Jeka noćnog rafala kojim je ugašen život Duška Jovanovića, direktora i glavnog urednika podgoričkog lista “Dan” i danas odjekuje Crnom Gorom.
Za riječi i zbog riječi se i ranije stradalo u Crnoj Gori i potezali su se i jatagani i džeferdari, ali prvi put je na ovom prostoru ubijen novinar, čovjek kome je javna riječ bila profesija i poslovna obaveza. Po prvi put je ruka zločinca posegnula tako daleko, s namjerom da se na čitavu državu baci ljaga bezakonja i kriminala.
Smrt i život često prave nerazmrsivo i čudno klupko. Duško Jovanović, koji je za života bio optuživan da je uređivačkom politikom svoga lista često dijelio Crnu Goru, svojom tragičnom smrću pomirio je makar samo u žalosti i makar samo za kratko politički suprotstavljene crnogorske polovine.
Dane nakon ubistva prvog čovijeka “Dan”-a, Crna Gora proživljava u nekoj vrsti neproglašenog vanrednog stanja. Ovo je vrijeme iščekivanja, protesta, prijetnji i varljive nade. Takvo stanje ne može dugo da traje, a da rane ne budu još teže, a šteta još veća. Jer, kako vrijeme odmiče i kako šok prolazi, razdvajaju se i dvije Crne Gore po starim političkim šavovima. Jedni bi odmah za sve i bez dokaza da osude, drugi bi po svaku cijenu da odbrane. Postoje i oni treći koji su stajali po strani, ćuteći na zločine, nijemo posmatrajući čak kada je u susjedstvu ubijen Ćuruvija. Mnogi od njih sada dižu glavu znajući sve i prije suda. I ko je ubio i zašto je Jovanović ubijen.
Ustvari, pojavila se gomila licemjera koji hoće da profitiraju na smrti nesrećnog čovjeka i da koristeći ovu situaciju sami sebi uzdignu spomenik. Što je ta gomila veća, Crna Gora je manja. Baš zbog svega toga vrlo brzo su neophodni zvanični odgovori na teška pitanja. Ko se, kako i zbog čega usudio da izvede ubistvo koje je ponizilo Crnu Goru? I zato su svi pogledi usmjereni u pravcu crnogorske vlasti. Premijer Đukanović i ekipa iz njegovog okruženja su prošli kroz brojna politička iskušenja. I rata i mira i borbe unutar sopstvene stranke, preživjeli su Miloševićeve “zamke”, prebrodili su brojne afere u kojima su bili akteri. Ali ovaj izazov je teži i komplikovaniji od svega sa čime se do sada Đukanović susrjetao. On, koji je vodio žestoku političku, pravnu borbu protiv “Dan”-a i Jovanovića, mora da dokaže da je vlast sposobna ne samo da štiti druge od sebe, već i da je bila spremna da odgovara ukoliko nije bila sposobna da zaštiti građane bilo koje opcije. Ovog puta neće biti dovoljno da se zauzme politički stav ili da se ponudi ostavka. Mora se doznati puna, politikom ili ideologijom, neukaljana istina. Ubistvo Duška Jovanovića nije samo tragedija jednog čovijeka, jedne porodice ili jedne novine i nije najbitnije da li su on i njegov list uvijek poštivali novinarske kodekse. Niko nikada ne zaslužuje da mu kraj bude kao što je bio Dušku Jovanoviću, ali niko i nikada ne zaslužuje da mu se bez dokaza stavlja na teret takav zločin. Jedan zločin bezobzirnog ubistva ne može se pokrivati bezobzirnim optužbama za ubistvo.
Zato je sada na velikom iskušenju država Crna Gora. I vlast i opozicija i građani, cjelokupno crnogorsko društvo. Ovo je vrijeme kada ne može biti srednjih riješenja ili tajnih dogovora. Ovo je jedna od onih ili-ili situacija. Ili će se bez kompromisa saznati puna istina o ubistvu ili će istina o nama u Crnoj Gori biti samo jedna tamna i bezlična mrlja.
