Sjutra će na Cetinju, na vanrednoj konferenciji Liberalnog saveza, biti poznato ko je nadjačao, a ko je izgubio. Da li je politički lider Živković prestao da bude politička lutka ili je Perovićev Mali kabinet ostao u manjini?
Ali već sada se zna ono što čelnici Liberalnog saveza zabavljenim klanovskim obračunima neće da znaju. Sjutra na Cetinju neće biti pobjednika. Liberali su već poraženi. Ko god sjutra bude isplivao kao novi stranački prvak, teško da će moći da uzdigne sopstvenu glavu od optužbi za korupciju i još teže će dokazati da se iza borbe za stranačku vlast nije krila borba za goli novac.
Bilo je i ranije sukoba u Liberalnom savezu. Bilo je, takođe, velikih raskola u drugim strankama, ali nikada do sada nijedan stranački sukob nije tako ogoljeno pokazao prljavi veš stranačke elite. Vrh Liberalnog saveza koji je tako zorno i glasno sve druge optuživao za nemoral, nepoštenje i krađu, sada se guši u sopstvenom blatu korupcije i kriminala. Liderska prepiska na relaciji Kotor-Prag je pokazala u čemu je suština svađe. Ne u različitoj strategiji, već u različitoj raspodjeli provizije. Za stranku koja je druge nazivala moralnim patuljcima nema većeg moralnog šamara od onoga koji su sami sebi zadali, a za glasače Liberalnog saveza nije bilo većeg poniženja od ovog koji sada priređuju njihovi čelnici.
Ko zna kada je stvarno puklo u Liberalnom savezu. Možda je “rekvijem” za partiju napisan onda kada je u ime liberala i na račun liberala počela gola propaganda samo za lidera i samo za njegovu budućnost. Ili je možda početak pravog kraja bio kada su početkom '90. izvedene prve partijske čistke i kada niko u stranci nije smio pustiti ni glas. Sada je to svejedno. Svemu dođe kraj i svemu ima vrijeme. Izgleda da je nepovratno isteklo vrijeme onog antiratnog, procrnogorskog i hrabrog Liberalnog saveza. Nekada je ta partija zajedno sa socijaldemokratama i dijelom intelektualne Crne Gore podigla veliku crnogorsku zastavu i bila znak raspoznavanja moderne i Evropi okrenute Crne Gore. Danas je drugo vrijeme i svakako je trebalo mijenjati Liberalni savez. Umjesto priče o crnogorskoj prošlosti valjalo je raditi na crnogorskoj budućnosti, umjesto partijskih barikada trabalo je uspostavljati mostove saradnje.
Ništa od toga liberalni prvaci nijesu uspjeli da urade ili nijesu imali snage. Vrh Liberalnog saveza je posljednju šansu ispuštio 2001.godine, kada je odbio da napravi veliki postizborni blok sa DPS-om i SDP-om, kada je propala šansa da se i Crna Gora uvede u mirniju luku. Poslje toga sve je išlo svojim iskrivljenim tokom. Umjesto saradnje sa crnogorskim suverenistima liberalni lideri su, sve kritikujući one koji se zalažu za nezavisnost, vrlo lako napravili savez sa prosrpskim partijama. Formalno, tako su htjeli da razbiju monopol DPS-a. Realno i stvarno tako su uspjeli da ojačaju sopstveni budžet, a da oslabe svoju stranku i otežaju crnogorsku samostalnost. Sada su tu na kraju puta.
Paradoks u koji je zapao današnji Liberalni savez ogleda se i u tome što najveće štete od sjutrašnje vanredne konferencije mogu imati prosrpske stranke sa kojima liberali dijele vlast u opštinama. Sa crnogorskim strankama Liberalni savez je odavno prekinuo svaku saradnju, a za crnogorsku samostalnost ta partija je naprasno postala nezainteresovana. Zato je Liberalni savez danas tu gdje jeste. U borbi za golo, stranačko i lidersko preživljavanje, a bez ideje o budućnosti Crne Gore, zbog koje je svojevremeno i napravljen.
