RSE: Poznata je odluka da se jedan broj predmeta Haškog tribunala ustupi Vijeću za ratne zločine pri Sudu BiH. Zahtjevi Tužilaštva, o kojim Vijeće Haškog tribunala raspravlja danas, odnose se na 12 optuženih za zločine počinjene u Prijedoru, Foči i Višegradu. Kako, gospodine Helman, vidite značaj procesuiranja ratnih zločina na terenu gdje su oni počinjeni?
HELMAN: To je značajno zato što je Tribunal otpočetka podržavao plan uspostavljanja ovakvog posebnog vijeća za ratne zločine i učestvovao u tim planovima i davao savjete i svoju ekspertizu za tu svrhu. I jedan cilj je od samog početka bio da bi jedan mali dio predmeta iz Haškog tribunala mogao biti ustupljen tom vijeću za ratne zločine, što je opet jedan dio tzv. strategije okončanja mandata Tribunala, jer Tribunal mora da usredsredi svoje snage na optužene na najvišim nivioma, na najteže zločine. A drugim zločinima, drugim predmetima, moraju da se bave domaći sudovi i važno je da su oni u stanju da to i urade.
RSE: Kakav je stav Haškog triubunala prema zahtjevima da se za zločine počinjene u BiH sudi u drugim susjednim državama, posebno u Srbiji i Crnoj Gori?
HELMAN: Na jednom generalnom nivou, mislim da je važno, umjesto da se nekako takmiče međusobno zemlje u regionu, zauzeti jedan pozitivan stav i sarađivati, sa ciljem da pravda bude izvršena, jer bez saradnje je nemoguće postići dobre rezultate. Svima je jasno da u vezi sa mnogim zločinima često ili dokazni materijali ili svjedoci se nalaze izvan granice, ili optuženi se nalaze u drugoj državi i, jednostvano, ove države moraju naći modele za saradnju.
RSE: S obzirom da će u Sudu BiH otpočeti procesi za ratne zločine, znači li to da je ovaj sud ispunio visoke standarde Međunarodnog suda, a posebno kod zaštite svjedoka?
HELMAN: Generalno mogu reći da smo mi, naravno, veoma zadovoljni time da će početi sa radom Vijeće za ratne zločine. Mislimo da je to svakako veliki napredak i veliko postignuće i da je jako dobro da je i međunarodna zajednica podržala osnivanje tog vijeća. Zaštita svjedoka, to je opet jedno od tih pitanja koje treba tretirati na regionalnom nivou, jer često je veliki problem kad svjedoci iz druge države, naprimjer, ne znaju kakvi su uslovi u toj drugoj državi gdje bi trebali da odu na suđenje i da kažu to što znaju - i to sa dobrom komunikacijom, sa dobrim pripremama, ulijevanjem povjerenja u svjedoke time da se preduzmu i pravne mjere i druge mjere, moguće je sigurno postići rezultate. Nedostatak volje od strane svjedoka da svjedoče, da stvarno kažu to što znaju je jedan od najvećih, središnjih problema u procesuiranju ratnih zločina. To je svima poznato.
RSE: General Rasim Delić je u Hagu, a uz njegovo ime se već duže vremena u javnosti pominju i moguće opštužnice protiv Ejupa Ganića i Sakiba Mahmuljina. Šta o tome možete reći?
HELMAN: To mnogi pitaju, ali ne možemo komentarisati. To je jednostvano praksa Tribunala da nikad ne kažemo ništa, ne komentarišemo spekulacije o eventualnim novim optužnicama.
RSE: Prije nego što je optužnica protiv Delića potpisana, a zatim i otpečaćena, mjesecima je u medijima najavljivano njeno postojanje. Ne samo zbog ovog slučaja, u javnosti je rašireno mišljenje kako se neke optužnice dugo drže u fiokama Haškog tribunala. Da li je to tačno?
