«Procjenjujem lično kao član Predsjedništva BiH da je situacija u BiH vrlo ozbiljna, da je unutrašnja kriza u BiH možda najozbiljnija od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma do danas.»
Ovako Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH vidi krizu koja, uz blokade državnih institucija, u zemlji traje punih mjesec dana.
Zaoštravanja stanja svjesna je i Evropska unija koja je na dnevni red zajedničkog sastanka šefova diplomatije i ministara odbrane stavila BiH. Ako se uzme u obzir da se ovi sastanci dešavaju samo dva puta godišnje i da se na njima raspravlja o gorućim temama, jasno je da zabrinutost raste i van granica BiH.
Novinar Zekerijah Smajić iz Brisela za naš radio kaže kako Evropa ima predviđen scenario:
«Ukoliko bi kriza eskalirala, nije za ne očekivati da bi Evropska unija uskoro mogla posegnuti i za novim, dodatnim mjerama prema BiH, iako se u ovom času smatra da je samo zaustavljanje procesa evropskih integracija, odnosno neparafiranje sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju dovoljno oštra mjera prema BiH.»
Kako sljedeće sedmice ističe rok za imenovanje mandatara Vijeća ministara, pitanje je hoće li se stranke dogovoriti. Sastanak političkih lidera, zakazan za 22. novembar, najvjerovatnije je nova obmana, smatra Sulejman Tihić, lider Stranke demokratske akcije:
«Pa ja mislim da će to, na kraju-krajeva, biti fasada, jer mnoge stvari i u BiH i u regionu su uvezane. I do jednoga rješenja kosovskog pitanja, do toga šta stoji iza svih ovih blokada koje rade ovi iz RS-a, posebno vezano za odluke visokog predstavnika, mi nećemo moći postići ozbiljne dogovore.»
Stav Hrvatske demokratske zajednice BiH je da bez Saveza nezavisnih socijaldemokrata nema parlamentarne većine, te će stoga podržati mandatara kojeg predloži ova partija, kaže Niko Lozančić:
«Kako pozicija predsjedatelja Vijeća ministara pripada SNSD-u, apsolutno je pravo njeno da predloži aktualnog predsjedatelja Vijeća ministara u ostavci, ili nekog drugog drugog - i mi ćemo ispoštovati kao stranka prijedlog SNSD-a za poziciju predsjedatelja Vijeća ministara.»
U nacrtu zaključaka zasjedanja ministara Evropske unije ukazuje se da upravo na političke vođe zemlje pada odgovornost da se zaustavi podrivanje temelja države, kao i obaveza da obezbijede djelovanje državnih ustanova.
Sulejman Tihić se ne osjeća odgovornim i stoga smatra da bi Evropska komisija trebala imenovati krivca:
«Sa ovakvom isključivom politikom SNSD-a i Dodikom koji kaže:’Ili će biti ovako ili neće biti nikako’, ne samo kad je u pitanju mandatar nego i sve drugo. Ili ne znam: ’Ja hoću u sastav nove vlade to, hoću da činim parlamentarnu većinu, ali mora Lajčak poništiti neke svoje odluke’. To znači da neće. On hoće da pravi blokadu. I krajnje je vrijeme da međunarodna zajednica i Evropska komisija kažu ko je taj, ko čini blokade, ko stvara probleme u BiH.»
I dok političari već ravno mjesec dana prebacuju krivicu jedni na druge i na visokog predstavnika, zvanični Brisel iza kulisa upozoren je na opasnost od sukoba, kaže Smajić:
«Obje opcije su ovdje na stolu. U prvoj koju razmatraju, političari diplomati žele vjerovati da do rata neće doći. Međutim, stanje u zemlji, jagma za potrepštinama za svakodnevno preživljavanje itd. upozorava one druge, skeptičnije i obazrivije, da ustvari na sve treba biti spreman.»
S obzirom na krizu i sam Radmanović je pozvao na smirivanje situacije:
«Apel svima u BiH da rade na smirivanju stanja, da pokušaju da prestanu s upotrebom teških riječi između političara, što sve utiče na građane. Da u BiH ponovo, kao što imali u jednom periodu, dođemo do dijaloga, do tolerancije i da pokušamo da afirmišemo ono što je dobro u BiH.»
No, Evropska unija je, smatra Zekerijah Smajić, već ljuta od silnih dijaloga između političara koji se nisu u stanju dogovoriti ni o čemu:
«U Evropskoj zajednici, koja okuplja 27 zemalja, u kojoj se rješavaju brojna, vrlo delikatna pitanja - od agrarne politike, socijalne politike, pa do međunarodnih odnosa i najvećih kriznih žarišta u svijetu - pa se uspije doći do zajedničkog stava. Utoliko je teže Evropskoj uniji shvatiti zašto to ljudi, odnosno politički lideri u BiH nisu u stanju doći do dogovora.»
Odgovor na pitanje zašto bh. političarima nije u interesu zemlja u kojoj su zakon i pravda jedino mjerilo može se naći u pretpostavci da većine njih u sistemu bez korupcije, podmetanja, političkog huškanja i straha građana od novog rata - ne bi ni bilo.
