Dostupni linkovi

Da li je u Izveštaju o Srebrenici rečena puna istina?


RSE: U Izvještaju vladine Komisije o Srebrenici prvi put je u Republici Srpskoj zvanično priznato da je u Srebrenici počinjen monstruzan zločin. Do sada je vlast tog entitete godinama uporno nastojala da taj zločin umanji. Mislite li, gospodine Mašoviću, da je u ovom izveštaju rečena puna istina o Srebrenici?

MAŠOVIĆ: Prije nego što kažem svoj sud, želim reći da se u proteklih devet godina zločin u Srebrenici ne samo nastojao minimizirati, već je zapravo dugo vremena bio negiran. Podsjećam vas da je u izvještaju Biro Vlade Republike Srpske za odnose sa Haškim tribunalom, koji je sačinjen prije godinu ili nešto više dana, stajalo da su se Bošnjaci u Srebrenici poubijali medjusobno, da su izginuli u minskim poljima, utopili se u rijeci Drini, izvršili vješanja i tako dalje. Prema tom izveštaju samo manji broj je nastradao u sukobima sa Vojskom Republike Srpske ili kao posljedica osvetničkih akcija pripadnika te vojske. A što se tiče vaseg pitanja rekao bih da puna istina o Srebrenici zapravo nikada neće biti rečena. Puna istina o Srebrenici podrazumijeva saznanje o ljudskoj tragediji svakog od pojedinaca koji su se zatekli u takozvanoj zaštićenoj zoni. Te tragedije su se ponekad odigravale uz prisustvo jednog jedinog svjedoka, a to je bio zločinac koji je tim ljudima oduzeo život. Dakle, puna istina o Srebrenici nikada neće biti ispričana, ali je izvještaj koji je podnijela Komisija svakako hrabar potez. I ne samo taj izvještaj nego i govor predsjednika Republike Srpske gospodina Čavića. To su prvi koraci na hiljadama kilometara dugačkom putu na čijem kraju se nalazi ono za čim svi mi u Bosni i Hercegovini žudimo – istina i pravda.

ŠPIRIĆ: Žao mi je što vlasti Republike Srpke devet godina nisu smogle snage da progovore o zllocinu u Srebrenici i da procesuiraju one koji su za to odgovorni kako bi se skinula kolektivna odgovornost sa srpskog naroda. Zato mislim da su Izvještaj o Srebrenici i govor gospodina Čavića izuzetno hrabri gestovi. Da je Bosna i Hercegovina kojim slučajem normalna država onda bi to bio početak neke nove stvarnosti u našoj zemlji. Imam osjećaj da bi Izvještaj o Srebrenici i nadasve čovječanski potez gospodina Čavića trebalo da budu putokaz ka trasiranju nekih boljih vremena. Ne želim da poredim zločine, oni su neuporedivi, ali mislim da sve unesrećene porodice u Bosni i Hercegovini, bilo da su bošnjačke, hrvatske ili srpske, treba da dodju do pune istine o stradanju svojih najmilijih. Ja govor gospodina Čavića i Izvještaj o Srebrenici doživljavam kao poziv i ostalima u Bosni i Hercegovini da učine isti potez što bi trasiralo put ka povjerenju i pomirenju. Mislim da je obraćanje gospodina Čavića stvorilo uslove da se javnosti obrate i gospodin Tihić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda bošnjackog naroda i gospodin Čović, član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda. Ukoliko se gospodin Tihić ne izvini Srbima za zločine koje su Bošnjaci počinili nad Srbima i ukoliko se gospodin Čović ne izvini za zločine Hrvata, bojim se da će to biti dobra politička tema za nacionaliste koji žele da i dalje dijele Bosnu i Hercegovinu.

RSE: Gospodine Mašoviću, mislite li vi da bi trebalo da uslijedi i izvinjenje gospodina Tihića i gospodina Čovića?

