Pet dana je do izbora u BiH, a da nije pokislih i uglavnom poderanih plakata malo šta bi nagovještavalo da se bliži dan odluke. Birači su rezignirani i nezadovoljni:
“Svi se samo mijenjaju. Narodu ništa bolje. Obećavaju da će biti bolje, ništa bolje.”
“Ono čak ništa, svi lažu. Isto će biti kao što je i dosad, sve.”
I novac za ogromne panoe, nasmiješena lica i neoriginalne slogane je vjerovatno uzalud potrošen. Jer, opredjeljivanje je i dalje po nacionalnom ključu. Oni neopredijeljeni podsticaj će teško naći u propagandnom materijalu. To smatra i Srđan Puhalo, Agencija “Partner” iz Banje Luke:
“Velike riječi, bombastične riječi, bilbordi, spotovi, to u principu ne igra veliku ulogu na lokalnim izborima. Političke fraze će igrati veoma malu ulogu. Tu su, može se reći, karte na stolu. Svu tu kampanju i sav taj marketing... U principu, politički marketing anulira sam izbor kandidata.”
Nevladine organizacije, a posebno one koje se bave istraživanjem javnog mnijenja, upozoravaju na visok stepen nezainteresovanosti građana. Na osnovu posljednjeg istraživanja, direktor organizacije Transparency International, Boris Divjak, upozorava:
“Visok je procenat građana koji bilo da ne smatra niti jednu političku partiju, ne doživljava je u pozitivnom svjetlu, bilo da su neodlučni, da ne mogu da se odluče za stranku, ili da jednostavno ne žele da se odluče za bilo koga, jako visok. U Federaciji je taj procenat 42 posto, u RS-u 53 posto, što daje prosjek od oko 46 posto građana koji, pretpostavljamo, neće izaći na izbore, što je apsolutan rekord u historiji BiH.”
Na prethodnim izborima samo je 25 posto mladih glasalo, a ove godine taj postotak bi mogao biti još niži, izražavaju bojazan u Omladinskoj informativnoj agenciji BiH. Mladih nema pred glasačkim kutijama, ali ni u vlasti, kaže Jan Zlatan Kulenović:
“Ono što smo analizirali u zadnjem istraživanju jeste koliko ih onda ima u vlasti i došli do podatka da preko 94 posto svih parlamentaraca - ova zemlja je bogata parlamentima, imamo ih 14, ili 608 zastupnika - su osobe koje imaju više od 30 godina. Dakle, oni koji donose zakone to nisu mlade osobe, u državnom parlamentu nemamo niti jednu osobu ispod 36 godina, a u nižim parlamentima riječ je o svega par postotaka.”
Političke partije nisu prepoznale snagu mladih ljudi, upozorava Kulenović:
“Prije svega, riječ je o tome da političke stranke, osim što su u predizbornoj kampanji koristile mlade sportaše, koristili mlade manekene, koristili mlada lica da uljepšaju nešto što se ovdje danas većini ljudi gadi, a to je općenito politička scena, osim te šminke i mejkapa, mislim da nisu ustvari prepoznali potrebe mladih i da nisu uopće stavili pitanje mladih na političku agendu, u svoje programe, niti imaju uopće rješenja za njih, Tako da kad to spojite sa nekim drugim podacima, od preko 100 hiljada mladih koji su zadnjih pet godina nepovratno otišli iz BiH, onda definitvivno možemo zaključiti da dok se ne bude investiralo u mlade, niti će oni biti aktivniji u političkom životu, niti će oni uopće imati želju za ostankom u ovoj zemlji.”
