Americki predsjednik Dzorz Bus ne krijuci zadovoljstvo izborima u Iraku, upozorio je da glasanje nece donijeti kraj nasilja i obecao da ce se SAD angazovati u obuci irackih snaga kako bi”ova demokratija u nastajanju mogla sama da brine o svojoj bezbjednost.”U kracem komentaru cetiri sata nakon zatvaranja biralista sef Bijele kuce je istakao:
“Danas je narod Iraka govorio svijetu, a svijet je cuo glasove slobode iz sredista Bliskog istoka. U velikom broju i uz golemi rizik Iracani su pokazali odanost demokratiji. Ucestvujuci na slobodnim izborima narod je cvrsto odbacio antidemokratsku ideologiju terorista ne pristajuci na zastrasivanje od strane kriminalaca i ubica”.
Kljucni saveznik predsjednika Busa u vojnoj intervenciji u Iraku u proljece 2003. britanski premijer Toni Bler je komentarisuci izbore kazao:
“Bilo je dirljivo za nas koji imamo srecu da zivimo u demokratiji smatrajuci je necim sto se podrazumijava samo od sebe, da gledamo odusevljenje, odlucnost i hrabrost miliona Iracana koji su izasli na biralista po prvi put u zivotu unatoc terorizmu, opasnostima i prijetnjama.”
Bler je odao priznanje britanskim vojnicima nastradalim prilikom danasnjeg udesa transportnog aviona C-130 sjeverozapadno od Bagdada. Ni on ni Ministarstvo odbrane u Londonu nisu naveli uzroke rusenja letilice niti broj poginulih vojnika.
Za Iracane 30. januar 2005. bio je dan za istoriju i pamcenje. Samo par sati nakon otvaranja biralista pobunjenici su u kratkom intervalu izveli seriju napada na razlicitim lokacijama usmrtivsi najmanje 35 i ranivsi na desetine osoba. Samo u Bagdadu izvedeno je devet samoubilackih akcija za koje su odgovornost preuzelo iracko krilo Al-Kaide na celu sa Abu Musabom Al-Zarkavijem.
Kako je dan odmicao strepnje da ce nasilje zasjeniti prve visestranacke izbore u Iraku zamijenile su nade. Oko podne poceli su da pristizu izvjestaji da prkoseci teroristima Iracani koriste svoje pravo da glasaju. Nezavisna izborna komisija je 3 sata pred zatvaranje biralista saopstila da je odziv bio neocekivanih 72 posto registrovanih biraca, da bi veceras procijenila da je glasalo oko 8 miliona, ili oko 60 posto gradjana s pravom glasa. U Nadzafu svetom siitskom gradu neimenovana Iracanka koja je kao tolike druge danas glasala prvi put u zivotu sazela je raspolozenje u jednostavnu poruku:
“Ovo je dan pobjede, ovo je dan pobjede, ovo je dan pobjede.”
Privremni predsjednik drzave Gazi al-Javar u intervjuu za iracku redakciju Radija Slobodna Evropa nazvao je izbore bitkom izmedju onih koji hoce da glasaju i terorista.
“Ovo je izazov. Volja naroda Iraka ce prevladati i teroristi ce biti porazeni. Mi, Iracani imamo cast da stavimo mastilo na prst, i da glasamo. Niko nije iznad zakona i izuzet od ove mjere.”
U prilog predsjednikovom optimizmu ide svjedocenje obicnog gradjanina. Hajder Musa se nasao u blizini birackog mjesta u istocnom Bagdadu kada se bombas samoubica ukljucio u red za glasanje i aktivirao ekzploziv od koga je nastradalo najmanje sest ljudi.
“Ovaj cin nece ugroziti izbore. Icicemo da glasamo i uz Bozju pomoc bezbjednost ce prevladati.”
Kako se i ocekivalo najveci odziv biraca zabiljezen je u podrucjima u kojima su siiti i Kurdi vecina dok su u sunitskom trouglu Bakuba, Ramadi, Faludza, sjeverno od Bagdada neka biralista nisu ni otvarana. Suniti cine petinu populacije Iraka i lideri nekih njihovih stranaka uoci izbora su u vise navrata pozivali stanovnistvo da bojkotuje glasanje. To i prijetnje ekstremista koje predvodi Jordanac Abu Musab al-Zarkavi primorali su glasace u sredisnjem dijelu zemlje da ostanu kod kuca. Ipak najave terorista o totalnom haosu i narusavanju izbora nisu ostvarene, pa su na kraju dana Iracani imali razloga i da slave.
U Vasingtonu upozoravaju da je 30. januar samo jedan datum na putu ka irackoj demokratiji. Nacionalna skupstina u kojoj ce biti 275 predstavnika, treba da izabere sljedecu prelaznu vladu i nadzire izradu prvog Ustava u post-sadamovskom Iraku. Hoce li siitski politicari nakon marginalizacije tokom vladavine Sadama Huseina, imati mudrosti i smoci snage da privole sunitske lidere da ucestvuju u preobrazaju zemlje?
