Dostupni linkovi

Održivi povratak – Sanski Most, mjesna zajednica Podlug


RSE
Mikrokreditne organizacije oba entiteta omogućiti će povratnicima korištenje povoljnih kredita za pokretanje malog biznisa, posebno poljoprivrede. Ovo je dogovoreno na sastanku u Vijeću ministara.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH, Mirsad Kebo:
KEBO
Tražimo prostor za reintegraciju izbjeglih i raseljenih osoba. Želimo da koriste ove kredite za pokretanje malog biznisa. Posebno smo apostrofirali da se u ovom slučaju radi o poljoprivrednoj proizvodnji koja mora da bude organizirana. Danas je pokrenuto pitanje formiranja zadruga kao mogućih oblika koje će okupljati povratnike, organizirati poljoprivrednu proizvodnju, edukaciju proizvodnje, certificiranja hrane koja se proizvodi, i što je vrlo važno, obezbijediti plasman, jer je do sada bilo primjera da su izbjegličke populacije proizvodile velike količine hrane koje su propadala zbog toga što nije bio zatvoren ukupan proizvodni ciklus.
* * * * *
RSE
O povratku u Sanski Most, ili preciznije, u prigradske dijelove ove opštine – Krkojevce i Podlug, govore Mitar Brajić, koji se vratio u Krkojevce i Stevo Čorokalo, povratnik u Podlug.
BRAJIĆ
Ja sam Mitar Brajić, povratnik u prigradsko naselje Krkojevci, Sanski Most. Vratili smo se 1999. godine u aprilu mjesecu. Određeno vrijeme smo proveli u izbjeglištvu u Prijedoru i Banja Luci. Kada smo vidjeli da je započeo povratak u Federaciju i Republiku Srpsku postali smo svjesni da moramo napustiti tuđe, isto kao što drugi moraju napustiti naše. Došli smo, vidjeli i odlučili da se vratimo. Prvi smo koji su došli u Sanski Most u aprilu mjesecu 1999. godine. Prilikom našeg povratka bilo je određenih problemčića. Bili smo smješteni u mestu Krečana u kojem je dežurala policija. To je dokaz u kakvu smo se situaciju vratili. Zahvaljujući toj istoj policiji nismo imali nekih većih problema. Imao sam dva incidenta, jer sam bio organizator povratka. Ipak je to prolazno. Neki ljudi su imali određenih problema oko vraćanja imovine, ali zakoni su uradili svoje. Život je krenuo i sada normalno živimo, radimo na svom imanju i niko te više ne pita kako se zoveš, već šta radiš i od čega živiš.
RSE
Kakav je život nakon povratka?
BRAJIĆ
Živimo u jednoj državi u kojoj aktuelna vlast ne zna koliko ima stanovnika, ne zna gdje su joj ljudi. Vlast ove države ne zna koliko se ljudi dnevno rađa, koliko umire, koliko nestaje, koliko odlazi, koliko dolazi. O nama povratnicima, bilo koje narodnosti, bilo da se vraćamo u Federaciju ili Republiku Srpsku, niko ne vodi računa. Niko ne zna ni koliko nas je. Sa nama se u Sanskom Mostu manipuliše, zavisi od toga koliko nas treba za određene podatke. Ako trebaju 10 hiljada povratnika, kažu da nas je toliko. Niko nema tačan broj povratnika, niti se ko o tome brine. U Sanskom Mostu je izvršen popis stanovništva, nedavno pred izbore. Nas niko nije obavijestio niti koga popisuju, niti šta popisuju, niti zašto popisuju. Nas povratnika u tome nije ni bilo. Niti jedan naš čovjek nije zaradio dnevnicu, nije bio prisutan popisu, da vidi kakav je princip popisivanja naroda i narodnosti. To vam dovoljno govori o problemima na našem terenu. Postoji knjiga izdata u Sarajevu o ljudskim pravima. Iz te knjige imamo podatak o porušenoj imovini od 1992. – 1995. godine. Nigdje se ne pominje porušena imovina u Sanskom Mostu poslije potpisivanja Dejtona od 1995. – 