RSE
Ugledni profesori bh. univerziteta smatraju da Dejtonski sporazum spriječava napredak u BiH, da dugoročno gledano on nije održiv ni funkcionalan. Promišljajući o promjeni državnog ustrojstva u BiH, koji bi prije svega bio funkcionalniji, razmatrali su model Švajcarske i da li je on primjenjiv na BiH. Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Gajo Sekulić otvorio je pitanje kako Švajcarska uspijeva uskladiti mnogo veće razlike među građanima, nego što ih ima BiH.
SEKULIĆ
Evropska čitava historija, iza toga kao u posljedici stoje dva svjetska rata zajedno sa Amerikom, uvijek je išla ka tome da jedna nacija formira jednu državu. Švajcarci su odgovor da različite grupe građana, koje govore četiri različita jezika - njemački, francuski, italijanski i retoromanski - i sebi nazivaju Švajcarcima iz njemačkog, francuskog, italijanskog, retoromanskog govornog jezičkog prostora, a da pri tom stalno ostaju državljani države Švajcarske. I kad kaže da je Švajcarac... Ovdje je država jednako nacija. To je jedan politički, građanski pojam, republikanski, nacije, koji ima veze sa francuskim iskustvom, koji ima veze sa amerikanskim, ali nema nikakve veze s, recimo, njemačko -austrijskim iskustvom, gdje je pojam nacije vezan za krv i tlo. To je etnički, biopolitički pojam nacije, koji je preko austromarksizma i šire ušao i u naše područje i mi etniju, naciju ne možemo drukčije da mislimo nego kao što piše u njemačkom ustavu: Nijemac je svako onaj koji ima njemačku krv, bez obzira gdje je rođen. Švajcarska je nešto drugo. Nama je to iskustvo potrebno i zbog toga.
RSE
Profesor historije švajcarskog univerziteta u Bazelu Georg Krajs prenio je iskustva iz svoje zemlje, objasnivši da je uspjeh ove federalne države, sastavljene od kantona, u tome što građani Švajcarske imaju razvijen osjećaj pripadnosti jednoj naciji, bez obzira na jezičke, vjerske, etničke i druge različitosti.
KRAJS
Federalno uređenje u Švajcarskoj funkcioniše zato što kantoni nisu organizovani po etničkom principu, a kulturne i etničke zajednice u političkom i državnom smislu opredijeljene su da budu dio jedne heterogene švajcarske nacije, a ne da budu privjesci susjednih naroda i država.
RSE
Osnovni problem BiH je etnopolitika koja, kako kaže profesor Asim Mujkić, ima za cilj da proizvodi razlike tamo gdje ih nema.
MUJKIĆ
Etnopolitika je djelovala suprotno. Ona jeste koristila demokratsku proceduru, ali je ta demokratska procedura zloupotrijebljena da bi se na vlasti održale nedemokratske snage. I to je jedan od vodećih paradoksa zašto ne možemo ići dalje. Etnopolitika je ta koja sa svoje strane djeluje na način reduciranja. Dakle, mi nismo na djelu imali proširenje ljudskih prava, proširenje demokratskih procedura, nego jednu neviđenu redukciju, također najbrutalnijim silama za vrijeme rata i poslije ovim suptilnim metodama. Dakle, ja ne znam za bolje nego da pokušamo sa građanskim društvom, što nikad nismo uspjeli.
RSE
Profesor Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci Miodrag Živanović ocjenjuje da je glavni nedostatak bh. ustava nedovoljna zaštita individualne slobode građanina.
ŽIVANOVIĆ
Kod nas postoje donekle moguća rješenja, pa i stvarna rješenja, za ono što se naziva sloboda kolektiviteta ili kolektivna sloboda. Međutim, sloboda čovjeka pojedinca nije uopšte niti definisana kao nešto što bi trebalo biti instalirano u ustav i, naravno, u život. A naravno da onda mi ne znamo ni kako mi možemo kao ljudi živjeti slobodno. Poznato je, naime, da je to unutrašnja blokada samog ustava - da mi ovdje ne živimo kao ljudi, mi živimo kao Srbi, Hrvati, Bošnjaci. I na takvoj etničkoj matrici mi zapravo ne možemo riješiti gotovo ništa. Jedina smo država u Evropi koja u dokumentima nivoa ustava nema pojam građanina.
