«Međunarodna zajednica vas je iznevjerila. Moja zemlja vas je iznevjerila. Svijet vas je izdao. Mi smo vas izdali kolektivno i individualno», obratila se glumica Mia Farrow žrtvama bosanskohercegovačkog genocida - majkama enklava Srebrenica i Žepa i majkama Srebrenice, koje su zajedno s njom došle upaliti baklju protiv genocida u Darfuru:
«Nakon sve ga što se dogodilo teško je doći i od vas tražiti bilo šta. Vi svijetu ne dugujete ništa. Ipak, došli smo tražiti od vas da našto učinite. Vi razumijete patnje i razaranja. Vi razumijete bol i gubitak s kojim se naša braća i sestre u Darfuru suočavaju dok mi ovdje stojimo.»
Simbolična baklja koja podsjeća na olimpijsku upaljena je u okviru projekta «Od Darfura do Pekinga». Upaljena je u znak sjećanja na živote izgubljene u genocidima i masovnim ubistvima. Ali i da potakne Kinu, kao domaćina olimpijskih igara, da uskrati saradnju Sudanu dok u Darfuru traje zločin. Fadila Memišević, predsjednica Društva za ugrožene narode, uputila je protest:
«Mislili smo poslije Srebrenice da se nikada, nigdje neće dogoditi genocid. Međutim, on se danas događa u Darfuru. Želimo poslati poruku i podržati olimpijske igre, koje su, ustvari, uvijek igre mira. Želimo poslati poruku Kini da mi koji smo preživjeli genocid želimo da i Kina učini sve, jer nemoguće je i nepodnošljivo da zemlja domaćin olimpijskih igara podržava genocid.»
Olimpijski ideali doveli su i učesnicu Olimpijskih igara u Sarajevu 1984. godine Bibiju Kerlu da svoj glas digne protiv nasilja:
«Domaćini olimpijskih igara imaju specijalne, društvene odgovornosti, a uloga Kine kao domaćina sljedećih olimpijskih igara i Kine kao bliskog partnera Kartuma se ne slažu, jer dok se u Kini budu održavale olimpijske igre, postoji mogućnost da nevina djeca, žene i muškarci nasilno stradaju u Darfuru. Kina kao domaćin sportskih igara nalazi se u izvanrednoj prilici da to promijeni, da zahtijeva od Sudana da promijeni svoj odnos prema Darfuru. Slogan Kine na sljedećim olimpijskim igrama je Jedan svijet - jedan san. Darfur ni u kom slučaju ne smije biti izostavljen iz tog sna.»
Podižući baklju sa Miom Farrow, predsjednica uduženja Majke Srebrenice Hatidža Mehmedović kazala je:
Sarajevo, paljenje baklje za Darfur, Photo: Dženana Halimović«Ovaj plamen slavi hrabrost onih koji su preživjeli, ali ovaj plamen predstavlja našu zajedničku nadu da će genocid zauvijek i svuda nestati.»
Darfur je daleko od Bosne i Hercegovine, ali po patnji svi smo bliski, podsjetio je Omar Ismail, koji je iz ove pokrajine pobjegao da spasi život. Njegovu sudbinu podijelile su još prije dvanaest godina i srebreničke majke, podsjetila je Mehmedović:
«Mnoge će majke pomrijeti a neće saznati istinu. A u Srebrenici kad govorimo, vjerujte da govorimo o pola Bosne. U Srebrenici je nestalo mladih života, generacija i među njima i moje dvoje maloljetne djece.»
Objašnjavajući pozadinu genocida u svojoj zemlji, Ismail je podsjetio na to koliko je filozofija zločina diljem svijeta zapravo jednaka.
«Imamo Arape i nearape, imamo muslimane, imamo kršćane, imamo Jevreje i one koji prakticiraju afričke religije. Svi oni pripadaju istoj zemlji. Ali imamo vladu koja je odabrala da uz sebe ima određene ljude i odbaci sve druge.»
Kako prazan olimpijski duh može biti dok po njemu biju meci - najbolje znamo, kazala je Farrow. Kao što je to jedanput uradila u Bosni, međunarodna zajednica iznevjerila je i Darfur:
«Sljedeći mjesec ponovo ću se vratiti u regiju. Ljudi će mi govoriti priče i ponovo moliti za zaštitu. Saslušaću i zapisati svaku riječ. Ponovo ću držati skrhane žene u naručju i ponovo ću im obećati da ću uistinu reći svijetu što im se dogodilo. Ponijeću još fotografija i onda ću ih ostaviti tamo, u njihovom paklu - i vratiti se u drugačiji svijet.»
Glas pojedinca protiv genocida, ma koliko jak, rijetko dopire do ušiju onih koji ga mogu zaustaviti. No, zajedno, kažu učesnici projekta „San o Darfuru“, možemo omogućiti miran san onima koji ga odavno nemaju.
