Dostupni linkovi

Glas hrabrosti u Bratuncu


U Sarajevu je potpisan Ugovor o socijalnom osiguranju između Bosne i Hercegovine i Makedonije.

Ugovor omogućava državljanima Bosne i Hercegovine da u Makedoniji budu izjednačeni sa makedonskim državljanima i obrnuto, što praktično znači da se penzije, novčane naknade i druga novčana davanja prema propisima jedne države ugovornice isplaćuju korisniku sa prebivalištem u drugoj državi ugovornici.

Obaveza osiguranja određuje se prema pravnim propisima one države ugovornice u kojoj osoba radi, ali ovo se ne odnosi na zaposlene u diplomatskim misijama i konzularnim predstavništvima.

Posebnim odredbama ovog Ugovora regulisana su prava državljana obje države u slučaju bolesti i materinstva, zatim prava starih, invalida, u slučaju smrti, povreda na radu i profesionalnih bolesti.

Bosna i Hercegovina i državna zajednica Srbija i Crna Gora potpisali su dogovor o paušalnoj naknadi troškova zdravstvene zaštite. Tako je uspostavljen pravni okvir za potpunu provedbu Sporazuma o socijalnom osiguranju između dvije zemlje, koji je potpisan 2002. godine.
Dogovor o naknadi troškova zdravstvene zaštite odnosi se na dvije kategorije građana: na penzionere koji penziju primaju u jednoj od zemalja potpisnica a žive u drugoj, te o radnicima iz jedne zemlje koji se nalaze na privremenom radu u drugoj.

Vlast u Doboju, na osnovu odluke Vlade Republike Srpske dodijelila je izbjeglim i raseljenim Srbima 160 dunuma zemljišta, čiji su gruntovni vlasnici Bošnjaci, a za izgradnju kuća. Vrhovni sud Republike Srpske je početkom mjeseca donio presudu kojom je poništio odluku entitetske Vlade i opštine Doboj. Advokat Zijad Mehmedagić koji je zastupao Bošnjake Kotorskog o ovoj odluci kaže:

„Poništene su sve urbanističke građevinske dozvole i ne postoji apsolutno zakonit i legalan način da se taj postupak obnovi da bi ti ljudi koji su dole napravili kuće legalno mogli ostati na tom posjedu. Znači sad je praktično sve vraćeno na početak i treba ponovo da se vodi jedna akcija u smislu da se ti ljudi koji su svih ovih godina izmanipulisani vrate na svoje, a da Kotorani dođu u posjed svog zemljišta. Dakle, sve što je radila Vlada Republike Srpske, sve što su radili izvršni organi Republike Srpske, opština Doboj, i tako dalje, sve je poništeno. Ta gradnja je odlukom Ureda Visokog predstavnika prije tri ili četiri godine zabranjena i ta odluka je na snazi. Na tu odluku se pozvao Vrhovni sud Republike Srpske kada je donio ovu presudu.“

Ministar rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske, Miodrag Deretić, najavio je danas mogućnost podizanja tužbe protiv Fonda penzijsko-invalidskog osiguranja Federacije BiH, ukoliko ne
bude riješeno pitanje isplata penzija korisnicima koji su to pravo ostvarili na području Federacije, a penzije primaju iz Fonda PIO RS.

Deretić je rekao da će nastojati da što prije o tome razgovara sa federalnim resornim ministrom i predstavnicima Fonda PIO Federacije BiH, istakavši da će, ukoliko ne bude postignuto rješenje, naredni korak biti tužba protiv Federalnog fonda pred Ustavnim sudom BiH.

* * * * *

Stanojka Avramović, predsjednica Udruženja „Žene Podrinja“ Bratunac koje radi od 1997. godine, a zvanično je registrovano 2001. godine. Ima preko dvije hiljade članova, a u članstvu su i muškarci. Gotovo svaka povratnička porodica – a to su uglavnom Bošnjaci, kad se odluči za povratak, pokuca na vrata Udruženja ili Stanojkina, svejedno. I pored brojnih osporavanja i onemogućavanja rada, pa i gubitka saradnice i istomišljenice Zejnebe Sarajlić, Stanojka ustrajava u svojoj plemenitoj misiji.