RSE
Profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Dragoljub Stojanov smatra da da bi se sve negativnosti ovakvog državnog uređenja mogle prevazići da BiH nije tako siromašna zemlja, te da ima veću finansijsku potporu. On je naveo primjer Irske koja je u posljednjih 15 godina doživjela pravi ekonomski procvat, navodeći činjenicu da je ova zemlja u tom periodu od Evropske unije dobila 50 milijardi dolara pomoći.
STOJANOV
Ako se u uvjetima siromaštva počnu vući veliki potezi, onda postoji uvijek rizik da veće siromaštvo jednih ozlojedi te na račun onih drugih i da iz toga dobijemo suprotan rezultat od onoga koji smo željeli. I zaključit ću time što ću, ilustracije radi, reći jednu činjenicu. Mi razgovaramo o tome da treba formirati jedinstven ekonomski prostor. Tu nema dvojbe. Ekonomist svaki to će podržati. To na određen način u političkom smislu može podrazumijevati određenu centralizaciju državnih institucija, što će opet najveći broj ekonomista podržati. Međutim, pogledajte paradoks: RS organizirana je kao centralizovana, hajde da kažemo - država, centralizovani entitet. Ona je republika. Federacija je decentralizovana, je li tako? Deset kantona ima. Znači, ona je ono što ne bi trebalo slijediti, a RS bi trebalo po uzoru slijediti. Po zvaničnim statistikama GDP po glavi stanovnika u RS-u skoro duplo je manji od onoga u Federaciji. E, sad se postavlja pitanje o čemu je se tu radi. Zašto je to tako? Da li je tome doprinijelo ustrojstvo RS-a, da li je onda ono lošije od ovog decentraliztiranog koji postoji u Federaciji, ili kvaka 22 stoji na nekom drugom mjestu? Evo, ja ću da zaintrigiram opet ured OHR i međunarodnu zajednicu, jer od njih puno očekujem, reći da je ta kvaka, pored ostalog, u tome što smo mi dobili puno više donacija od RS-a.
RSE
Prema mišljenju naših sagovornika, mnogo je razloga za promjenu Ustava BiH. Profesor Krajs napomenuo je da je dorađivanje ustava stalan proces u svakoj zemlji, jer ovaj najviši pravni akt jedne države mora odgovarati potrebama njenih građana.
Ugledni profesori bh. univerziteta smatraju da Dejtonski sporazum spriječava napredak u BiH, da dugoročno gledano on nije održiv ni funkcionalan. Promišljajući o promjeni državnog ustrojstva u BiH, koji bi prije svega bio funkcionalniji, razmatrali su model Švajcarske i da li je on primjenjiv na BiH. Profesor Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Gajo Sekulić otvorio je pitanje kako Švajcarska uspijeva uskladiti mnogo veće razlike među građanima, nego što ih ima BiH.
SEKULIĆ
Evropska čitava historija, iza toga kao u posljedici stoje dva svjetska rata zajedno sa Amerikom, uvijek je išla ka tome da jedna nacija formira jednu državu. Švajcarci su odgovor da različite grupe građana, koje govore četiri različita jezika - njemački, francuski, italijanski i retoromanski - i sebi nazivaju Švajcarcima iz njemačkog, francuskog, italijanskog, retoromanskog govornog jezičkog prostora, a da pri tom stalno ostaju državljani države Švajcarske. I kad kaže da je Švajcarac... Ovdje je država jednako nacija. To je jedan politički, građanski pojam, republikanski, nacije, koji ima veze sa francuskim iskustvom, koji ima veze sa amerikanskim, ali nema nikakve veze s, recimo, njemačko -austrijskim iskustvom, gdje je pojam nacije vezan za krv i tlo. To je etnički, biopolitički pojam nacije, koji je preko austromarksizma i šire ušao i u naše područje i mi etniju, naciju ne možemo drukčije da mislimo nego kao što piše u njemačkom ustavu: Nijemac je svako onaj koji ima njemačku krv, bez obzira gdje je rođen. Švajcarska je nešto drugo. Nama je to iskustvo potrebno i zbog toga.
RSE
Profesor historije švajcarskog univerziteta u Bazelu Georg Krajs prenio je iskustva iz svoje zemlje, objasnivši da je uspjeh ove federalne države, sastavljene od kantona, u tome što građani Švajcarske imaju razvijen osjećaj pripadnosti jednoj naciji, bez obzira na jezičke, vjerske, etničke i druge različitosti.
