Izvještaj Vlade RS-a o dešavanjima u Srebrenici jula ’95. samo je djelimična potvrda onog čega smo bile svjedoci - zločina i genocida u zoni koju su trebale zaštititi snage Ujedinjenih naroda, kažu žene Srebrenice i Podrinja. Izvještajem nisu zadovoljne jer priznaje ubistva 7.800 članova njihovih porodica, a njih je, tvrde, bilo više od 10.000. Ni imena zločinaca u izvještaju nema, naglašavaju. Kada Hotić, Udruženje “Majke enklava Srebrenica i Žepa”:
“Otkriven je broj imenom i prezimenom mnogih zločinaca koje oni ne žele objaviti javno. To je, kažu, za Haški tribunal. Međutim, meni to nikako nije u redu, jer ako se ja krećem između tih ratnih zločinaca a ne znam ih, to nije u redu. A izvještaj ako bude ostao samo na papiru, neće donijeti ništa.”
Potpredsjednik Skupštine opštine Srebrenica, Sadik Ahmetović, smatra da bi izvještaj Komisije Vlade RS-a trebao biti prezentovan upravo u Srebrenici:
“Želim da kažem da su ljudi na ovim prostorima živjeli dugo godina zajedno, ali postoje barijere koje ih spriječavaju da nastave komunicirati i živjeti kako su živjeli prije. Dakle, barijere jesu ratni zločinci. Mislim da poslije ovog izvještaja Vlade RS-a treba napraviti okrugli sto ovdje, u Srebrenici, razbiti taj tabu, gdje će se reći šta piše u tom izvještaju i ko je odgovaran za ono šta se desilo u julu 1995. godine. To treba Srbima koji žive u Srebrenici - da bi mogli nastaviti da žive dalje.”
Predsjednik Upravnog odbora Fondacije za izgradnju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, Beriz Belkić, navodi da će spisak žrtava koji je sačinila Komisija pomoći u obilježavanju mezarja u Potočarima:
“Ja sam uvjeren da je ovo početak jednog suočavanja sa nužnošću i potrebom da se istini pogleda u oči i da se na osnovu toga određene stvari i pokrenu, i sa stanovišta kažnjavanjam i sa stanovišta obilježavanja svih tih imena u okviru mezarja u Potočarima, a, bogami, i da se neke stvari realiziraju kad je riječ i o odšteti prema porodicama itd.”
U bosanskohercegovačkoj sekciji Društva za ugrožene narode iz Getingena dijele mišljenje žena Srebrenice da izvještaj nije donio ništa novo. Predsjednik ove sekcije, Fadila Memišević, podsjeća da je Komisija ovakav izvještaj sačinila tek pod pritiskom Visokog predstavnika, Pedija Ešdauna:
“Svjedoci smo kako je 2002. godine u tom prvom izvještaju na jedan nepodnošljiv način minimizirana ta tragedija, svodeći se na nekih 2 800 ubijenih vojnika. Pa je onda došlo ponovo do revizije, pa smjene Arsovića itd. I ne vidim da je tu urađeno nešto na iskren način. Vjerovat ću, dakle, kad budu uhapšeni prvo Karadžić i Mladić i kad budu uhapšeni svi oni koji su učestvovali u ovom masakru u Srebrenici.”
Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra, nevladine organizacije koja se bavi prikupljanjem dokaza o ratnim zločinima, kaže kako izvještaj uopšte nije spektakularan dokumenat kakvim se prikazuje:
“Ne vidim razloga da gospodin Fasier to naziva historijskim izvještajem. To nije nikako. To je jedno političko pretjerivanje. I, zapravo, gospodin Fasier nam nudi pretjeranu optimističku sliku stvari. Mi nemamo podatke o onima koji su prikrivali zločin. Oni su potpuno zaboravili, ali je bio zadatak, koji je i Sud za ljudska prava naredio, da se moraju otkriti okolnosti pod kojima su žrtve sakrivane. Šta su predložili u tom izvještaju da se desi? Neće se ništa desiti, jer ne postoji spremnost da se desi, jer postoji čitava kampanja prikrivanja zločina. Nažalost, na čelu stoje neka uvažena gospoda iz međunarodne zajednice.”