MAŠOVIĆ: Ja nisam siguran da sam u govoru gospodina Čavića čuo riječ izvinjenje, no to ne znači da ono nije možda izrečeno na posredan način, kroz samu konstataciju da je počinjen zločin. Ja ću vas podsjetiti da je još rahmetli Alija Izetbegović, nekadašnji predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, svojevremeno uputio riječi izvinjenja bosanskoj javnosti u ime bošnjačkog naroda. Čini mi se da u bošnjačkoj javnosti te njegove riječi nisu baš shvaćene na pravi način, čak su u nekim medijima i osudjene. Svi mi imamo razloga da se stidimo, bez obzira da li smo sami bili involvirani u zločine. Nosimo moralnu odgovornosti zato što nismo digli glas protiv zločina. Prema tome, ima razloga da se svako od nas pojedinačno, svaki stanovnik Bosne i Hercegovine, izvini za zločine koji su počinjeni u ime njegovog naroda ili konfesije.

RSE: Vi mislite da je gospodin Izetbegović svojevremeno uputio izvinjenje i da nema potrebe da to sada ponovo uradi gospodin Tihić?

MAŠOVIĆ: Ne, ja sam rekao da svako od nas ima potrebu da se izvini. To naravno ne treba učiniti putem medija, ali svako od nas ima potrebu da ljudima koje smo poznavali prije rata, s kojima smo se družili, s kojima smo išli u školu, s kojima smo prijateljovali, pruži ruku izvinjenja i pomirenja. Govorim, naravno, o ljudima koji nisu odgovorni za zločine, o ljudima koji ni na koji način nisu izgubili svoj obraz u onome što se dešavalo u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine.

RSE: O jednoj, rekao bih, najvažnijoj stvari Komisija se nije izjasnila. Nije odogovorila na pitanje da li je u Srebrenici izvršen genocid. Jedino što je o tome napisano je da je Komisija preuzela istorijski kontekst i činjenično stanje sadržano u presudi Haškog tribunala generalu Radoslavu Krstiću koji je optužen za pomaganje i podržavanje genocida počinjenog u Srebrenici. Gospodine Špiriću, da li je, po vama, u Srebrenici počinjen genocid?

ŠPIRIĆ: Vrlo je teško da pojedinci daju kvalifikacije onoga što se desilo u Srebrenici. Na osnovu onoga što sam pročitao u Izvještaju Komisije i onoga što znam od ranije mogu reći da je u Srebrenici počinjen stravičan zločin, a na ljudima koji proučavaju ono što se desilo u Srebrenici jeste da kažu da li je to ono o čemu vi govorite. Nebitno je šta Nikola Špirić misli da se dešavalo, dakle moj kvalifikativ, već je bitno šta će reći zvanične institucije. Dakle, ostaće još mnogo vremena istoričarima da pišu o tome šta se to u Bosni i Hercegovini dešavalo i šta se desilo u Srebrenici. Ja žalim za svakim životom, žalim ljude koji uzaludno tragaju za kostima svojih najmilijih, bez obzira da li su oni Bošnjaci, Hrvati ili Srbi. Ali želio bih da kažem još nešto. Ja ne vjerujem da su vlasti SDS-a, HDZ-a i SDA spremne da priznaju svoju odgovornost za 200 hiljada mrtvih u našoj zemlji. Taj trolist ne može ponuditi bolja vremena za Bosnu i Hercegovinu. Oni moraju da se izvine gradjanima ove zemlje za propale koncepte i sve nesreće koje su se dogodile na ovim prostorima.

RSE: Gospodine Mašoviću, po vama, da li je u Srebrenici izvršen genocid?

MAŠOVIĆ: Za najveći dio bosanskohercegovačke javnosti potpuno je jasno da je od samog početka, dakle od 1992. godine, na tlu BiH počinjen genocid. Nedavno je sudsko vijeće koje sudi Slobodanu Miloševiću za genocid i ostala kršenja medjunarodnog ratnog i humanitarnog prava na prostoru Bosne i Hercegovine donijelo odluku da je, citiram, "tužilaštvo pružilo dovoljno dokaza da je nad Bošnjacima počinjen genocid u Prijedoru, Srebrenici, Brčkom, Sanskom Mostu, Bijeljini, Ključu i Bosanskom Novom", dakle u sedam gradova Bosne i Hercegovine . U toku sudjenja Miloševiću vjerovatno će se utvrditi još i neke druge činjenice. Jedna vrlo kratka replika na ono što je rekao gospodin Špirić, a odnosi se na koncepte SDA, HDZ-a i SDA. Jedini koncept koji je SDA zastupala u ratnom periodu jeste odbrana granica Republike Bosne i Hercegovine i ona je u tome uspjela.

