Zbog toga je Vijeće ministara BiH pokrenulo inicijativu da se zakon izmijeni, definiraju praznine iz prethodnog i za zaštićene svjedoke osigura potrebna socijalna zaštita, promjena identiteta ili izmještanje u druge države.
U državi BiH, gdje su se dogodila brojna ubojstva, silovanja i mučenja, još uvijek nije omogućena potpuna zaštita svjedoka u sudskim procesima. Članica udruženja Prijedorčanki „Izvor“ Sejda Karabašić duži niz godina prati sudske procese u predmetima ratnih zločina. Njena iskustva govore kako je podrška zaštićenim svjedocima vrlo mala, a nerijetko bude i otkriven identitet svjedoka:
«Svakako, pogotovo što se tiče ljudi na lokalnom nivou, znači ljudi koji svjedoče na sudovima u Banjoj Luci i u Federaciji, znači na ovim kantonalnim sudovima. Tu se do sada nije posvetilo dovoljno pažnje tome, tako da ljudi npr. putuju u autobusima zajedno sa porodicom optuženih, stoje u hodnicima zajedno, izloženi su - i bilo je slučajeva u predmetu Manjača u Banjoj Luci da su ljudi i napadani u hodniku.»
Pitanje zaštite svjedoka u BiH regulirano je kroz dva zakona, kaže Zoran Glušac, načelnik Odjeljenja za zaštitu svjedoka u Državnoj agenciji za istrage i zaštitu SIPA:
«Jedan je Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka i drugi je Zakon o programu zaštite svjedoka u BiH. Prvi zakon koji sam pomenuo se bavi procesnim mjerama zaštite svjedoka, ili pojednostavljeno rečeno, mjerama zaštite njegovog identiteta kroz davanje pseudonima, mjerama tokom njegovog svjedočenja itd. A drugi se bavi zaštitom svjedoka kroz mjere programa zaštite koji se realizuju u BiH.»
Do sada je kroz ove mjere zaštite prošlo nekoliko stotina svjedoka koji su svjedočili u predmetima ratnih zločina. Mjere zaštite, uz SIPU, provodi još nekoliko insititucija, dodaje Glušac:
«Mi smo upravo jedan od subjekata u oblasti zaštite svjedoka, s obzirom da je to jedna sasvim nova oblast koja je uvedena izmjenom krivičnog zakonodavstva u BiH 2003. Onda su kao nosioci posla potencirani Tužilaštvo BiH, Sud BiH i Agencija za istragu i zaštitu BiH.»
Nedavno je Vijeće ministara formiralo radnu grupu koja će raditi na izmjenama postojećih zakona, te na uvođenju novih zaštitnih mjera, ističe Damir Vejo, član radne grupe:
«Nije precizirano kako zaštititi svjedoke, na koji način. Da li je to relokacija u BiH ili van BiH? Ako se to uradi van BiH, mora se jasno precizirati s kojom državom da se potpiše bilateralni ugovor da ta država prima tog da vodi brigu o njemu.»
Državni sud jedina je pravosudna institucija u BiH koja ima Odjel za podršku svjedocima i žrtvama. Međutim, nerijetko se događa da se nečijom greškom otkrije identitet svjedoka, kaže Tarik Abdulhak, savjetnik Registrara Suda BiH:
«Neminovno je, i to znaju poznavaoci ovakvih suđenja i ljudi koji učestvuju u njima, da se u toku suđenja, unutar sudnice, obično naravno greškom i nenamjerno izgovori ime zaštićenog svjedoka ili druga informacija koja je povjerljive prirode. To će nekad uraditi i sam svjedok, ili drugi svjedok koji ga poznaje, nekad će to uraditi stranke. Ono što je važno je da sud ima čitav niz procedura, koje su naravno povjerljive prirode, a koje se staraju o tome da u slučaju takvih izdavanja, odnosno unutar sudnice korištenja povjerljivih informacija. da one dalje iz sudnice ne odu.»
Da bi se ovaj zakon u potpunosti primjenjivao potrebna su dodatna financijska sredstva, ističe odvjetnik Senad Kreho:
«Pa reći ću vam da sve te žrtve i ko god da daje te izjave, organizacija same države, dakle materijalna sredstva su vrlo minimalna koliko se očekuje od onoga što bi trebalo da se kaže na sudu, a vi dobro znate da iskazi svjedoka na kraju odlučuju o nečijoj sudbini.»
Kreho također dodaje kako postojeće mjere zaštite zloupotrebljavaju i sami svjedoci:
«Najviše postoje kod ovih svjedoka pod prijetnjom. To je, dakle, ta kategorija svjedoka - na jedan lagan način se od strane tužitelja upućuje prijedlog sudu, sud olako to zaprima i daje upravo zaštitu nekom od svjedoka - evo iz svojih ličnih primjera u predmetima na Sudu BiH - na kraju se ispostavi da taj svjedok je mnogo više involviran u predmet, a on svjedoči, recimo, optuženom, a upravo bi trebalo njih dvojicu zamijeniti.»
Mjere zaštite trenutačno ima samo državni sud, dok niži sudovi nemaju ni minimalnu opremu za rad.
