Inflacije u Bosni i Hercegovini još nema zahvaljujući vezivanju kursa konvertibilne marke za euro, odnosno politici takozvanog karensi borda u Centralnoj banci BiH. Građani kažu kako je, ipak, živjeti sve teže, jer su cijene visoke, a plate neredovne i nedovoljne:
“Otprilike onaj prosjek od 500 maraka.”
“Osnovne stvari: ishrana, za pranje i tako te stvari.”
“Bogami je skupo sve. Na osnovu primanja, penzija i plata, vrlo je skupo sve. Ali, eto, žive ljudi opet, nekako se snalaze, preturaju dan za dan i tako.”
Sindikati u oba bosanskohercegovačka entiteta traže povećanje najniže plate, rješavanje problema radnika čije firme trebaju ići pod stečaj i likvidaciju, te kažnjavanje poslodavaca koji radnicima ne daju redovne plate, ne uplaćuju penzijsko i zdravstveno osiguranje, ne plaćaju prekovremeni rad i sve ostalo.
Vlada, Sinidikat i poslodavci u Federaciji već godinu dana pokušavaju dogovoriti kolika će ubuduće biti najniža plata i hoće li je ubuduće određivati Vlada. Sindikat BiH, kaže predsjednik Edhem Biber, traži da i dalje najniža plata bude definisana općim kolektivnim ugovorom, koji sindikalci potpisuju sa Vladom i poslodavcima:
“Mi smo predložili u opštem kolektivnom ugovoru da najniža cijena rada ostane na nivou 55 posto prosječne plate u Federaciji BiH. To je negdje na nivou 295 maraka trenutno. Također, smatramo da je neophodno da radnik ima i neka druga prava koja su propisana ovim opštim kolektivnim ugovorom, kao što su pravo na topli obrok, minuli rad itd.”
U federalnoj vladi mišljenja su kako oni trebaju definirati najnižu platu i usklađivati je sa rastom cijena i troškova života, pojašnjava ministar rada i socijalne politike, Radovan Vignjević:
“Doći ćemo uskoro do sporova. Poslodovci koji nisu potpisnici kolektivnog ugovora ne priznaju te odredbe i onda bismo mi mogli imati u Federaciji poslodavce za koje ne važi propis o najnižoj plaći. Mi samo iz tog razloga sugerišemo da Zakonom o radu bude ovlaštena Vlada da uređuje to.”
Poslodavci se također protive cijeni rada kakvu traži Sindikat BiH, tvrdeći i da je previše drugih prava radnika, od uvećanja plate po osnovu minulog rada, preko regresa, do dnevnica za službeni put. Predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije, Edhem Ibišević:
“Cijena rada bi trebala da se nađe u onom nivou koji će najbolje zadovoljiti kriterije za određenu granu. Normalno, mora biti svima jasno da cijena rada ne može biti ista u tekstilnoj industriji, u nekim drugim granama, u transportu itd.”
I dok su se Vlada, Sindikati i poslodavci u Federaciji složili jedino da se do novog općeg kolektivnog ugovora mora doći prije kraja godine, u Republici Srpskoj sindikati već za sredinu decembra najavljuju mogućnost generalnog štrajka. Razloga je mnogo. Od najniže plate, koja je u ovom entitetu iznosi 209 konvertibilnih maraka, do problema šta će biti sa radnicima čije firme idu u stečaj ili likvidaciju. Predsjednik Sindikata RS-a, Čedo Volaš:
“Nalazimo se u situaciji da odbranimo kako-tako bar ova formalizovana prava radnika kroz zakone i kolektivne ugovore u odnosu na to šta nam se nudi. Dakle, reduciranje, reduciranje, smanjenje ovoga ili onoga. I mi ćemo utvrditi odgovarajuće rokove, vidjećemo da li treba ostati uopšte u ovakvom socijalnom dijalogu.”
U Savezu poslodavaca RS-a, kaže predsjednik Damir Miljević, bili su spremni prihvatiti povećanje najniže plate, ali je Sindikat, podsjeća, od već dogovorene verzije općeg kolektivnog ugovora odustao u zadnji čas:
“Mi smo bili doveli u RS-u u maju mjesecu ove godine do kraja pregovore oko opšteg kolektivnog ugovora, koji su trajali skoro godinu dana. I onda je Sindikat jednostavno odbio da ove usaglašene stavove potpiše. Naš je stav da bi ta najniža plata mogla biti na nekom nivou od 250 do 300 maraka, s tim što ni u kom slučaju država ne može određivati najnižu platu. Ona to može da radi za budžetske korisnike. Međutim, za privredu ne dolazi u obzir.”
Poslodavcima u RS-u, otvoreno priznaje Miljević, odgovara situacija da nema općeg kolektivnog ugovora i da su sva prava radnika definisana jedino Zakonom o radu. U Federaciji, međutim, gdje opći kolektivni ugovor postoji, mnogi poslodavci nisu ga ni potpisali, a i oni koji jesu odredbe ovog ugovora ne poštuju, upozoravaju iz Sindikata.