HELMAN: To nije tačno. Kad je optužnica potvrđena, bilo koja optužnica, onda će odmah biti upućeni i nalozi za hapšenje nadležnim ili državama ili međunarodnim organizacijama koje mogu da hapse optužene za ratne zločine. Ne radi se o tome da Tribunal iz nekih drugih, političkih, ili bilo kakvih razloga drži takve stvari u fiokama. To bi bilo i nemoguće u jednom pravnom sistemu.
HELMAN: To je značajno zato što je Tribunal otpočetka podržavao plan uspostavljanja ovakvog posebnog vijeća za ratne zločine i učestvovao u tim planovima i davao savjete i svoju ekspertizu za tu svrhu. I jedan cilj je od samog početka bio da bi jedan mali dio predmeta iz Haškog tribunala mogao biti ustupljen tom vijeću za ratne zločine, što je opet jedan dio tzv. strategije okončanja mandata Tribunala, jer Tribunal mora da usredsredi svoje snage na optužene na najvišim nivioma, na najteže zločine. A drugim zločinima, drugim predmetima, moraju da se bave domaći sudovi i važno je da su oni u stanju da to i urade.
RSE: Kakav je stav Haškog triubunala prema zahtjevima da se za zločine počinjene u BiH sudi u drugim susjednim državama, posebno u Srbiji i Crnoj Gori?
HELMAN: Na jednom generalnom nivou, mislim da je važno, umjesto da se nekako takmiče međusobno zemlje u regionu, zauzeti jedan pozitivan stav i sarađivati, sa ciljem da pravda bude izvršena, jer bez saradnje je nemoguće postići dobre rezultate. Svima je jasno da u vezi sa mnogim zločinima često ili dokazni materijali ili svjedoci se nalaze izvan granice, ili optuženi se nalaze u drugoj državi i, jednostvano, ove države moraju naći modele za saradnju.
RSE: S obzirom da će u Sudu BiH otpočeti procesi za ratne zločine, znači li to da je ovaj sud ispunio visoke standarde Međunarodnog suda, a posebno kod zaštite svjedoka?
HELMAN: Generalno mogu reći da smo mi, naravno, veoma zadovoljni time da će početi sa radom Vijeće za ratne zločine. Mislimo da je to svakako veliki napredak i veliko postignuće i da je jako dobro da je i međunarodna zajednica podržala osnivanje tog vijeća. Zaštita svjedoka, to je opet jedno od tih pitanja koje treba tretirati na regionalnom nivou, jer često je veliki problem kad svjedoci iz druge države, naprimjer, ne znaju kakvi su uslovi u toj drugoj državi gdje bi trebali da odu na suđenje i da kažu to što znaju - i to sa dobrom komunikacijom, sa dobrim pripremama, ulijevanjem povjerenja u svjedoke time da se preduzmu i pravne mjere i druge mjere, moguće je sigurno postići rezultate. Nedostatak volje od strane svjedoka da svjedoče, da stvarno kažu to što znaju je jedan od najvećih, središnjih problema u procesuiranju ratnih zločina. To je svima poznato.
RSE: General Rasim Delić je u Hagu, a uz njegovo ime se već duže vremena u javnosti pominju i moguće opštužnice protiv Ejupa Ganića i Sakiba Mahmuljina. Šta o tome možete reći?
HELMAN: To mnogi pitaju, ali ne možemo komentarisati. To je jednostvano praksa Tribunala da nikad ne kažemo ništa, ne komentarišemo spekulacije o eventualnim novim optužnicama.
RSE: Prije nego što je optužnica protiv Delića potpisana, a zatim i otpečaćena, mjesecima je u medijima najavljivano njeno postojanje. Ne samo zbog ovog slučaja, u javnosti je rašireno mišljenje kako se neke optužnice dugo drže u fiokama Haškog tribunala. Da li je to tačno?
HELMAN: To nije tačno. Kad je optužnica potvrđena, bilo koja optužnica, onda će odmah biti upućeni i nalozi za hapšenje nadležnim ili državama ili međunarodnim organizacijama koje mogu da hapse optužene za ratne zločine. Ne radi se o tome da Tribunal iz nekih drugih, političkih, ili bilo kakvih razloga drži takve stvari u fiokama. To bi bilo i nemoguće u jednom pravnom sistemu.
