Dostupni linkovi

Čak 80 posto birača u 12. izbornoj jedinici na izborima za šesti po redu saziv Sabora Hrvatske čine Hrvati iz BiH. I pred ove izbore tako se iznova otvara pitanje: trebaju li zastupnike u parlamentu neke zemlje birati ljudi koji u njoj ne žive?

Svega 13 stranačkih i nezavisnih lista prijavljeno je ove godine za 12. izbornu jedinicu, prema 23 koliko ih je bilo pred četiri godine. Na prošlim je izborima – 2003. godine – HDZ izborio sva četiri zastupnika. Oni su i ove godine istakli svoje kandidate, a tu su od hrvatskih parlamentarnih stranaka još i Đapićevi pravaši i Demokratski centar Vesne Škare Ožbolt. Od poznatijih imena iz Bosne i Hercegovine tu je Lijanovićeva Neovisna lista.

U situaciji kada su socijaldemokrati i HDZ u Hrvatskoj izjednačeni do u decimalu, svako je mjesto u budućem Saboru važno, pa su socijaldemokrati danas u plaćenom oglasu preko cijele stranice dnevnih novina pozvali birače u Hrvatskoj da u što većem broju iziđu na izbore. Zašto je to u ovom kontekstu važno? Zato što se broj zastupnika iz 12. izborne jedinice bira po načelu tzv. nefiksne kvote, odnosno nakon završetka izbornog procesa u Hrvatskoj izračuna se koliko je glasova u prosjeku „teška“ jedna zastupnička stolica u Hrvatskoj, pa se onda ukupni broj izašlih glasača u 12. izbornoj jedinici podijeli s tim brojem i dobije se broj zastupnika iz te tzv. „dijaspore“. Socijaldemokrati zato apeliraju na što veći odaziv birača u Hrvatskoj, kako bi se broj glasača izišlih u „dijaspori“” dijelio sa što većim brojem, pa da tih zastupnika bude što manje.

Na prošlim je izborima izišlo u toj izbornoj jedinici 70 tisuća birača, HDZ je ove godine pola Bosne i Hercegovine oblijepio svojim plakatima, pa je to izazvalo i razne komentare. Čelnik SDP-a Zoran Milanović je na toj temi poentirao kompletan Sanaderov odnos prema Bosni:

„Trebalo mu je tri godine i sedam mjeseci da prvi put ode u glavni grad države Bosne i Hercegovine, čime šalje poruku Hrvatima da im je to rezervni položaj. A sad se uključuje virtualno – plakatima.“

Ni narodnjaci nisu sretni što zastupnike u Sabor biraju ljudi koji ne žive u Hrvatskoj. Vesna Pusić prigodom predaje kandidatura:

„Smatramo da ovi izbori potencijalno i dramatično pokazuju u čemu je problem sa posebnom jedinicom za dijasporu. Za Hrvatsku bi predstavljalo ozbiljnu institucionalnu krizu da rezultate parlamentarnih izbora u Hrvatskoj preokrene glasanje dijaspore.“

Na tom tragu, predsjednik HSS-a Josip Friščić sugerira da se mandat za sastav nove vlade povjeri onome tko sakupi pedeset posto plus jedan glas zastupnika u novom sazivu Sabora – bez zastupnika iz „dijaspore“. HDZ odgovara da se ništa tu ne može promijeniti, jer je posrijedi ustavna kategorija. Milanović njima odgovara:

„Ustav ne razrađuje izborni sustav Republike Hrvatske. Tek 1995. godine, pet godina nakon donošenja hrvatskog ustava, uvodi se pravo glasovanja dijaspore. Dakle, tek nakon pet godina. Što je dokaz da to nije ustavna, već zakonska kategorija. Zakonska kategorija je i 11. izborna jedinica. Taj zakon se, ako ima političke volje i većine, može mijenjati.“

Glasanje tzv. „dijaspore“ jedna je od tema o kojoj gotovo svaki hrvatski građanin ima svoje mišljenje:

„Mislim da bi to trebalo ukinuti, jer to nema smisla. Ljudi koji ne žive u Hrvatskoj ne bi trebali odlučivati o životu u Hrvatskoj.“

„Mislim da imamo veće pravo mi koji ovdje jesmo, a onda ostali koji su vani.“

„Svatko neka glasa u svojoj zemlji.“

„To je sasvim u redu. Devedesetih godina nitko nikog nije pitao otkud je, bilo je važno samo da je došao da brani Hrvatsku.“

„Ne bi trebali imati preveliki utjecaj. U redu je da imaju pravo glasa i da imaju svog predstavnika u parlamentu, međutim, njihovi glasovi ne bi trebali da utječu na vlast.“

Mislim da je to u redu. To su naši državljani i neka glasaju.“

„Smatram da Hrvati u Bosni i Hercegovini nisu hrvatska dijaspora i treba da imaju sva prava, ali mislim da nemaju pravo odlučivati kakav ćemo mi imati život u Hrvatskoj.“