Razlog za slabu zainteresovanost birača za lokalne izbore analitičari tumače teškim stanjem u zemlji. Transparency International, pak, upozorava da su građani razočarani zbog stalno rastuće korupcije. Ova organizacija istraživala je kakav ugled i povjerenje imaju institucije vlasti:
“Dvadeset devet institucija je bilo obuhvaćeno ovim istraživanjem, od čega je 11 označeno kao visoko korumpirano, dakle ima najviše ocjene korupcije. A na državnom nivou su to Predsjedništvo BiH i političke stranke. Imamo, dakle, sliku korupcije koja prožima sve nivoe i sve institucije vlasti i do te mjere loše ocjene da se zaista više postavlja pitanje kome vjerovati. U tom segmentu ’kome vjerovati’ također su rezultati zabrinjavajući. Građani ne vjeruju nikome."
Zanimljive rezultate pokazalo je i istraživanje Centra za humanu politiku, navodi predsjednik ove nevladine organizacije, Momir Dejanović:
“Ovo istraživanje, koje smo mi radili, govori o tome da 77 posto građana misli da političari kod nas učestvuju na izborima vlasti samo zbog toga da bi se obogatili. Samo 5 posto misli da to oni rade u interesu građana.”
Rezultate istraživanja podupiru i građani:
“Očekujem bolje, ali nije prilika, zato što je vlast pokvarena. Narod je došao do propasti, do gladi. Ovo nikad nije, za mojih 50 godina, upamćeno da je ovakva katastrofa. Ovo je ruglo i sramota od sviju na vlasti.”
Ipak, u našoj anketi bilo je mnogo onih koji smatraju da je izlazak na izbore jedina ispravna odluka:
“Pa, ja hoću izaći na izbore, baš u tom cilju što smatram da je najlošija varijanta da se ne izađe na izbore. Izaći ću, kako da ne. Izaći ću sa nadom da će to biti nešto sasvim drukčije nego što je dosad bilo - valjda smo već jednom povjerovali u to da će biti bolje.”
U jednom bh. gradu, u jeku predizborne kampanje, osvanula je parola:
“Pedi, napravi nam cestu”. To, između ostalog, pokazuje da građani još uvijek nisu shvatili svoje lokalne zajednice kao mjesto rješavanja problema. Visoki predstavnik je i dalje onaj koji se doživljava kao jedina moć. Od visoke do lokalne.
“Svi se samo mijenjaju. Narodu ništa bolje. Obećavaju da će biti bolje, ništa bolje.”
“Ono čak ništa, svi lažu. Isto će biti kao što je i dosad, sve.”
I novac za ogromne panoe, nasmiješena lica i neoriginalne slogane je vjerovatno uzalud potrošen. Jer, opredjeljivanje je i dalje po nacionalnom ključu. Oni neopredijeljeni podsticaj će teško naći u propagandnom materijalu. To smatra i Srđan Puhalo, Agencija “Partner” iz Banje Luke:
“Velike riječi, bombastične riječi, bilbordi, spotovi, to u principu ne igra veliku ulogu na lokalnim izborima. Političke fraze će igrati veoma malu ulogu. Tu su, može se reći, karte na stolu. Svu tu kampanju i sav taj marketing... U principu, politički marketing anulira sam izbor kandidata.”
Nevladine organizacije, a posebno one koje se bave istraživanjem javnog mnijenja, upozoravaju na visok stepen nezainteresovanosti građana. Na osnovu posljednjeg istraživanja, direktor organizacije Transparency International, Boris Divjak, upozorava:
“Visok je procenat građana koji bilo da ne smatra niti jednu političku partiju, ne doživljava je u pozitivnom svjetlu, bilo da su neodlučni, da ne mogu da se odluče za stranku, ili da jednostavno ne žele da se odluče za bilo koga, jako visok. U Federaciji je taj procenat 42 posto, u RS-u 53 posto, što daje prosjek od oko 46 posto građana koji, pretpostavljamo, neće izaći na izbore, što je apsolutan rekord u historiji BiH.”