KRAJS
Federalno uređenje u Švajcarskoj funkcioniše zato što kantoni nisu organizovani po etničkom principu, a kulturne i etničke zajednice u političkom i državnom smislu opredijeljene su da budu dio jedne heterogene švajcarske nacije, a ne da budu privjesci susjednih naroda i država.
RSE
Osnovni problem BiH je etnopolitika koja, kako kaže profesor Asim Mujkić, ima za cilj da proizvodi razlike tamo gdje ih nema.
MUJKIĆ
Etnopolitika je djelovala suprotno. Ona jeste koristila demokratsku proceduru, ali je ta demokratska procedura zloupotrijebljena da bi se na vlasti održale nedemokratske snage. I to je jedan od vodećih paradoksa zašto ne možemo ići dalje. Etnopolitika je ta koja sa svoje strane djeluje na način reduciranja. Dakle, mi nismo na djelu imali proširenje ljudskih prava, proširenje demokratskih procedura, nego jednu neviđenu redukciju, također najbrutalnijim silama za vrijeme rata i poslije ovim suptilnim metodama. Dakle, ja ne znam za bolje nego da pokušamo sa građanskim društvom, što nikad nismo uspjeli.
RSE
Profesor Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci Miodrag Živanović ocjenjuje da je glavni nedostatak bh. ustava nedovoljna zaštita individualne slobode građanina.
ŽIVANOVIĆ
Kod nas postoje donekle moguća rješenja, pa i stvarna rješenja, za ono što se naziva sloboda kolektiviteta ili kolektivna sloboda. Međutim, sloboda čovjeka pojedinca nije uopšte niti definisana kao nešto što bi trebalo biti instalirano u ustav i, naravno, u život. A naravno da onda mi ne znamo ni kako mi možemo kao ljudi živjeti slobodno. Poznato je, naime, da je to unutrašnja blokada samog ustava - da mi ovdje ne živimo kao ljudi, mi živimo kao Srbi, Hrvati, Bošnjaci. I na takvoj etničkoj matrici mi zapravo ne možemo riješiti gotovo ništa. Jedina smo država u Evropi koja u dokumentima nivoa ustava nema pojam građanina.
RSE
Profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Dragoljub Stojanov smatra da da bi se sve negativnosti ovakvog državnog uređenja mogle prevazići da BiH nije tako siromašna zemlja, te da ima veću finansijsku potporu. On je naveo primjer Irske koja je u posljednjih 15 godina doživjela pravi ekonomski procvat, navodeći činjenicu da je ova zemlja u tom periodu od Evropske unije dobila 50 milijardi dolara pomoći.
STOJANOV
Ako se u uvjetima siromaštva počnu vući veliki potezi, onda postoji uvijek rizik da veće siromaštvo jednih ozlojedi te na račun onih drugih i da iz toga dobijemo suprotan rezultat od onoga koji smo željeli. I zaključit ću time što ću, ilustracije radi, reći jednu činjenicu. Mi razgovaramo o tome da treba formirati jedinstven ekonomski prostor. Tu nema dvojbe. Ekonomist svaki to će podržati. To na određen način u političkom smislu može podrazumijevati određenu centralizaciju državnih institucija, što će opet najveći broj ekonomista podržati. Međutim, pogledajte paradoks: RS organizirana je kao centralizovana, hajde da kažemo - država, centralizovani entitet. Ona je republika. Federacija je decentralizovana, je li tako? Deset kantona ima. Znači, ona je ono što ne bi trebalo slijediti, a RS bi trebalo po uzoru slijediti. Po zvaničnim statistikama GDP po glavi stanovnika u RS-u skoro duplo je manji od onoga u Federaciji. E, sad se postavlja pitanje o čemu je se tu radi. Zašto je to tako? Da li je tome doprinijelo ustrojstvo RS-a, da li je onda ono lošije od ovog decentraliztiranog koji postoji u Federaciji, ili kvaka 22 stoji na nekom drugom mjestu? Evo, ja ću da zaintrigiram opet ured OHR i međunarodnu zajednicu, jer od njih puno očekujem, reći da je ta kvaka, pored ostalog, u tome što smo mi dobili puno više donacija od RS-a.
RSE
Prema mišljenju naših sagovornika, mnogo je razloga za promjenu Ustava BiH. Profesor Krajs napomenuo je da je dorađivanje ustava stalan proces u svakoj zemlji, jer ovaj najviši pravni akt jedne države mora odgovarati potrebama njenih građana.
