Advokatska kancelarija Prelević do sada je podnijela petnaest tužbi za 72 tužioca koji su članovi porodica nezakonito deportovanih Muslimana iz Herceg Novog 1992.godine u Republiku Srpsku, gdje im se od tada gubi svaki trag. Zbir tužbenih zahtjeva iznosi 22 miliona eura, odnosno pojedinačni zahtjevi su oko 300 hiljada eura kao naknada za materijalnu i nematerijalnu štetu. Advokat Dragan Prelević podsjeća:
“Podsjetiću da su tada državni organi Republike Crne Gore, prevashodno Ministarstvo unutrašnjih poslova i Vlada Republike Crne Gore u konsultaciji sa tužilaštvima, kako to stoji u odgovoru ministra Pejakovića u Skupštini Republike Crne Gore, protivzakonito deportovala civile u svojstvu taoca vojnim i paravojnim jedinicama Republike Srpske i većina od njih je nestala nakon predaje u logor Foča '92. godine”.
Advokatska kancelarija koja zastupa porodice depotovanih izbjeglica obratila se jesenas i Skupštini Crne Gore sa zahtjevom da im se dostavi sva dokumentacija o tom zločinu. Sekretar Skupštine Milan Radović, odgovorio je da je ta dokumentacija uništena. Međutim, nakon burne reakcije javnosti reagovao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, insistirajući da se pronađe arhiva o tom zločinu. Međutim, relavantna dokumentacija zaista je uništena. Dragan Prelević:
“To što je nadjeno je apsolutno nedovoljno. Tu nema ništa. Tu su svega jedno ili dva izlaganja poslanika Kalača, koja se odnose konkretno na ovaj događaj. Međutim, obaviješteni smo službeno da je prošle godine u sedmom mjesecu uništeno pitanje i odgovor na poslaničko pitanje koje je jedini dokument koji sadrži opis događaja i spisak ovih lica”.
Direktor Centra za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i kandidat za sudiju Suda za ljudska prava u Strazburu, profesor Nebojša Vučinić, koji je iste godine kada se zločin i desio upozorio da je riječ o kršenju medjunarodnih konvencija kaže:
"To nije relevantno za medjunarodna sudska i druga tijela koja se bave ljudskim pravima što je neko uništio i sakrio dokumentaciju. To samo pokazuje pretpostavku u prilog odgovornosti države za te aktivnosti."
U Ministarstvu unutrašnjih poslova, koje oštećene porodice i tuže, imaju svu relevantnu dokumentaciju i dokaze o ovom zločinu. No i pored toga što su se obratili ministru policije Draganu Đuroviću odgovora nema.
Čeka se reakcija državnog tužioca uz podsjećanje da je ta institucija trinaest godina ćutala i zataškavala zločin. Iz izjava državnih zvaničnika posljednjih dana može se zaključiti da se bave slučajem, medjutim do sada tužilac nije kontaktirao nikog od preživjelih, njihovih porodica ili zastupnika. Prelević primijećuje i sljedeće:
“Da se tužilaštvo nalazi u dvostrukoj ulozi. S jedne strane bi ono trebalo poslje ovoliko vremena da sprovede istragu o krivičnoj odgovornosti za ovo što se desilo, a sa druge strane ono je u ulozi punomoćnika države u postupcima za naknadu štete protiv države koje su pokrenule porodice nestalih muslimana. Tako da ja ne znam kako će u tom procjepu, tužilaštvo uopšte odgovoriti”.
Ovim povodom smo i pisanim putem kontaktirali kancelarije državnog tužioca i ministra policije, međutim, do momenta slanja ovog izvještaja povratnu informaciju nijesmo dobili. U iščekivanju odgovora kao ilustraciju kako se crnogorska država ponijela prema ovim ljudima, Dragan Prelević je naveo i tekst iz ratne “Pobjede” koji datira od 8.juna 1992.godine, čiji je autor Milenko Vico, a u kojem je, između ostalog, ovaj događaj ovako opisan:
“U proteklim danima radnici Centra su, češljajući spiskove izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i teren, otkrili 48 ekstremista muslimanske nacionalnosti koji su privremeno utočište, ispred zaslužene kazne, našli na ovom području.Brojka je danas možda i veća, jer podaci ove vrste zahvaljujući neprestanoj akciji milicije zastarijevaju iz sata u sat”.
Profesor Nebojša Vučinić kaže da, ukoliko država bude odugovlačila sa procesuiranjem, slučaj može da se otvori i pred Sudom za ljudska prava u Strazburu, budući da je Crna Gora sada u sistemu medjunarodnog prava. Stoga je, velika odgovornost države da sama preduzme prve korake.