RSE: Kako ste se odlučili na okupljanje i uopšte kako je započeo rad Udruženja?

AVRAMOVIĆ: Kad smo krenuli sa radom, naš glavni cilj je bio povratak, pomirenje, suživot i ekonomski održiv povratak. To nam je bio glavni cilj. Uspjeli smo dosta i dobro radimo, što pokazuju i rezultati na terenu. Kad smo počeli s radom, nijedna porodica se nije bila vratila, a sada imamo preko četiri hiljade povratničkih porodica.

RSE: U Bratunac se uglavnom vraćaju Bošnjaci, pa me zanima ima li još uvijek nepovjerenja između domaćeg stanovništva i povratnika?

AVRAMOVIĆ: Normalno da još uvijek ima nepovjerenja. Najveći problem nam stvaraju nacionalne stranke, koje su, na žalost, još uvijek na vlasti.

RSE: Oni uglavnom pokvare ono što vi popravite.

AVRAMOVIĆ: Da, još uvijek rade na tome. Evo prije par dana smo razmjenjivali mišljenja, razgovarali smo o tome šta se sve postiglo, šta se uradilo do sad. U opštini je pobijedila Srpska demokratska stranka. Oni su prvo osporavali naš rad, imali smo dosta problema, mislili su da nas finansira Stranka demokratske akcije i pravili su nam probleme. Onda su jedno vrijeme bili ubijeđeni da su ljudi došli samo da zamijene imovinu, dakle da ostvare to svoje pravo, i da tu neće živjeti. Međutim, kad su se uvjerili da su te porodice tu već tri-četiri godine i da su se zaista vratile da žive na svome, sad ponovo pokušavaju da prave probleme i stvaraju nepovjerenje.

RSE: Vjerujem da i vi lično imate zbog tog problema, jer vaš rad mnogima nije drag?

AVRAMOVIĆ: Kako da ne. Sreća je u tome što imam podršku svoje porodice, što su i moja djeca i muž istog mišljenja kao i ja, znači i oni mi pomažu i dosta me podržavaju. Ja i moja Zejneba smo počele s ovim radom, imale smo iste ciljeve, iste ideje. Međutim, evo treća je godina –
2002. godine smo tek počeli raditi, tad su se porodice počele vraćati – otkako je ona imala udes i poginula. Ona je inače živjela sa mnom i mojom porodicom i skupa smo radile.

RSE: Vi i Zejneba Sarajlić, zajedno ste utemeljili ovaj posao.

AVRAMOVIĆ: Mnogi su nam zavidjeli u čitavoj Bosni. Prvo ljudi nisu imali povjerenja i nisu se vraćali. Dolazili su samo da povrate svoju imovinu, ali niko nije ostajao, niko nije razmišljao o tome da će tu moći živjeti nakon svega toga što se izdešavalo. Međutim, postigli smo to da su se porodice vratile, što nam je bio glavni cilj. Ja sam rekla – kad uspijem vratiti pet porodica da ostanu, više neću ovo raditi. Međutim, kad sam vidjela koliku je želju imala moja Zejneba, onda sam rekla – idemo dalje.

RSE: Gdje se uglavnom ljudi vraćaju, da li u mjesto Bratunac ili u okolna sela?