Ali već sada se zna ono što čelnici Liberalnog saveza zabavljenim klanovskim obračunima neće da znaju. Sjutra na Cetinju neće biti pobjednika. Liberali su već poraženi. Ko god sjutra bude isplivao kao novi stranački prvak, teško da će moći da uzdigne sopstvenu glavu od optužbi za korupciju i još teže će dokazati da se iza borbe za stranačku vlast nije krila borba za goli novac.
Bilo je i ranije sukoba u Liberalnom savezu. Bilo je, takođe, velikih raskola u drugim strankama, ali nikada do sada nijedan stranački sukob nije tako ogoljeno pokazao prljavi veš stranačke elite. Vrh Liberalnog saveza koji je tako zorno i glasno sve druge optuživao za nemoral, nepoštenje i krađu, sada se guši u sopstvenom blatu korupcije i kriminala. Liderska prepiska na relaciji Kotor-Prag je pokazala u čemu je suština svađe. Ne u različitoj strategiji, već u različitoj raspodjeli provizije. Za stranku koja je druge nazivala moralnim patuljcima nema većeg moralnog šamara od onoga koji su sami sebi zadali, a za glasače Liberalnog saveza nije bilo većeg poniženja od ovog koji sada priređuju njihovi čelnici.
Ko zna kada je stvarno puklo u Liberalnom savezu. Možda je “rekvijem” za partiju napisan onda kada je u ime liberala i na račun liberala počela gola propaganda samo za lidera i samo za njegovu budućnost. Ili je možda početak pravog kraja bio kada su početkom '90. izvedene prve partijske čistke i kada niko u stranci nije smio pustiti ni glas. Sada je to svejedno. Svemu dođe kraj i svemu ima vrijeme. Izgleda da je nepovratno isteklo vrijeme onog antiratnog, procrnogorskog i hrabrog Liberalnog saveza. Nekada je ta partija zajedno sa socijaldemokratama i dijelom intelektualne Crne Gore podigla veliku crnogorsku zastavu i bila znak raspoznavanja moderne i Evropi okrenute Crne Gore. Danas je drugo vrijeme i svakako je trebalo mijenjati Liberalni savez. Umjesto priče o crnogorskoj prošlosti valjalo je raditi na crnogorskoj budućnosti, umjesto partijskih barikada trabalo je uspostavljati mostove saradnje.
Ništa od toga liberalni prvaci nijesu uspjeli da urade ili nijesu imali snage. Vrh Liberalnog saveza je posljednju šansu ispuštio 2001.godine, kada je odbio da napravi veliki postizborni blok sa DPS-om i SDP-om, kada je propala šansa da se i Crna Gora uvede u mirniju luku. Poslje toga sve je išlo svojim iskrivljenim tokom. Umjesto saradnje sa crnogorskim suverenistima liberalni lideri su, sve kritikujući one koji se zalažu za nezavisnost, vrlo lako napravili savez sa prosrpskim partijama. Formalno, tako su htjeli da razbiju monopol DPS-a. Realno i stvarno tako su uspjeli da ojačaju sopstveni budžet, a da oslabe svoju stranku i otežaju crnogorsku samostalnost. Sada su tu na kraju puta.
Paradoks u koji je zapao današnji Liberalni savez ogleda se i u tome što najveće štete od sjutrašnje vanredne konferencije mogu imati prosrpske stranke sa kojima liberali dijele vlast u opštinama. Sa crnogorskim strankama Liberalni savez je odavno prekinuo svaku saradnju, a za crnogorsku samostalnost ta partija je naprasno postala nezainteresovana. Zato je Liberalni savez danas tu gdje jeste. U borbi za golo, stranačko i lidersko preživljavanje, a bez ideje o budućnosti Crne Gore, zbog koje je svojevremeno i napravljen.