“Otprilike onaj prosjek od 500 maraka.”
“Osnovne stvari: ishrana, za pranje i tako te stvari.”
“Bogami je skupo sve. Na osnovu primanja, penzija i plata, vrlo je skupo sve. Ali, eto, žive ljudi opet, nekako se snalaze, preturaju dan za dan i tako.”
Sindikati u oba bosanskohercegovačka entiteta traže povećanje najniže plate, rješavanje problema radnika čije firme trebaju ići pod stečaj i likvidaciju, te kažnjavanje poslodavaca koji radnicima ne daju redovne plate, ne uplaćuju penzijsko i zdravstveno osiguranje, ne plaćaju prekovremeni rad i sve ostalo.
Vlada, Sinidikat i poslodavci u Federaciji već godinu dana pokušavaju dogovoriti kolika će ubuduće biti najniža plata i hoće li je ubuduće određivati Vlada. Sindikat BiH, kaže predsjednik Edhem Biber, traži da i dalje najniža plata bude definisana općim kolektivnim ugovorom, koji sindikalci potpisuju sa Vladom i poslodavcima:
“Mi smo predložili u opštem kolektivnom ugovoru da najniža cijena rada ostane na nivou 55 posto prosječne plate u Federaciji BiH. To je negdje na nivou 295 maraka trenutno. Također, smatramo da je neophodno da radnik ima i neka druga prava koja su propisana ovim opštim kolektivnim ugovorom, kao što su pravo na topli obrok, minuli rad itd.”
U federalnoj vladi mišljenja su kako oni trebaju definirati najnižu platu i usklađivati je sa rastom cijena i troškova života, pojašnjava ministar rada i socijalne politike, Radovan Vignjević:
“Doći ćemo uskoro do sporova. Poslodovci koji nisu potpisnici kolektivnog ugovora ne priznaju te odredbe i onda bismo mi mogli imati u Federaciji poslodavce za koje ne važi propis o najnižoj plaći. Mi samo iz tog razloga sugerišemo da Zakonom o radu bude ovlaštena Vlada da uređuje to.”
Poslodavci se također protive cijeni rada kakvu traži Sindikat BiH, tvrdeći i da je previše drugih prava radnika, od uvećanja plate po osnovu minulog rada, preko regresa, do dnevnica za službeni put. Predsjednik Udruženja poslodavaca Federacije, Edhem Ibišević:
“Cijena rada bi trebala da se nađe u onom nivou koji će najbolje zadovoljiti kriterije za određenu granu. Normalno, mora biti svima jasno da cijena rada ne može biti ista u tekstilnoj industriji, u nekim drugim granama, u transportu itd.”
I dok su se Vlada, Sindikati i poslodavci u Federaciji složili jedino da se do novog općeg kolektivnog ugovora mora doći prije kraja godine, u Republici Srpskoj sindikati već za sredinu decembra najavljuju mogućnost generalnog štrajka. Razloga je mnogo. Od najniže plate, koja je u ovom entitetu iznosi 209 konvertibilnih maraka, do problema šta će biti sa radnicima čije firme idu u stečaj ili likvidaciju. Predsjednik Sindikata RS-a, Čedo Volaš:
“Nalazimo se u situaciji da odbranimo kako-tako bar ova formalizovana prava radnika kroz zakone i kolektivne ugovore u odnosu na to šta nam se nudi. Dakle, reduciranje, reduciranje, smanjenje ovoga ili onoga. I mi ćemo utvrditi odgovarajuće rokove, vidjećemo da li treba ostati uopšte u ovakvom socijalnom dijalogu.”
U Savezu poslodavaca RS-a, kaže predsjednik Damir Miljević, bili su spremni prihvatiti povećanje najniže plate, ali je Sindikat, podsjeća, od već dogovorene verzije općeg kolektivnog ugovora odustao u zadnji čas:
“Mi smo bili doveli u RS-u u maju mjesecu ove godine do kraja pregovore oko opšteg kolektivnog ugovora, koji su trajali skoro godinu dana. I onda je Sindikat jednostavno odbio da ove usaglašene stavove potpiše. Naš je stav da bi ta najniža plata mogla biti na nekom nivou od 250 do 300 maraka, s tim što ni u kom slučaju država ne može određivati najnižu platu. Ona to može da radi za budžetske korisnike. Međutim, za privredu ne dolazi u obzir.”
Poslodavcima u RS-u, otvoreno priznaje Miljević, odgovara situacija da nema općeg kolektivnog ugovora i da su sva prava radnika definisana jedino Zakonom o radu. U Federaciji, međutim, gdje opći kolektivni ugovor postoji, mnogi poslodavci nisu ga ni potpisali, a i oni koji jesu odredbe ovog ugovora ne poštuju, upozoravaju iz Sindikata.