AVRAMOVIĆ: Dosta porodica se vratilo u grad, ali ima i dosta porodica koje su se vratile u mjesne zajednice. Svaka porodica, kada se vratila, prvo što je uradila, posjetila je naš ured da je mi uputimo gdje da se obrate i traže svoja prava, dakle prvo da vrate svoju imovinu i onda idemo dalje – prijava, vađenje ličnih dokumenata, ako je imovina uništena da se prijave za obnovu i tako dalje. Tako da je, znači, svaka porodica prvo posjetila naš ured, pa je onda krenula dalje sa ostvarivanjem svojih prava. Mi se znači bavimo komplet problemima povratničkih porodica. Nije problem samo porodicu vratiti i uraditi joj kuću, tek onda nastaju problemi, od čega će ta porodica da živi. Jedini ko je podržavao naš rad i kome možemo zahvaliti što postojimo je Mercy Corps iz Tuzle, jer oni su jedini koji su nas finansirali. Zaboravila sam vam reći, mi smo dobili svjetsku nagradu „Glas hrabrosti“ u Njujorku, u maju mjesecu 2002. godine, ja i moja Zejneba. Ta nagrada se dodjeljuje svake godine, a 2002. godine smo je dobile nas četiri – ja i moja Zejneba iz Bosne, jedna žena iz Izraela i jedna iz Afganistana.

RSE: To je veliko priznanje. Na žalost se za njega baš mnogo ne zna u javnosti. Kakvi su vam planovi?

AVRAMOVIĆ: Sada radimo jedan projekt koji je također pokrenuo Mercy Corps za četiri opštine – opštinu Bratunac, Srebrenica, Vlasenica i Zvornik. Projekt finansira delegacija Evropske komisije u Bosni i Hercegovini, Ministarstvo za rad i socijalnu politiku raseljenih i izbjeglih Sarajevskog kantona i Tuzlanskog kantona. Ovim projektom je obuhvaćeno 187 porodica, rekonstrukcija kuća, kreiranje radnih mjesta, pokretanje porodičnih biznisa…

RSE: Šta procjenjujete, koliko još ljudi želi da se vrati?

AVRAMOVIĆ: Kad je otvoren javni poziv u našoj opštini, prijavilo se 414 porodica. U našoj opštini je uništeno oko pet hiljada kuća i stanova, a na žalost u našoj opštini je najmanje urađeno – samo nekih 1100-1200 kuća. Svi žele obnoviti svoju imovinu, pokrenuti nešto i normalno ostati i živjeti u svome.

RSE: Pretpostavljam da ste u Udruženju zato što vjerujete u zajednički život i međunacionalno pomirenje, odnosno povjerenje.

AVRAMOVIĆ: Ja sam u to ubijeđena i vjerujem u to, da ne vjerujem ja ne bih ovo ni radila. Na žalost nemam dobru saradnju sa opštinom, zato što ljudi koji su u opštini ne misle kao ja i nemaju cilj kao ja, odnosno ne kao ja ali kao moje Udruženje. Tako da najveći problem imamo s te strane. Tu su zaposleni ljudi koje ja nazivam trgovačkim putnicima, ljudi koji su došli iz drugih opština i ne žele se vratiti. Ja kažem da se ne moraju vratiti, ali da ne mogu zauzeti radna mjesta. Bez posla smo ostali i moj muž i ja, zato što nemamo mišljenje koje imaju ljudi u opštinama, iako ja nisam radila u opštini. Međutim, porodice se vraćaju a nemaju zaposlenja. U opštini su zaposlena samo četiri čovjeka povratnika. Kad bi se ljudi počeli vraćati bar na svoja radna mjesta, imali bi još veće povjerenje. Evo od komplet opštine, prije dva mjeseca je počeo sa radom Mirsad Hodžić, koji ima isto mišljenje kao ja, ali Mirsad Hodžić nigdje nije dobrodošao, isto kao ni ja, jer Mirsad želi da pomogne ljudima, Mirsad se vratio i želi da ostane i normalno želi da radi da bi svoju djecu prehranio. Ali on isto tako ima problema kao i ja, jer ne mislimo kao oni. Naše Udruženje je imalo jedan projekt dvosmjernog povratka, jer je u našoj opštini bilo najviše izbjeglica iz Sarajevskog kantona, Glamoča i Bosanske Krupe. Znači htjeli smo da pomognemo porodicama srpske nacionalnosti da se vrate na svoja ognjišta. Taj projekt je trajao godinu dana, bilo je teže raditi s tim porodicama nego s porodicama koje su se vraćale u naš grad. Tako da smo radili na tome, pomogli smo dosta porodica da se vrate, međutim mnoge porodice, na žalost, nisu zainteresovane za povratak u opštinu Hadžići i u Glamoč, dok je Bosanska Krupa drugo. Onda su govorili kako njima nije sigurno, kako ne smiju da se vrate. Evo dvije godine su otkako sam sina upisala na Fakultet kriminalističkih nauka u Sarajevu, znači moj sin je Srbin, i o čemu pričate da ne smijete da živite u tom gradu? Dakle, svojim primjerom želim da pokažem da niko nikog ne pita ko je, šta je, bitno je da je čovjek. Ja kažem da postoje dvije nacije – dobri i loši ljudi.