Predsjednik Helsinškog komiteta RS-a, Branko Todorović, smatra ohrabrujućim to što je izvještaj Vladine komisije prihvatila Komisija za ljudska prava Ustavnog suda BiH:
“Evo, skoro godinu dana nakon početka rada Komisije, nakon niza kontroverzi, nedoumica i početnih slobosti, mislim da zajednički možemo reći da je to jedan ohrabrujući korak, koji svakako očekuje da taj početni uspješni rezultat bude nadograđen i nizom konkretnih reakcija institucija u RS-u, prije svega mislim na pravosuđe, koje treba da sankcioniše sve one koji su učestvovali u tako strašnom zločinu.”
U Vladi RS-a najavljuju da će za dva dana uslijediti preporuke nadležnim institucijama šta raditi dalje, a sve na osnovu preporuka Komisije za ljudska prava BiH. Portparol premijera RS-a, Dragan Radivojac:
“Nakon ovog izvještaja će uslijediti niz procesa. Ja sad ne mogu konkretno govoriti kojih, ali Vlada RS-a će u svakom slučaju preko svojih nadležnih organa uputiti izvještaj Institutu za traženje nestalih lica i nadležnim sudskim organima, svim sudskim nivoima u RS-u i BiH, kako bi oni mogli dalje da, u skladu sa svojim ingerencijama, vode postupak. Mi smo svoj dio kao izvršni organ vlasti završili.”
Radivojac nije mogao potvrditi da li će, kako traže Srebreničanke, biti objavljen i spisak počinilaca zločina, te onih koji su za dešavanja u Srebrenici znali, ali su o tome šutjeli.
O izvještaju Komisije za Srebrenicu i preporukama Komisije za ljudska prava BiH vezano za to Narodna skupština, potvrđeno je, raspravljat će tokom ovog mjeseca. Vladi RS-a preostalo je još da isplati dva miliona maraka za gradnju Memorijalnog centra u Potočarima.
“Otkriven je broj imenom i prezimenom mnogih zločinaca koje oni ne žele objaviti javno. To je, kažu, za Haški tribunal. Međutim, meni to nikako nije u redu, jer ako se ja krećem između tih ratnih zločinaca a ne znam ih, to nije u redu. A izvještaj ako bude ostao samo na papiru, neće donijeti ništa.”
Potpredsjednik Skupštine opštine Srebrenica, Sadik Ahmetović, smatra da bi izvještaj Komisije Vlade RS-a trebao biti prezentovan upravo u Srebrenici:
“Želim da kažem da su ljudi na ovim prostorima živjeli dugo godina zajedno, ali postoje barijere koje ih spriječavaju da nastave komunicirati i živjeti kako su živjeli prije. Dakle, barijere jesu ratni zločinci. Mislim da poslije ovog izvještaja Vlade RS-a treba napraviti okrugli sto ovdje, u Srebrenici, razbiti taj tabu, gdje će se reći šta piše u tom izvještaju i ko je odgovaran za ono šta se desilo u julu 1995. godine. To treba Srbima koji žive u Srebrenici - da bi mogli nastaviti da žive dalje.”
Predsjednik Upravnog odbora Fondacije za izgradnju Memorijalnog centra Srebrenica - Potočari, Beriz Belkić, navodi da će spisak žrtava koji je sačinila Komisija pomoći u obilježavanju mezarja u Potočarima:
“Ja sam uvjeren da je ovo početak jednog suočavanja sa nužnošću i potrebom da se istini pogleda u oči i da se na osnovu toga određene stvari i pokrenu, i sa stanovišta kažnjavanjam i sa stanovišta obilježavanja svih tih imena u okviru mezarja u Potočarima, a, bogami, i da se neke stvari realiziraju kad je riječ i o odšteti prema porodicama itd.”