ŠPIRIĆ: Ja se radujem što je odbranjena teritorijalna nezavisnost i cjelovitost Bosne i Hercegovine. Ali, ako otvoreno govorim o politici SDS-a, moram otvoreno govoriti i o politici SDA. U Bosni i Hercegovini su bila tri velika projekta – velikosrpski, velikohrvatski i islamski. Na sreću svih nas sva tri su poražena.

MAŠOVIĆ:Složiću se s vama oko velikosrpskog i velikohrvatskog, jer su oni valorizirani u nekim presudama Haškog tribunala i u nekim optužnicama. Što se tiče trećeg projekta, koji ste nazvali islamskim, takvog projekta nema niti u jednoj od optužnica koje trenutno postoje u Haškom tribunalu.

ŠPIRIĆ: Moram da podsjetim kolegu Mašovića da su mudžahedinske jedinice došle u Bosnu i Hercegovinu na poziv ljudi od kojih su neki i danas savjetnici u kabinetima aktuelnih članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Ja ne želim da branim nijednog Srbina koji je počinio zločin, nijednog lidera bilo koje srpske političke opcije koji je učestovao u tome. Ali isto tako ne treba očekivati od mene da aplaudiram onima koji su uvozili ratnike islama zbog kojih se Bosna i Hercegovina danas nalazi na usporenom putu ka evroatlantskim integracijama. Moram da kažem da nisam zaljubljenik nijedne od tri stranke koje su napravile zagrljaj da bi pobijedili komuniste da bi onda gradjanima podarile jedan krvavi rat, tako da mi danas, umjesto da govorimo o svijetloj budućnosti, govorimo o tome ko je pobio više ljudi.

MAŠOVIĆ: Moguće je da su stranke koje pominjete bile vodeće u agresiji i odbrani Bosne i Hercegovine, ali je potpuno izvjesno da je sukob u Bosnu i Hercegovinu došao preko njenih granica. Ko se borio za šta, ko je zastupao ove ili one projekte, ko je branio granice Bosne i Hercegovine - to će, ako nekome nije jasno, biti dokazano presudama relevantnih sudova, prije svega Medjunarodnog suda pravde i Medjunarodnog Krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju.

ŠPIRIĆ: Ja ne mogu da shvatim da je nekom Bošnjaku bliži islamski ratnik iz Avganistana ili Iraka od Srbina ili Hrvata koji Bosnu i Hercegovinu prihvata kao svoju državu.

MAŠOVIĆ: Meni definitivno nije bliži, gospodine Špiriću, i nikada neće biti bliži.

ŠPIRIĆ: Možda vama nije. Ja se slažem da je rat u Bosnu i Hercegovinu došao preko njenih granica i žalim što je to tako. Ali isto tako ne želim da amnestiram one koji su u Bosni i Hercegovini želili da instaliraju neki drugi projekat. Zar ne vidite da se svaki dan u Bosni i Hercegovini od pritiskom medjunarodne zajednice gase različite „humanitarne organizacije“ koje su uvozile oružje i podstrekavale na rat i terorizam. Ovom pričom ne želim da bacim u zasjenak nedjela koja su Srbi počinili u Bosni i Hercegovini, nego želim da govorim istinito. Odgovornost može biti veća ili manja, ali gotovo je sigurno da nijedna od ove tri stranke, ni SDS, ni HDZ, ni SDA nije nevina u odnosu na ono što se dešavalo u Bosni i Hercegovini.

MAŠOVIĆ: Ja ne dijelim ljude u Bosni i Hercegovini ni po etničkom, ni po vjerskom principu. Dijelim ih na one koji su za i koji nisu za Bosnu i Hercegovinu. I jednih i drugih ima i u vladajućim strankama i u opoziciji.

RSE: Komisija u svom izveštaju konstatuje da je uputila javni apel gradjanima da joj pruže informacije o zbivanjima u Srebrenici, ali da je samo nekoliko relevantnih informacija dobila tim putem. Komisija kaže da se davanje takvih infomacija u Republici Srpskoj smatra izdajom. Kako vi to tumačite, gospodine Špiriću? Zašto je u svijesti velikog broja ljudi otkrivanje istine o žločinima ravno izdaji?