2002. godine. Koga kod da pitate uvijek kažu da je popis radila ona druga vlast. Kada je u pitanju opravka te imovine, postavljaju nam takve uslove da nemamo šanse napraviti sebi kuću udaljenu od Sanskog Mosta nekoliko kilometara gdje nema vode, struje, puta, telefona, a sve smo to imali. Za potrebnu dokumentaciju takvih procedura potrošite sve pare što imate od penzije. Dođete u Sanski Most i po pedeset puta da vam neko dovuče cisternu vode, ili priključi telefon. Postavio sam pitanje direktoru Elektro distribucije da mi objasni koji mi to papir treba da bi se gospoda iz Elektro distribucije uvjerila da je Marko Marković i Janko Janković imao trofaznu struju u svome domaćinstvu. Nisu vjerodostojne žice koje su na kući, jer nema sata koji je skinut. Nije vjerodostojna utičnica niti razvedena struja po kući. Čime možete dokazati da ste u svojoj kući, lokalu ili fabrici imali struju? Nemate šansi da dokažete neka ljudska prava, da ste bili čovjek i da ste prije zlog vremena imali osnovne stvari potrebne za život. Živimo na selu od zemlje i poljoprivrede, kopamo motikom i srpom, kao naši preci. Nema od toga života. Od čega živjeti? Ko će se vratiti? To je odgovor na pitanje zašto se ljudi ne vraćaju. Čim nisi u vlasti, nemaš od čega živjeti. Kuću ti porušili, mašine uzeli, nikakvih prava nemaš i gdje god da se pojaviš kažu ti da ti oni ne mogu pomoći, idi i traži donatore sam. Da nije organizacije Luterana i njihovih donacija, u prvom periodu, sada su i oni prešli na kreditne linije, ne bi smo imali od čega živjeti. Tvrdim vam da sva prigradska naselja Sanskog Mosta žive od proizvoda koji su digli na kredit od Luteranskog svjetskog saveza. Jedan plastenik vrijedi 4000 maraka, ali ljudi su prisiljeni da razmišljaju i o tome i da žive od toga. Lani urodu pobila suša, a niko nije došao da priupita treba li vam crijevo i cisterna vode da natopite. Druge godine pobio led i opet vas niko nije pitao treba li vam pomoć. Ove godine poplava i opet ništa. Kažu nam, snimite stanje. Mi snimili stanje i dali izvještaja, a oni odmah rekli da nemaju para.
RSE
Kakav je odnos vlasti prema vama i da li mislite da pokazuju prema vama brigu ili ne?
BRAJIĆ
Insistirao sam na nekoliko sastanaka, nekoliko puta, da nam se dostavi potrebna dokumentacija. Ne znam kome da se obratimo kako bi nam se dostavilo napismeno koliko je povratnika u Sanskom Mostu pomogla Federacija, koliko kanton, koliko opština. Tvrdim odgovorno da opština Sanski Most, izuzev jednog sela kojeg je pomagala u snadbijevanju vodom, u moje selo, gdje je jedan od prvih i najmasovnijih povrataka, nije do sada uložila niti jednu jedinu marku. Kada treba izvaditi papire za bilo koju donaciju moraš da potrošiš 60 maraka. Za vađenje novih vozačkih dozvola u Sanskom Mostu, bez obzira da li vam je istekla stara ili ne, moramo izvaditi ljekarsko uvjerenje. U Prijedoru, ljekarsko uvjerenje košta 30 maraka, a u Sanskom Mostu 80. Izgleda da smo mi ljudi trećeg reda. Problema ima. Siromašna je ovo opština, ali niko ne želi da sjedne i da razgovara, da napravimo neki dogovor kako bi se napravio pomak. Ne želimo da imamo privilegiju, ali ne želimo ni da budemo ljudi trećeg reda. U velikom broju tih organizacija, bilo šta da tražite, kažu vam idite u Bihać. Ne možemo ići u Bihać ako plaćamo komunalije ovdje. Kada tražimo svoja prava, kažu nam idite u Bihać, a kada vam uzimaju mjeru, ovdje vas deru kako ko hoće.