U bosanskohercegovačkoj sekciji Društva za ugrožene narode iz Getingena dijele mišljenje žena Srebrenice da izvještaj nije donio ništa novo. Predsjednik ove sekcije, Fadila Memišević, podsjeća da je Komisija ovakav izvještaj sačinila tek pod pritiskom Visokog predstavnika, Pedija Ešdauna:
“Svjedoci smo kako je 2002. godine u tom prvom izvještaju na jedan nepodnošljiv način minimizirana ta tragedija, svodeći se na nekih 2 800 ubijenih vojnika. Pa je onda došlo ponovo do revizije, pa smjene Arsovića itd. I ne vidim da je tu urađeno nešto na iskren način. Vjerovat ću, dakle, kad budu uhapšeni prvo Karadžić i Mladić i kad budu uhapšeni svi oni koji su učestvovali u ovom masakru u Srebrenici.”
Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra, nevladine organizacije koja se bavi prikupljanjem dokaza o ratnim zločinima, kaže kako izvještaj uopšte nije spektakularan dokumenat kakvim se prikazuje:
“Ne vidim razloga da gospodin Fasier to naziva historijskim izvještajem. To nije nikako. To je jedno političko pretjerivanje. I, zapravo, gospodin Fasier nam nudi pretjeranu optimističku sliku stvari. Mi nemamo podatke o onima koji su prikrivali zločin. Oni su potpuno zaboravili, ali je bio zadatak, koji je i Sud za ljudska prava naredio, da se moraju otkriti okolnosti pod kojima su žrtve sakrivane. Šta su predložili u tom izvještaju da se desi? Neće se ništa desiti, jer ne postoji spremnost da se desi, jer postoji čitava kampanja prikrivanja zločina. Nažalost, na čelu stoje neka uvažena gospoda iz međunarodne zajednice.”
Predsjednik Helsinškog komiteta RS-a, Branko Todorović, smatra ohrabrujućim to što je izvještaj Vladine komisije prihvatila Komisija za ljudska prava Ustavnog suda BiH:
“Evo, skoro godinu dana nakon početka rada Komisije, nakon niza kontroverzi, nedoumica i početnih slobosti, mislim da zajednički možemo reći da je to jedan ohrabrujući korak, koji svakako očekuje da taj početni uspješni rezultat bude nadograđen i nizom konkretnih reakcija institucija u RS-u, prije svega mislim na pravosuđe, koje treba da sankcioniše sve one koji su učestvovali u tako strašnom zločinu.”
U Vladi RS-a najavljuju da će za dva dana uslijediti preporuke nadležnim institucijama šta raditi dalje, a sve na osnovu preporuka Komisije za ljudska prava BiH. Portparol premijera RS-a, Dragan Radivojac:
“Nakon ovog izvještaja će uslijediti niz procesa. Ja sad ne mogu konkretno govoriti kojih, ali Vlada RS-a će u svakom slučaju preko svojih nadležnih organa uputiti izvještaj Institutu za traženje nestalih lica i nadležnim sudskim organima, svim sudskim nivoima u RS-u i BiH, kako bi oni mogli dalje da, u skladu sa svojim ingerencijama, vode postupak. Mi smo svoj dio kao izvršni organ vlasti završili.”
Radivojac nije mogao potvrditi da li će, kako traže Srebreničanke, biti objavljen i spisak počinilaca zločina, te onih koji su za dešavanja u Srebrenici znali, ali su o tome šutjeli.
O izvještaju Komisije za Srebrenicu i preporukama Komisije za ljudska prava BiH vezano za to Narodna skupština, potvrđeno je, raspravljat će tokom ovog mjeseca. Vladi RS-a preostalo je još da isplati dva miliona maraka za gradnju Memorijalnog centra u Potočarima.
