Hrvatski Sabor iskazao je danas povjerenje novim ministrima u hrvatskoj Vladi – Kolindi Grabar Kitarović, na objedinjenoj funkciji ministrice vanjskih poslova i evropskih integracija, i dvojici ljudi koji će zamijeniti oboljelog Andriju Hebranga – Damiru Polančecu na funkciji potpredsjednika Vlade za gospodarstvo i Nevenu Ljubičiću kao novom ministru zdravstva. Kako je za njihovo imenovanje potrebna tek natpolovična saborska većina, oporba nije forsirala sa raspravom o novim ministrima, nego im je tek zamjerila što nisu izišli ni sa kakvim programom za svoje resore. Što HDZ misli o novim ministrima, HDZ-ov potpredsjednik Sabora Luka Bebić:
„Optimizam, mladost, znanje i sposobnost.“
Podsjetimo, dosadašnji ministar zdravstva i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Andrija Hebrang odlazi zbog vrlo ozbiljne bolesti, a dosadašnji ministar vanjskih poslova Miomir Žužul zbog toga što je premijer Sanader ocijenio da nikad dokazane, ali učestale priče o Žužulovim financijskim marifetlucima škode rejtingu HDZ-a. Koja je stvarna težina ovih kadrovskih promjena. Po ocjeni komentatora zagrebačkog „Jutarnjeg lista“ Davora Butkovića, one su u funkciji dalje depolitizacije hrvatske Vlade. Što to konkretno znači? Sanader sam želi voditi državnu politiku, kaže Butković za Radio Slobodna Evropa:
„On je itekako dobro svjestan da njegovu državnu politiku velik dio HDZ-a ne podržava, što se uostalom vidjelo na predsjedničkim izborima, gdje zapravo nije uspio mobilizirati dovoljan broj potencijalnih glasača HDZ-a. Vidi se da HDZ-u jako pada popularnost. Dakle, Sanader vrlo dobro zna da u samom HDZ-u nema punu potporu. Njemu je puno jednostavnije, da bi lakše upravljao Vladom, da u Vladi ima što manje političkih osoba.“
Radi ilustracije, Butković je komparirao stare i nove ministre:
„Andrija Hebrang je bio jaka politička osobnost, a sada na njegovo mjesto dolazi čovjek koji je politički no-name. Miomir Žužul je bio kakva-takva politička osobnost – doduše on je bio sto posto na Sanaderovoj strani, ali svejedno je imao bar kakav-takav politički kredibilitet, sada tu dolazi osoba koju je Sanader de akto izmislio u politici. I ovaj treći čovjek koji također mijenja Hebranga, dakle koji dolazi na mjesto potpredsjednika za gospodarstvo, također se prije nije bavio politikom. Ukratko, posve je jasna Sanaderova intencija da u Vladu uvede ljude koji ne zastupaju nikakve frakcije, nikakve interesne grupe u HDZ-u, koje će on osobno kontrolirati, i to je jedini smisao imenovanja ovih ministara.“
Hoće li biti kakvih promjena, bar u gospodarskoj politici? Butković u to ne vjeruje, posebice zbog toga što su makroekonomski gospodarski pokazatelji za cijelu prošlu godinu za Hrvatsku vrlo dobri:
„To su ti makroekonomski rezultati na koje se Sanader uvijek poziva i koje na kraju krajeva u svojim izvještajima potvrđuje i MMF i neke kreditne agencije. Tako da mislim da je u ovom slučaju zapravo više bila riječ o punjenu jednog mjesta u Vladi, nego o nečem što ima veze sa bilo kakvom strateškom gospodarskom orijentacijom. Mislim da će sve nastaviti po starom.“
„Optimizam, mladost, znanje i sposobnost.“
Podsjetimo, dosadašnji ministar zdravstva i potpredsjednik Vlade za gospodarstvo Andrija Hebrang odlazi zbog vrlo ozbiljne bolesti, a dosadašnji ministar vanjskih poslova Miomir Žužul zbog toga što je premijer Sanader ocijenio da nikad dokazane, ali učestale priče o Žužulovim financijskim marifetlucima škode rejtingu HDZ-a. Koja je stvarna težina ovih kadrovskih promjena. Po ocjeni komentatora zagrebačkog „Jutarnjeg lista“ Davora Butkovića, one su u funkciji dalje depolitizacije hrvatske Vlade. Što to konkretno znači? Sanader sam želi voditi državnu politiku, kaže Butković za Radio Slobodna Evropa:
„On je itekako dobro svjestan da njegovu državnu politiku velik dio HDZ-a ne podržava, što se uostalom vidjelo na predsjedničkim izborima, gdje zapravo nije uspio mobilizirati dovoljan broj potencijalnih glasača HDZ-a. Vidi se da HDZ-u jako pada popularnost. Dakle, Sanader vrlo dobro zna da u samom HDZ-u nema punu potporu. Njemu je puno jednostavnije, da bi lakše upravljao Vladom, da u Vladi ima što manje političkih osoba.“
Radi ilustracije, Butković je komparirao stare i nove ministre:
„Andrija Hebrang je bio jaka politička osobnost, a sada na njegovo mjesto dolazi čovjek koji je politički no-name. Miomir Žužul je bio kakva-takva politička osobnost – doduše on je bio sto posto na Sanaderovoj strani, ali svejedno je imao bar kakav-takav politički kredibilitet, sada tu dolazi osoba koju je Sanader de akto izmislio u politici. I ovaj treći čovjek koji također mijenja Hebranga, dakle koji dolazi na mjesto potpredsjednika za gospodarstvo, također se prije nije bavio politikom. Ukratko, posve je jasna Sanaderova intencija da u Vladu uvede ljude koji ne zastupaju nikakve frakcije, nikakve interesne grupe u HDZ-u, koje će on osobno kontrolirati, i to je jedini smisao imenovanja ovih ministara.“
Hoće li biti kakvih promjena, bar u gospodarskoj politici? Butković u to ne vjeruje, posebice zbog toga što su makroekonomski gospodarski pokazatelji za cijelu prošlu godinu za Hrvatsku vrlo dobri:
„To su ti makroekonomski rezultati na koje se Sanader uvijek poziva i koje na kraju krajeva u svojim izvještajima potvrđuje i MMF i neke kreditne agencije. Tako da mislim da je u ovom slučaju zapravo više bila riječ o punjenu jednog mjesta u Vladi, nego o nečem što ima veze sa bilo kakvom strateškom gospodarskom orijentacijom. Mislim da će sve nastaviti po starom.“
