RSE
Na ulicama Srebrenice i danas je prisutna tuga nakon ukopa još 338 srebreničkih žrtava iz jula 1995. godine. Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke”, jedna je od nekoliko hiljada majki koja već devet godina traga za istinom.
MEHMEDOVIĆ
Jučer smo sahranili 338 tijela i 338 majki je našlo smiraja, koliko-toliko - ako može jedna majka naći smiraj kad ukopa svog sina. A nas je još hiljade i hiljade. Tražimo istinu. I tražimo da nađemo svoje najmilije nakon devet godina. Sinoć je bilo, u osam sati, tačno devet godina moje robije, patnje i kazne. Zločincima se sudi u Hagu - meni je presuđeno 11. jula uvečer u 8 sati. I presuđeno je. Osuđena sam na kaznu. Devet godina evo izdražavam kaznu. Još nisam našla nijednog sina - ni kost, a kamo li da sam našla komplet tijelo. Tražim dva sina, muža, braću, bratiće.
RSE
Da bi se došlo do istine, članovi Federalne komisije za traženje nestalih upravo danas su u selu Blječeva, desetak kilometara od Srebrenice, počeli iskopavanje sekundarne grobnice, u kojoj se, po riječima člana Komisije Murata Hurtića, očekuje pronalazak nekoliko stotina posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana.
HURTIĆ
Teško je reći koliko se očekuje žrtava. Mi znamo sigurno da će biti nekoliko stotina posmrtnih ostataka s obzirom na dužinu grobnice. Negdje oko 20 metara sa četiri metra je prvobitno bila, znači bili su to njeni gabariti, što ne mora da znači da neće biti više. Ne znamo koliko je išla u dubinu. I kad uzmemo ovu drugu lokaciju, očekujemo s ove dvije lokacije nekoliko stotina posmrtnih ostataka.
RSE
Za majku Hatidžu Mehmedović svaki dan je bolan. Boli je i to što se Srebrenica brzo zaboravi.
MEHMEDOVIĆ
Svake godine jedno te isto nam se ponavlja. Mi čekamo. Da čekamo svatove. Mi čekamo dženaze, čekamo da koji dan bude bolji. A ono sve teži i teži. O Srebrenici se samo priča. Prije jedanaestog, na dva tri dana možda se počne pričati - od petog, šestog pa do jedanaestog, dvanaestog, najdalje do trinaestog se priča o Srebrenici i Srebrenice više nema, Srebrenica utone...
RSE
Lokalna uprava se trudi da koliko-toliko omogući održiv povratak, ali bez veće podrške međunarodne zajednice nema očekivanog efekta.
Na ulicama Srebrenice i danas je prisutna tuga nakon ukopa još 338 srebreničkih žrtava iz jula 1995. godine. Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke”, jedna je od nekoliko hiljada majki koja već devet godina traga za istinom.
MEHMEDOVIĆ
Jučer smo sahranili 338 tijela i 338 majki je našlo smiraja, koliko-toliko - ako može jedna majka naći smiraj kad ukopa svog sina. A nas je još hiljade i hiljade. Tražimo istinu. I tražimo da nađemo svoje najmilije nakon devet godina. Sinoć je bilo, u osam sati, tačno devet godina moje robije, patnje i kazne. Zločincima se sudi u Hagu - meni je presuđeno 11. jula uvečer u 8 sati. I presuđeno je. Osuđena sam na kaznu. Devet godina evo izdražavam kaznu. Još nisam našla nijednog sina - ni kost, a kamo li da sam našla komplet tijelo. Tražim dva sina, muža, braću, bratiće.
RSE
Da bi se došlo do istine, članovi Federalne komisije za traženje nestalih upravo danas su u selu Blječeva, desetak kilometara od Srebrenice, počeli iskopavanje sekundarne grobnice, u kojoj se, po riječima člana Komisije Murata Hurtića, očekuje pronalazak nekoliko stotina posmrtnih ostataka ubijenih Srebreničana.
HURTIĆ
Teško je reći koliko se očekuje žrtava. Mi znamo sigurno da će biti nekoliko stotina posmrtnih ostataka s obzirom na dužinu grobnice. Negdje oko 20 metara sa četiri metra je prvobitno bila, znači bili su to njeni gabariti, što ne mora da znači da neće biti više. Ne znamo koliko je išla u dubinu. I kad uzmemo ovu drugu lokaciju, očekujemo s ove dvije lokacije nekoliko stotina posmrtnih ostataka.
RSE
Za majku Hatidžu Mehmedović svaki dan je bolan. Boli je i to što se Srebrenica brzo zaboravi.
MEHMEDOVIĆ
Svake godine jedno te isto nam se ponavlja. Mi čekamo. Da čekamo svatove. Mi čekamo dženaze, čekamo da koji dan bude bolji. A ono sve teži i teži. O Srebrenici se samo priča. Prije jedanaestog, na dva tri dana možda se počne pričati - od petog, šestog pa do jedanaestog, dvanaestog, najdalje do trinaestog se priča o Srebrenici i Srebrenice više nema, Srebrenica utone...
RSE
Lokalna uprava se trudi da koliko-toliko omogući održiv povratak, ali bez veće podrške međunarodne zajednice nema očekivanog efekta.