RSE: Da li se nekada pokolebate u ovom što radite?

AVRAMOVIĆ: Bilo je dosta problema. Iskreno da vam kažem, ponekad i ja klonem i razmišljam – dokle? Međutim, pojavi se problem i to mi nekako da snage, imam dosta podrške od Mercy Corpsa, imali smo dosta podrške i od američke ambasade. Jednostavno, kad se pojavi problem to mi daje snage da idem dalje.

* * * * *

Na pitanja odgovara Hamid Džandžanović, pravnik u nevladinoj organizaciji „Vaša prava“, Kancelarija u Sarajevu:

PITANJE: Prvo pitanje je stiglo iz Banjaluke i glasi: „Imam odluku Komisije za imovinske zahtjeve izbjeglih i raseljenih (CRPC) od oktobra 2001. godine, kojom se potvrđuje moje stanarsko pravo. I pored zahtjeva da se realizuje ova odluka, to nikad nije učinjeno. U novembru prošle godine je bila zakazana deložacija, ali je odložena, jer kako stoji u zapisniku –korisnik mog stana je pokrenuo postupak za preispitivanje odluke. Pitam da li je zahtjev za preispitivanje odluke Komisije razlog da se odlaže njeno izvršenje? Čula sam, naime, da je takav zaključak donijela Narodna skupština Republike Srpske.“

ODGOVOR: Iz vašeg pitanja se vidi da ste podnijeli zahtjev za izvršenje Odluke Komisije za imovinske zahtjeve raseljenih lica i izbjeglica, te da je na navedenu odluku podnijet zahtjev za preispitivanje odluke, a da Odsjek Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica neće da izvrši odluku. Narodna Skupština Republike Srpske donijela je dana 31. marta 2004. godine zaključak broj 01-270/04 od 31. marta 2004. godine, kojim zahtijeva od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica da ne izvršavaju odluke CRPC-a na koje je uložen zahtjev za preispitivanje istih, do formiranja odluke Zajedničke komisija za preispitivanje odluka u nadležnosti drugostepenog odlučivanja. Zahtjeve za preispitivanje odluka CRPC-a rješava Zajednička Komisija za preispitivanje odluka formirana na osnovu zaključenog Sporazuma između Bosne i Hercegovine, Federacije BiH i Republike Srpske o prijenosu nadležnosti i nastavku finansiranja i rada Komisije sa Komisijom za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica u skladu sa Članom XVI Aneksa 7 Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, „Službeni glasnik BiH“ broj 32 /04. Mišljenja smo da Zaključkom Narodne Skupštine Republike Srpske ne može biti derogiran Zakon o izvršenju odluka Komisija za imovinske zahtjeve izbjeglica i raseljenih lica, te da svi organi koji postupaju na ovakav način, postupaju u suprotnosti sa zakonom, te da su upravni organi dužni poštovati zakon. Zaključak je podzakonski akt i on ne može derogirati zakon. Naš je prijedlog da se obratite najbližoj kancelariji za pravnu pomoć Udruženja „Vaša prava“, kako bi se podnijela žalba zbog ćutanja administracije u postupku izvršenja odluke CRPC-a.