„Nisam siguran da konstitutivni narod jedne države može ujedno biti dijaspora druge države. Ako je to moguće, onda i oni mogu glasati. A ako je nemoguće, kako meni ovako kao laiku izgleda, onda mislim da ne bi mogli glasati. A svi ostali, koji zaista jesu dijaspora, u redu je da glasaju.“

Poligon za predizbornu kampanju

Sarajevo

Premijer Republike Hrvatske i čelni čovjek hrvatskog HDZ -a Ivo Sanader danima se sa oko 400 plakata smiješi građanima BiH i poziva da se i dalje čuje njihov glas. Kampanja političke stranke druge države na teritoriji druge suverene države je perfidan atak na suverenitet BiH, stav je Liberalno - demokratske stranke BiH. Predsjednica ove stranke Lamija Tanović pojašnjava:

“Građani ove države su strašno povrijeđeni činjenicom da im se suverenitet stalno gazi - na razne načine. Ono što se ne vidi još nekako, ali ovo je očito znate. Ovdje vam je grad oblijepljan plakatima koji nikako ne pašu ovdje i sada. To može zbilja da ponovo iritira građane, koji kažu: Pa dobro, šta smo mi i gdje smo mi?”

Liberali se pitaju postoje li u BiH pravila koja obuhvataju kampanje stranaka iz drugih država? Maksida Bajramović, portparol Centralne izborne komisije BiH, daje odgovor:

“Po Izbornom zakonu BiH nema zabrane, ali nema ni jasne dozvole. Izborni zakon ne tretira to pitanje. Da li postoji neki drugi zakon koji to tretira u ovom trenutku, mislim da ne postoji, jer da postoji, vjerovatno bi već firme koje su izbacile reklame političkih partija koje učestvuju na izborima u susjednoj Hrvatskoj, dobile zabranu za objavljivanje tih reklama - znači da postoji neko pravno uporište.”

Lider partije Radom za boljitak Jerko Ivanković se protivi kampanji stranaka iz drugih država na terotiriji BiH, ali smatra da pravo glasa ne treba dovoditi u pitanje:

“U BiH bi se trebali natjecati nezavisni kandidati, nezavisne liste od onih koji imaju pravo glasa i koji su ujedno državljani BiH, na taj način ući u Sabor Republike Hrvatske i u biti promovirati interese države i birača koji su ih birali.”

I udružena Hrvatska seljačka stranka - Nova hrvatska inicijativa već godinama zastupa tezu da Hrvati nisu dijaspora u BiH, te da se taj stav mora mijenjati. Predsjednik stranke Marko Tadić kaže:

“Svoja prava bi ponajprije trebali ostvarivati u svojoj vlastitoj domovini BiH. Osobno držim da će vjerojatno vrlo brzo doći do promjene toga stava Republike Hrvatske i da će doći do promjene toga zakona, jer objektivno oni time što osvoje jedno, dva ili tri mjesta u hrvatskom saboru u političkom smislu ne znače ništa.”

Dopredsjednik HDZ-a BiH Marinko Čavar ne vidi ništa loše u kampanjama na teritoriji BiH:

“Ukoliko se vrši pozitivna kampanja u kojoj se kaže: ’Glasujte za nas, mi nudimo taj i taj program,’ zašto bi to bilo loše, kao i da sutra, ili ranije kad su se oglašavale i stranke iz BiH na području Republike Hrvatske, kad se glasovalo za izbore u BiH? Moramo biti više tolerantni i spremni izgrađivati jedan zajednički prostor. Sutra ćemo biti u Europskoj inuji, ja vjerujem da će to biti brzo, i da ćemo svi zajedno glasovati za Europski parlament.”

Sanaderovi plakati otvaraju put i drugim strankama iz drugih država da na teritoriji BiH vode kampanju za vlastitu promociju. Prvi koraci već su načinjeni. Potpredsjednik stranke Radom za boljitak Zoran Pavlović već je srbijanskim čelnicima Vojislavu Koštunici i Borisu Tadiću uputio zahtjev u kome se traži da građanima sa srbijanskim državljanstvom u BiH omoguće pravo glasa, kaže Ivanković, i dodaje:

“I da bi trebali u parlamentu Srbije odrediti određenu kvotu od dvadeset zastupnika da oni državljani BiH koji imaju i državljanstvo Srbije mogu izabrati svoje predstavnike i u parlament Srbije i, u biti, u parlamentu govoriti o interesima BiH i o interesima birača koji to pravo glasa mogu koristiti.”

Bez zakonske regulative u ovoj oblasti ne treba iznenaditi da se Bosancima i Hercegovcima sa jumbo plakata počnu smiješiti i kandidati za američkog predsjednika. Na kraju - nije da američkih državljana u BiH ima tako malo.

  • 16x9 Image

    Dženana Halimović

    Bavi se istraživačkim novinarstvom, temama ratnog zločina, organizovanog kriminala i korupcije. Dobitnica nagrada 'Global Human Rights Award' i Unije novinara BiH 2003. godine.

  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

XS
SM
MD
LG