiljivi i za drugu stranu. Kao što kosovski Albanci nisu hteli da pregovaraju tokom 90-tih sa Miloševićem, isti princip može se primeniti i danas. Srbija i Crna Gora ne žele da pregovaraju o finalnom statusu Kosova sa ljudima protiv kojih postoje ozbiljne sumnje. To nije semantičko ili pitanje razlike u mišljenjima, već o ozbiljnim optužbama koje se moraju procesuirati.

RSE: Kako će to sveukupno uticati na rešavanje statusa Kosova.

GVOZDEV: U meri u kojoj se menja stav političkog vođstva u Prištini koje uviđa da se moraju uvažiti legitimni stavovi i strahovi Srba koji žive na Kosovu kao i državne zajednice Srbija i Crna Gora, moguć je napredak u procesu definisanju finalnog statusa Kosova. Rešenje je ostvaljivo ako su lideri sa obe strane spremni da učine neophodne kompromise. Ovo je možda ohrabrujući znak priznavanja da se menja prethodni stav u Prištini da se u suštini ne pregovara, već svet suoči sa svršenim činom, tačnije da je nezavisnost Kosova realnost i to se mora priznati. Kosovski lideri sada prihvataju da nije moguć napredak u rešavanju finalnog statusa bez političkog dijaloga i aktivnog učešća Beograda. Zapad neće nametati rešenje. Pojedini strani političari će iznositi svoje stavove, ali vlade zapadnih zemalja neće potencirati ovu ili onu opciju. Nijedno rešenje neće proći u Savetu bezbednosti bez aktivnog učešća Beograda u celom procesu. Dakle, u 2005. godini mogle bi se ukloniti barijere za otpočinanje procesa, kao što smo videli na Bliskom istoku između Izraelaca i Palestinaca nakon smrti Jasera Arafata kada je pokrenut sa mrtve tačke mirovni proces.

RSE: Znači li to da pitanje finalnog statusa Kosova neće biti rešeno sledeće godine.

GVOZDEV: Ne, ne. Nadajmo se da će proces otpočeti, odnosno primenjivana mapa puta. Sve dok je položaj Balkana u odnosu prema Evropskoj Uniji nedefinisan, odnosno dok ne bude jasno šta će Brisel učiniti da bi inkorporirao čitavo ovo područje u svoje članstvo, prerano je govoriti o novom prekrajanju granica na prostoru bivše Jugoslavije. Zato smatram da je mnogo važnije otpočeti proces, tačnije primenjivati mapu puta nego odlučiti prerano o finalnom statusu.
XS
SM
MD
LG