ČOROKOLO
Ja sam Stevo Čorokalo, povratnik u naselje Podlug, Sanski Most. Mi povratnici živimo od poljoprivrede. Ovom prilikom želim da pohvalim savjetodavnu službu Skupštine opštine za poljoprivredu koja nam puno pomaže da bi smo postigli ove dobre rezultate koje postižemo. Moram da pohvalim i Luteranski svjetski savez koji nam mnogo pomaže i koji je do sada uložio ogromna sredstva i time su svojim dosadašnjim radom opravdali ono zbog čega su tu. Moram da govorim o nama povratnicima i o našim ljudskim pravima. Par puta sam govorio na sastancima u Sarajevu, Doboju, Banja Luci, ali nije imalo odjeka i nije ništa poduzeto. Povratnička mjesta se mogu lako poznati naveče, ako bi se nadletilo helikopterom iznad Sanskom Mosta, sva neosvjetljena mjesta su povratnička. U povratničkim mjestima struje ima, ali nema niti jedne sijalice vanjske rasvjete, izuzev možda Palanke. Mada već tri godine postoji odluka Opštinskoga vijeća da se u neka mjesta postavi na svaki drugi stub ulična rasvjeta, do današnjega dana ništa nije urađeno. Milicija koja patrolira kroz ova naseljena mjesta je takođe nezadovoljna jer moraju da koriste baterije. Zahvaljujući policiji, bezbjedonosna situacija je na jako visokom nivou. Ne moga da shvatim da mi povratnici moramo da plaćamo za nešto što nemamo. To je pitanje korištenja vode uz koju nam je pridodat i odvoz smeća koje ne postoji. Smeće palimo, a ostatke od hrane dajemo stoci. Da bih mogao da koristim vodu, prilikom dolaska, morao sam da potpišem ugovor po kome moram da plaćam i odvoz smeća. Napravio sam prigovor da ne želim da plaćam smeće, jer nema šta da se odvozi. Svakoga mjeseca dolaze iz Komunalnog i žele da nam skinu vodomjer i da nam isključe vodu, jer nećemo da plaćamo odvoz smeća. U Komunalnom uopšte nemaju tačan broj korisnika vode. Tako su dolazili da isključe vodu čovjeku koji nije priključen na gradski vodovod. Veliki su problemi nas povratnika u povratnička mjesta koja su izgubila status mjesne zajednice. Mislim da je na teritoriji Sanskog Mosta prije rata bilo 40 mjesnih zajednica, od toga skoro polovina srpskih, a danas je samo jedna srpska mjesna zajednica. Bez dobijanja statusa mjesne zajednice biće nam jako teško da opstanemo. Mi povratnici nemamo volju da glasamo. Biračka mjesta u Sanskom Mostu su tako postavljena da povratnici ne mogu da dođu na izbore i da daju svoj glas onome kome žele. Žitelji jednog sela moraju da idu 20 kilometara pješke da bi glasali. Mi iz Podluga moramo da idemo dva, a pri tome prolazimo pored biračkog mjesta u Domu Podlug, kojeg smo mi napravili. U Domu je otvoreno biračko mjesto, ali za Bošnjake. Tu Srbi ne mogu da glasaju. Ljudi su revoltirani takvim nepravdama i time gubimo pravo glasa. Zbog toga nemamo prave zastupnike u vijeću. U Općinskom vijeću su tri vjećnika srpske nacionalnosti. Jedan vijećnik je penzioner i živi u Sanskom Mostu. Drugi živi u Beogradu, dolazi samo na sjednice vijeća i do sada ga nisam čuo da je išta rekao, osim o visini takse za prodaju stana, jer je najavio praduju svoga. Treći živi u Banja Luci i ne misli da se vrati. Nadam se da ćemo na ovim izborima biti malo svjesniji i da ćemo izabrati ljude koji nas mogu predstavljati.
RSE
Koliko se ljudi vratilo u Podlug?
ČOROKOLO
Vratilo se 105 domaćinstava. Ot toga, 45 domaćinstava dolazi preko vikenda. Bošnjaka je oko 30 porodica. Oni su zamijenili svoje kuća sa prijašnjim stanovnicima.
RSE
Kakvi su kontakti, kakvi su međuljudski odnosi Bošnjaka i Srba?