PITANJE: Slušalac iz Kanade piše: „Iz svog grada Bosanskog Novog sam izašao u organizovanom konvoju u ljeto 1992. godine, zato što sam morao, odnosno zato što smo protjerani. Želim da se vratim, ali u tome još nisam uspio. Među dokumentima koje posjedujem nalaze se: izjava o iseljenju (kućna lista), zapisnik o imovinskom stanju, darovni ugovor za „Autoservis“ i sav pribor i alat za rad mom kolegi Živku Tubinu. Godine 2002. se u radionu uselio neki drugi mehaničar bez mog znanja i saglasnosti, nakon što je gospodin Živko Tubin umro. Kako da vratim svoju imovinu, uključujući i radionu, iako je kuća uništena? Koje korake da preduzmem, kome da se obratim?

ODGOVOR: Zemljišno knjižno stanje vaše imovine možete provjeriti pribavljanjem zemljišno knjižnih izvadaka u Zemljišno knjižnom odjeljenju Osnovnog suda u Novom Gradu / Bosanskom Novom. Zavisno od stanja evidentiranog u Zemljišno knjižnom odjeljenju pokrenućete odgovorajuće postupke:
a) Za imovinu koja je upisana na Vaše ime bez obzira kod koga se nalazi pokrenućete postupke povrata privatne imovine kod Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica odsjek Novi Grad/Bosanski Novi.

b) U vezi vaše imovine – radionice, govorite da ste zaključili ugovor o poklonu sa Tubin Živkom. Pretpostaviti je da je imenovani na sebe uknjižio predmetnu imovinu. Ukoliko je takva situacija, moguće su dvije varijante vođenja postupka i to:
- Pokretanje postupka zahtjevom za povrat imovine pred Ministarstvom za izbjeglice i raseljena lica odsjek Novi Grad/Bosanski Novi. Pretpostavati je da će lice koje je sada u posjedu imovine prigovoriti na Vašu legitimaciju za povrat imovine, te da će prvostepeni organ prekinuti postupak i uputiti vas na sud radi rješavanja prethodnog pitanja vlasništva i vi bi tada morali podići tužbu u roku određenom u zaključku o prekidu postupka.
- Iako Vam naprijed opisana situacija ne daje neku nadu za brzo rješavanje spora, bilo bi ipak dobro pokrenuti postupak zahtjevom za povrat imovine Ministarstvu za izbjeglice i raseljena lica Odsjek Novi Grad/Bosanski Novi, a paralelno sa tim postupkom i tužba radi poništavanja ugovora o poklonu zaključenog sa Tubin Živkom protiv pravnih sljedbenika Tubin Živka, iz Novog Grada/Bosanskog Novog.
Može se desiti da je imovina – radiona uknjižena na Tubin Živka, te da iza njegove smrti nije raspravljena zaostavština. U tom slučaju morate tražiti od Matične službe da po službenoj dužnosti pokrene ostavinski postupak iza smrti pokojnog Tubin Živka. Ukoliko to oni ne učine, vi kao zainteresovana strana to možete učiniti, a kada bude raspravljena zaostavština iza smrti imenovanog, vi će podići tužbu protiv pravnih sljedbenika pokojnog Tubin Živka.

Moram vas informisati da smislu odredbe člana 301. Zakona o parničnom postupku pred sudovima mogu vas zastupati samo advokati, advokatska društva, zaposlenik službe za besplatnu pravnu pomoć ili srodnici po krvi ili tazbini. U postupcima pred upravnim organima može vas zastupati bilo koja poslovno sposobna osoba.

Detaljniji odgovor na upit vam se može dati ukoliko bi se obratite sa cjelokupnom dokumentacijom kojom raspolažete i sadašnjim zemljišno knjižnim stanjem zemljišta i objekata za koje smatrate da su vaše vlasništvo, nekom od pravnika u našim kancelarijama.

Nevladina organizacija „Vaša prava“ ima kancelarije u Banjaluci, Bihaću, Bijeljini, Bosanskom Petrovcu, Doboju, Goraždu,Livnu, Mostaru, Prijedoru, Sarajevu, Srebrenici, Travniku, Trebinju, Tuzli i Zvorniku. Za dodatne informacije možete nazvati ured u Sarajevu broj telefona 033 260 360.
XS
SM
MD
LG