Od odgovora na ovo pitanje zavisi hoce li nade vezane za upravo okoncane izbore biti ostvarene.
“Danas je narod Iraka govorio svijetu, a svijet je cuo glasove slobode iz sredista Bliskog istoka. U velikom broju i uz golemi rizik Iracani su pokazali odanost demokratiji. Ucestvujuci na slobodnim izborima narod je cvrsto odbacio antidemokratsku ideologiju terorista ne pristajuci na zastrasivanje od strane kriminalaca i ubica”.
Kljucni saveznik predsjednika Busa u vojnoj intervenciji u Iraku u proljece 2003. britanski premijer Toni Bler je komentarisuci izbore kazao:
“Bilo je dirljivo za nas koji imamo srecu da zivimo u demokratiji smatrajuci je necim sto se podrazumijava samo od sebe, da gledamo odusevljenje, odlucnost i hrabrost miliona Iracana koji su izasli na biralista po prvi put u zivotu unatoc terorizmu, opasnostima i prijetnjama.”
Bler je odao priznanje britanskim vojnicima nastradalim prilikom danasnjeg udesa transportnog aviona C-130 sjeverozapadno od Bagdada. Ni on ni Ministarstvo odbrane u Londonu nisu naveli uzroke rusenja letilice niti broj poginulih vojnika.
Za Iracane 30. januar 2005. bio je dan za istoriju i pamcenje. Samo par sati nakon otvaranja biralista pobunjenici su u kratkom intervalu izveli seriju napada na razlicitim lokacijama usmrtivsi najmanje 35 i ranivsi na desetine osoba. Samo u Bagdadu izvedeno je devet samoubilackih akcija za koje su odgovornost preuzelo iracko krilo Al-Kaide na celu sa Abu Musabom Al-Zarkavijem.
Kako je dan odmicao strepnje da ce nasilje zasjeniti prve visestranacke izbore u Iraku zamijenile su nade. Oko podne poceli su da pristizu izvjestaji da prkoseci teroristima Iracani koriste svoje pravo da glasaju. Nezavisna izborna komisija je 3 sata pred zatvaranje biralista saopstila da je odziv bio neocekivanih 72 posto registrovanih biraca, da bi veceras procijenila da je glasalo oko 8 miliona, ili oko 60 posto gradjana s pravom glasa. U Nadzafu svetom siitskom gradu neimenovana Iracanka koja je kao tolike druge danas glasala prvi put u zivotu sazela je raspolozenje u jednostavnu poruku:
“Ovo je dan pobjede, ovo je dan pobjede, ovo je dan pobjede.”
Privremni predsjednik drzave Gazi al-Javar u intervjuu za iracku redakciju Radija Slobodna Evropa nazvao je izbore bitkom izmedju onih koji hoce da glasaju i terorista.
“Ovo je izazov. Volja naroda Iraka ce prevladati i teroristi ce biti porazeni. Mi, Iracani imamo cast da stavimo mastilo na prst, i da glasamo. Niko nije iznad zakona i izuzet od ove mjere.”
U prilog predsjednikovom optimizmu ide svjedocenje obicnog gradjanina. Hajder Musa se nasao u blizini birackog mjesta u istocnom Bagdadu kada se bombas samoubica ukljucio u red za glasanje i aktivirao ekzploziv od koga je nastradalo najmanje sest ljudi.
“Ovaj cin nece ugroziti izbore. Icicemo da glasamo i uz Bozju pomoc bezbjednost ce prevladati.”
Kako se i ocekivalo najveci odziv biraca zabiljezen je u podrucjima u kojima su siiti i Kurdi vecina dok su u sunitskom trouglu Bakuba, Ramadi, Faludza, sjeverno od Bagdada neka biralista nisu ni otvarana. Suniti cine petinu populacije Iraka i lideri nekih njihovih stranaka uoci izbora su u vise navrata pozivali stanovnistvo da bojkotuje glasanje. To i prijetnje ekstremista koje predvodi Jordanac Abu Musab al-Zarkavi primorali su glasace u sredisnjem dijelu zemlje da ostanu kod kuca. Ipak najave terorista o totalnom haosu i narusavanju izbora nisu ostvarene, pa su na kraju dana Iracani imali razloga i da slave.
U Vasingtonu upozoravaju da je 30. januar samo jedan datum na putu ka irackoj demokratiji. Nacionalna skupstina u kojoj ce biti 275 predstavnika, treba da izabere sljedecu prelaznu vladu i nadzire izradu prvog Ustava u post-sadamovskom Iraku. Hoce li siitski politicari nakon marginalizacije tokom vladavine Sadama Huseina, imati mudrosti i smoci snage da privole sunitske lidere da ucestvuju u preobrazaju zemlje?
Od odgovora na ovo pitanje zavisi hoce li nade vezane za upravo okoncane izbore biti ostvarene.