Na prethodnim izborima samo je 25 posto mladih glasalo, a ove godine taj postotak bi mogao biti još niži, izražavaju bojazan u Omladinskoj informativnoj agenciji BiH. Mladih nema pred glasačkim kutijama, ali ni u vlasti, kaže Jan Zlatan Kulenović:
“Ono što smo analizirali u zadnjem istraživanju jeste koliko ih onda ima u vlasti i došli do podatka da preko 94 posto svih parlamentaraca - ova zemlja je bogata parlamentima, imamo ih 14, ili 608 zastupnika - su osobe koje imaju više od 30 godina. Dakle, oni koji donose zakone to nisu mlade osobe, u državnom parlamentu nemamo niti jednu osobu ispod 36 godina, a u nižim parlamentima riječ je o svega par postotaka.”
Političke partije nisu prepoznale snagu mladih ljudi, upozorava Kulenović:
“Prije svega, riječ je o tome da političke stranke, osim što su u predizbornoj kampanji koristile mlade sportaše, koristili mlade manekene, koristili mlada lica da uljepšaju nešto što se ovdje danas većini ljudi gadi, a to je općenito politička scena, osim te šminke i mejkapa, mislim da nisu ustvari prepoznali potrebe mladih i da nisu uopće stavili pitanje mladih na političku agendu, u svoje programe, niti imaju uopće rješenja za njih, Tako da kad to spojite sa nekim drugim podacima, od preko 100 hiljada mladih koji su zadnjih pet godina nepovratno otišli iz BiH, onda definitvivno možemo zaključiti da dok se ne bude investiralo u mlade, niti će oni biti aktivniji u političkom životu, niti će oni uopće imati želju za ostankom u ovoj zemlji.”
Razlog za slabu zainteresovanost birača za lokalne izbore analitičari tumače teškim stanjem u zemlji. Transparency International, pak, upozorava da su građani razočarani zbog stalno rastuće korupcije. Ova organizacija istraživala je kakav ugled i povjerenje imaju institucije vlasti:
“Dvadeset devet institucija je bilo obuhvaćeno ovim istraživanjem, od čega je 11 označeno kao visoko korumpirano, dakle ima najviše ocjene korupcije. A na državnom nivou su to Predsjedništvo BiH i političke stranke. Imamo, dakle, sliku korupcije koja prožima sve nivoe i sve institucije vlasti i do te mjere loše ocjene da se zaista više postavlja pitanje kome vjerovati. U tom segmentu ’kome vjerovati’ također su rezultati zabrinjavajući. Građani ne vjeruju nikome."
Zanimljive rezultate pokazalo je i istraživanje Centra za humanu politiku, navodi predsjednik ove nevladine organizacije, Momir Dejanović:
“Ovo istraživanje, koje smo mi radili, govori o tome da 77 posto građana misli da političari kod nas učestvuju na izborima vlasti samo zbog toga da bi se obogatili. Samo 5 posto misli da to oni rade u interesu građana.”
Rezultate istraživanja podupiru i građani:
“Očekujem bolje, ali nije prilika, zato što je vlast pokvarena. Narod je došao do propasti, do gladi. Ovo nikad nije, za mojih 50 godina, upamćeno da je ovakva katastrofa. Ovo je ruglo i sramota od sviju na vlasti.”
Ipak, u našoj anketi bilo je mnogo onih koji smatraju da je izlazak na izbore jedina ispravna odluka:
“Pa, ja hoću izaći na izbore, baš u tom cilju što smatram da je najlošija varijanta da se ne izađe na izbore. Izaći ću, kako da ne. Izaći ću sa nadom da će to biti nešto sasvim drukčije nego što je dosad bilo - valjda smo već jednom povjerovali u to da će biti bolje.”
U jednom bh. gradu, u jeku predizborne kampanje, osvanula je parola:
“Pedi, napravi nam cestu”. To, između ostalog, pokazuje da građani još uvijek nisu shvatili svoje lokalne zajednice kao mjesto rješavanja problema. Visoki predstavnik je i dalje onaj koji se doživljava kao jedina moć. Od visoke do lokalne.