ČOROKOLO
Fantastični. Nema nikakvih problema. U Podlug se vratilo oko 50 omladinaca. Omladina se druži između sebe. Komšijski odnosi su na vrlo visokom nivou, možda i bolji nego sa onim prijašnjim. Jedini problem je vlast. Sredstva se ulažu u mjesta gdje se ljudi ne vraćaju, a tamo gdje je povratak ostvaren, ne.
RSE
Pomoćnik načelnika Opštine Sanski Most, Muhamed Pašalić je prije nekoliko dana primio predstavnike mjesne zajednice Podlug. ''Problemi o kojim se razgovaralo karakteristični su i za druga povratnička mjesta'', izjavio je Pašalić za naš radio, naglašavajući posebno kako su se saglasili o potrebi sanacije puteva kroz mjesnu zajednicu. O ostalim rezultatima razgovora Pašalić kaže:
PAŠALIĆ
Jedan od problema za koji oni smatraju da nije ništa urađeno je pitanje vanjske rasvjete. Prošle godine smo snimili tu situaciju i znamo koliko to košta. Ponudili smo građanima naselja Podlug da se to uradi, po odluci Opštinskog vijeća, u naseljenom mjestu i određenim ulicama. Građani bi učestvovali sa 50 posto, kao i opština. Oni su u dilemi da li će moći skupiti pare zbog nezaposlenosti i uslova u kojim žive. Radi se o šest hiljada maraka. Vijeće je, obzirom na ogromne zahtjeve i mogućnosti iz budžeta, išlo tom varijantom. Dosta toga je urađeno. Opština preuzima dalje održavanje vanjske rasvjete i plaćanje potrošnje. Imali su primjedbe na Komunalno preduzeće kada je u pitanju voda i smeće, obzirom da jedan veliki broj mještana ne izvršava svoje obaveze sa stanovišta potrošnje vode. Rekao sam da Podlug mora biti sretan što imaju glavnu cestu koja je asfaltirana, što imaju kvalitetnu vodu sa izvorišta i kroz cijelu godinu tamo nije bilo redukcija, ali voda se mora plaćati. Tamo smo imali jednu od najvećih poslijeratnih deponija koju smo očistili. Odvoz smeća se mora organizirati u skladu sa zakonom i odlukom o komunalnom redu, jer ako se smeće ne odvozi onda će se stvarati iz dana u dan nove deponije. Okoliš mora zadovoljavati pravila zaštite čovjekove okoline i štiti zdravlje građana na opštini Sanski Most. Ostala pitanja ne smatram problemom. Poslije rata je bio mali broj stanovništva u naseljenim mjestima i počelo se u skladu sa zakonom i odlukom Opštinskog vijeća sa formiranjem lokalne samouprave mjesnih zajednica kojih je bilo dvanaest, a sada ih je dvadeset. Ima novih zahtjeva za mjesnim zajednicama. Oni su zainteresovani da počnu kao mjesna zajednica. Mislim da su dobili odgovor od službe koja vodi te poslove. Zahtjev se predaje vijeću. Na osnovu kriterija, oni bi mogli ispuniti određene uslove da mogu egzistirati kao mjesna zajednica, samo moraju, u skladu sa zakonom, podnijeti zahtjev. Što se tiče biračkih mjesta na sljedećim izborima, mislim da je dogovoreno da zvanično podnesu zahtjev Opštinskoj komisiji koja će u skladu sa tim kriterijima tražiti saglasnost od nadležne izborne komisije u Sarajevu. Mislim da je sastanak prošao vrlo korektno i da smo neke stvari dogovorili, a neke su praktično riješene. Moraju se stvoriti uslovi za realizaciju. Zadovoljan sam jer je na tom području dosta urađeno. To je kraj koji je zbilja lijepo vidjeti, jer su dvorišta uređena kao i vrtovi i plastenici. Oni su značajni proizvođači krastavaca, jagoda i nekih novih proizvoda. Obezbjeđen je plasman njihovih proizvoda putem Luterana. Oni su vrlo zadovoljni bezbjedonosnom situacijom koja je na visini i u tom pravcu nemaju nikakvih problema.
XS
SM
MD
LG