"Moje je mišljenje i moj bi savjet bio da se nadje neko prijateljsko poravnanje, da se eventualni počinioci toga, ukoliko ih je moguće danas identifikovati, krivično pravno kazne, a da se žrtvama, odnosno, njihovim nasljednicima da odgovarajuća naknada.
“Podsjetiću da su tada državni organi Republike Crne Gore, prevashodno Ministarstvo unutrašnjih poslova i Vlada Republike Crne Gore u konsultaciji sa tužilaštvima, kako to stoji u odgovoru ministra Pejakovića u Skupštini Republike Crne Gore, protivzakonito deportovala civile u svojstvu taoca vojnim i paravojnim jedinicama Republike Srpske i većina od njih je nestala nakon predaje u logor Foča '92. godine”.
Advokatska kancelarija koja zastupa porodice depotovanih izbjeglica obratila se jesenas i Skupštini Crne Gore sa zahtjevom da im se dostavi sva dokumentacija o tom zločinu. Sekretar Skupštine Milan Radović, odgovorio je da je ta dokumentacija uništena. Međutim, nakon burne reakcije javnosti reagovao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić, insistirajući da se pronađe arhiva o tom zločinu. Međutim, relavantna dokumentacija zaista je uništena. Dragan Prelević:
“To što je nadjeno je apsolutno nedovoljno. Tu nema ništa. Tu su svega jedno ili dva izlaganja poslanika Kalača, koja se odnose konkretno na ovaj događaj. Međutim, obaviješteni smo službeno da je prošle godine u sedmom mjesecu uništeno pitanje i odgovor na poslaničko pitanje koje je jedini dokument koji sadrži opis događaja i spisak ovih lica”.
Direktor Centra za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i kandidat za sudiju Suda za ljudska prava u Strazburu, profesor Nebojša Vučinić, koji je iste godine kada se zločin i desio upozorio da je riječ o kršenju medjunarodnih konvencija kaže:
"To nije relevantno za medjunarodna sudska i druga tijela koja se bave ljudskim pravima što je neko uništio i sakrio dokumentaciju. To samo pokazuje pretpostavku u prilog odgovornosti države za te aktivnosti."
U Ministarstvu unutrašnjih poslova, koje oštećene porodice i tuže, imaju svu relevantnu dokumentaciju i dokaze o ovom zločinu. No i pored toga što su se obratili ministru policije Draganu Đuroviću odgovora nema.
Čeka se reakcija državnog tužioca uz podsjećanje da je ta institucija trinaest godina ćutala i zataškavala zločin. Iz izjava državnih zvaničnika posljednjih dana može se zaključiti da se bave slučajem, medjutim do sada tužilac nije kontaktirao nikog od preživjelih, njihovih porodica ili zastupnika. Prelević primijećuje i sljedeće:
“Da se tužilaštvo nalazi u dvostrukoj ulozi. S jedne strane bi ono trebalo poslje ovoliko vremena da sprovede istragu o krivičnoj odgovornosti za ovo što se desilo, a sa druge strane ono je u ulozi punomoćnika države u postupcima za naknadu štete protiv države koje su pokrenule porodice nestalih muslimana. Tako da ja ne znam kako će u tom procjepu, tužilaštvo uopšte odgovoriti”.
Ovim povodom smo i pisanim putem kontaktirali kancelarije državnog tužioca i ministra policije, međutim, do momenta slanja ovog izvještaja povratnu informaciju nijesmo dobili. U iščekivanju odgovora kao ilustraciju kako se crnogorska država ponijela prema ovim ljudima, Dragan Prelević je naveo i tekst iz ratne “Pobjede” koji datira od 8.juna 1992.godine, čiji je autor Milenko Vico, a u kojem je, između ostalog, ovaj događaj ovako opisan:
“U proteklim danima radnici Centra su, češljajući spiskove izbjeglica iz Bosne i Hercegovine i teren, otkrili 48 ekstremista muslimanske nacionalnosti koji su privremeno utočište, ispred zaslužene kazne, našli na ovom području.Brojka je danas možda i veća, jer podaci ove vrste zahvaljujući neprestanoj akciji milicije zastarijevaju iz sata u sat”.
Profesor Nebojša Vučinić kaže da, ukoliko država bude odugovlačila sa procesuiranjem, slučaj može da se otvori i pred Sudom za ljudska prava u Strazburu, budući da je Crna Gora sada u sistemu medjunarodnog prava. Stoga je, velika odgovornost države da sama preduzme prve korake.
"Moje je mišljenje i moj bi savjet bio da se nadje neko prijateljsko poravnanje, da se eventualni počinioci toga, ukoliko ih je moguće danas identifikovati, krivično pravno kazne, a da se žrtvama, odnosno, njihovim nasljednicima da odgovarajuća naknada.