ŠPIRIĆ: Ja moram da kažem da pretpostavljam da veoma mali broj ljudi zna za zločin koji se desio u Srebrenici, a nelogično je očekivati od onih koji su u tome učestvovali da daju takve informacije. Zato mi taj poziv pomalo liči na farsu. Mislim da je ispitivanje zločina usporeno činjenicom što se nekoliko hiljada ljudi nalazi na spisku osumnjičenih za ratne zločine. Oni su, na našu nesreću, i nakon gotovo devet godina od završetka rata duboko involvirani u vlast, i entitetsku i državnu, i oni, naravno, ne žele da se zločini procesuiraju, jer bi samim tim bili procesuirani i oni.

MAŠOVIĆ: S obzirom da su se zločini desili u jednom vrlo kratkom vremenskom periodu kada srpsko stanovništvo još uvijek nije bilo naselilo područje Srebrenice, mislim da zaista veliki dio sadašnjeg stanovništva opštine Srebrenica, pa i okolnih opština, nema saznanja o tome gdje se nalaze masovne grobnice, tako da se nije moglo ni očekivati da će takve informacije pristići. Ali ja ne bih poziv Komisije da se daju informacije nazvao farsom. Mislim da su namjere Komisije bile poštene i da je u nemogućnosti da dodje do informacija iz drugih, vjerodostojih izvora, mislim na institucije Republike Srpske, tražila informacije od gradjana. S druge strane, tačno je da se od onih koji su bili involvirani u zločine, u premiještanje masovnih grobica, nije moglo očekivati da će se javiti na taj telefon.

ŠPIRIĆ: Da su kojim slučajem Srbi u Republici Srpskoj imali informacije o onome što se dešavalo u Srebrenici tvrdim da politika SDS-a i politika Radovana Karadžića ne bi dočekala Dejtonski mirovni sporazum, već bi bila poražena u Republici Srpskoj. Za najveći broj stanovnika Republike Srpske Izvještaj o Srebrenici i obraćanje gospodina Čavića bili veliki šok. Ljudi su bili suočeni sa nečim što nisu znali, jer su svi zločini bili skrivani od očiju javnosti.

RSE: Gospodine Mašoviću, kako su Izvještaj o Srebrenici i govor predsednika Republike Srpske gospodina Čavića prihvaćeni u Federaciji Bosne i Hercegovine? Kakav je vaš utisak?

MAŠOVIĆ: Uz neke izuzetke, reakcije su uglavnom vrlo pozitivne. Čini mi se da su to koraci koji nas sigurno vode u budućnost. Ali nešto što sam očekivao nakon Izvještaja o Srebrenici nije se dogodilo. S obzirom da Izveštaj Komisije sadrži imena ljudi koji su kao funkcioneri vlasti, vojske i policije bili uključeni u žločin nad Srebreničanima, očekivao sam da se pojavi gospodin Glušac, portparol Ministarstva unutrašnjih poslova, i da nam saopšti da je odredjeni broj lica, deset, dvadeset, pedeset, lišen slobode i predat državnom tužiocu u Sarajevu na dalji postupak.

RSE: I na kraju, u kojoj meri Izvještaj o Srebrenici i izjava predsednika Republike Srpske gospodina Čavića doprinose pomirenju u Bosni i Hercegovini?

ŠPIRIĆ: Ja želim da vjerujem da će i Izvještaj Komisije i potez gospodina Čavića biti prihvaćeni upravo u tom smislu. Ukoliko gospodin Čavić bude imao iskrenu podršku Srpske demokratske stranke, partije kojoj pripada, pa i koalicionog partnera Partije demokratskog progresa, to bi mogao biti uvod u bolje dane za Bosnu i Hercegovinu i Republiku Srpsku. Ali očekujem da i sa druge strane budu poduprti procesi procesuiranja ratnih zločinaca, bez obzira o kojem obimu zločina se radi.

MAŠOVIĆ: I Izvještaj Komisije i govor gospodina Čavića su sigurno doprinos ponovnom sticanju povjerenja medju ljudima u Bosni i Hercegovini, a u kojoj mjeri će to biti ostvareno zavisi od onoga što će uslijediti. Ukoliko Izvještaj ostane mrtvo slovo na papiru, ukoliko izjava gospodina Čavića ostane samo puko obraćanje javnosti, a ne uslijede konkretni koraci da se procesuiraju oni koji su odgovorni za najveći zločin na evropskom tlu nakon holokausta u Drugom svjestkom ratu, onda vjerovatno od povjerenja na duge staze nema ništa.
XS
SM
MD
LG