Za riječi i zbog riječi se i ranije stradalo u Crnoj Gori i potezali su se i jatagani i džeferdari, ali prvi put je na ovom prostoru ubijen novinar, čovjek kome je javna riječ bila profesija i poslovna obaveza. Po prvi put je ruka zločinca posegnula tako daleko, s namjerom da se na čitavu državu baci ljaga bezakonja i kriminala.
Smrt i život često prave nerazmrsivo i čudno klupko. Duško Jovanović, koji je za života bio optuživan da je uređivačkom politikom svoga lista često dijelio Crnu Goru, svojom tragičnom smrću pomirio je makar samo u žalosti i makar samo za kratko politički suprotstavljene crnogorske polovine.
Dane nakon ubistva prvog čovijeka “Dan”-a, Crna Gora proživljava u nekoj vrsti neproglašenog vanrednog stanja. Ovo je vrijeme iščekivanja, protesta, prijetnji i varljive nade. Takvo stanje ne može dugo da traje, a da rane ne budu još teže, a šteta još veća. Jer, kako vrijeme odmiče i kako šok prolazi, razdvajaju se i dvije Crne Gore po starim političkim šavovima. Jedni bi odmah za sve i bez dokaza da osude, drugi bi po svaku cijenu da odbrane. Postoje i oni treći koji su stajali po strani, ćuteći na zločine, nijemo posmatrajući čak kada je u susjedstvu ubijen Ćuruvija. Mnogi od njih sada dižu glavu znajući sve i prije suda. I ko je ubio i zašto je Jovanović ubijen.
Ustvari, pojavila se gomila licemjera koji hoće da profitiraju na smrti nesrećnog čovjeka i da koristeći ovu situaciju sami sebi uzdignu spomenik. Što je ta gomila veća, Crna Gora je manja. Baš zbog svega toga vrlo brzo su neophodni zvanični odgovori na teška pitanja. Ko se, kako i zbog čega usudio da izvede ubistvo koje je ponizilo Crnu Goru? I zato su svi pogledi usmjereni u pravcu crnogorske vlasti. Premijer Đukanović i ekipa iz njegovog okruženja su prošli kroz brojna politička iskušenja. I rata i mira i borbe unutar sopstvene stranke, preživjeli su Miloševićeve “zamke”, prebrodili su brojne afere u kojima su bili akteri. Ali ovaj izazov je teži i komplikovaniji od svega sa čime se do sada Đukanović susrjetao. On, koji je vodio žestoku političku, pravnu borbu protiv “Dan”-a i Jovanovića, mora da dokaže da je vlast sposobna ne samo da štiti druge od sebe, već i da je bila spremna da odgovara ukoliko nije bila sposobna da zaštiti građane bilo koje opcije. Ovog puta neće biti dovoljno da se zauzme politički stav ili da se ponudi ostavka. Mora se doznati puna, politikom ili ideologijom, neukaljana istina. Ubistvo Duška Jovanovića nije samo tragedija jednog čovijeka, jedne porodice ili jedne novine i nije najbitnije da li su on i njegov list uvijek poštivali novinarske kodekse. Niko nikada ne zaslužuje da mu kraj bude kao što je bio Dušku Jovanoviću, ali niko i nikada ne zaslužuje da mu se bez dokaza stavlja na teret takav zločin. Jedan zločin bezobzirnog ubistva ne može se pokrivati bezobzirnim optužbama za ubistvo.
Zato je sada na velikom iskušenju država Crna Gora. I vlast i opozicija i građani, cjelokupno crnogorsko društvo. Ovo je vrijeme kada ne može biti srednjih riješenja ili tajnih dogovora. Ovo je jedna od onih ili-ili situacija. Ili će se bez kompromisa saznati puna istina o ubistvu ili će istina o nama u Crnoj Gori biti samo jedna tamna i bezlična mrlja.
