Iako godišnje izvještaje Carle del Ponte i Theodora Merona Vijeće sigurnosti UN-a još nije objavilo – zbog toga su u Tribunalu odbili da nam daju svoj komentar o njima – ovi dokumenti su podijeljeni diplomatama, posebno zemalja koje su za njih direktno zainteresirane. Vjerovatno je to razlog što su osnovni elementi njihovog sadržaja danas manje-više poznati.
U izvještaju Carle del Ponte, a te tvrdnje podržava i predsjednik Tribunala Meron, kaže se da je Srbija i Crna Gora praktično obustavila svaku saradnju sa Tribunalom, te da ona faktički i ne postoji. U BiH su pojačani napori OHR-a i SFOR-a da se uhapse optuženici koji su u bijegu, mada to još nije dalo željene rezultate. Vlasti RS i dalje ne pokazuju bilo kakvu spremnost na saradnju. U odnosu na posljednji ovakav izvještaj, koji je podnesen u oktobru prošle godine, Hrvatska je znatno poboljšala saradnju sa Tužilaštvom i Tribunalom – na zahtjeve za dokumentima i svjedocima se iz Zagreba brzo odgovara, kao što je to učinjeno i za optužnice koje su objavljene u martu i aprilu. Jedini preostali problem – kaže se u izvještajima Delponteove i Merona – je odbjegli optuženik Ante Gotovina.
U sklopu tzv. izlazne strategije, odnosno strategije okončanja rada Haaškog tribunala, predsjednik i glavna tužiteljica su ponovili ranije zadate rokove – do kraja ove godine treba podignuti sve optužnice, do 2008. bi morali biti prvostepeno završeni svi procesi, a okončanje rada ovoga suda planira se za 2010. godinu. Ipak, ove bi rokove mogli poremetiti neki elementi – jedinstveni su Delponteova i Meron. Prvi i najvažniji je pitanje kada će Radovan Karadžić i Ratko Mladić – bez kojih Tribunal ne može okončati svoj mandat – biti uhapšeni, odnosno kada će im započeti suđenje. Dalje, prepuštanje nekih slučajeva nacionalnim pravosuđima i dalje je otvoreno pitanje, jer – kako kaže predsjednik Tribunala – sudovi u zemljama bivše Jugoslavije još uvijek nisu u stanju voditi suđenja za ratne zločine prema standardima koje je uspostavio sud u Haagu. Delponteova, s druge strane, procjenjuje da bi se značajnije prepuštanje nekih haaških procesa nacionalnim pravosuđima moglo desiti 2005. godine.
Glavna tužiteljica je u svom izvještaju takođe navela da trenutno vodi sedam istraga sa 13 osumnjičenih, te da 15 od 21 optužene osobe stalno ili često boravi na teritoriju Srbije i Crne Gore.
U izvještaju Carle del Ponte, a te tvrdnje podržava i predsjednik Tribunala Meron, kaže se da je Srbija i Crna Gora praktično obustavila svaku saradnju sa Tribunalom, te da ona faktički i ne postoji. U BiH su pojačani napori OHR-a i SFOR-a da se uhapse optuženici koji su u bijegu, mada to još nije dalo željene rezultate. Vlasti RS i dalje ne pokazuju bilo kakvu spremnost na saradnju. U odnosu na posljednji ovakav izvještaj, koji je podnesen u oktobru prošle godine, Hrvatska je znatno poboljšala saradnju sa Tužilaštvom i Tribunalom – na zahtjeve za dokumentima i svjedocima se iz Zagreba brzo odgovara, kao što je to učinjeno i za optužnice koje su objavljene u martu i aprilu. Jedini preostali problem – kaže se u izvještajima Delponteove i Merona – je odbjegli optuženik Ante Gotovina.
U sklopu tzv. izlazne strategije, odnosno strategije okončanja rada Haaškog tribunala, predsjednik i glavna tužiteljica su ponovili ranije zadate rokove – do kraja ove godine treba podignuti sve optužnice, do 2008. bi morali biti prvostepeno završeni svi procesi, a okončanje rada ovoga suda planira se za 2010. godinu. Ipak, ove bi rokove mogli poremetiti neki elementi – jedinstveni su Delponteova i Meron. Prvi i najvažniji je pitanje kada će Radovan Karadžić i Ratko Mladić – bez kojih Tribunal ne može okončati svoj mandat – biti uhapšeni, odnosno kada će im započeti suđenje. Dalje, prepuštanje nekih slučajeva nacionalnim pravosuđima i dalje je otvoreno pitanje, jer – kako kaže predsjednik Tribunala – sudovi u zemljama bivše Jugoslavije još uvijek nisu u stanju voditi suđenja za ratne zločine prema standardima koje je uspostavio sud u Haagu. Delponteova, s druge strane, procjenjuje da bi se značajnije prepuštanje nekih haaških procesa nacionalnim pravosuđima moglo desiti 2005. godine.
Glavna tužiteljica je u svom izvještaju takođe navela da trenutno vodi sedam istraga sa 13 osumnjičenih, te da 15 od 21 optužene osobe stalno ili često boravi na teritoriju Srbije i Crne Gore.
