U Osnovnoj školi u Matuljima, nedaleko Rijeke, odvijala se protekli petak prava drama, kad je 11-godišnji dječak, problematičnog ponašanja, fizički napao skupinu svojih vršnjaka, ali i učitelja, koji su ga pokušali smiriti. Predstavnik županijskog Ureda za školstvo, Slobodan Hlača:
"Dijete je došlo u konflikt sa drugom djecom, pa je i ono dobilo batina u toj tučnjavi. Podivljao je i tukao je druge. Nije mogao ući u razred jer su se ta djeca zabarikadirala. Izletio je van, pa ih je gađao kamenjem. Popucala su stakla. Nastavnici su izvukli djecu iz te učionice i smjestili ih u dvoranu. Djeca su panično zvala mobitelima roditelje. Došla je policija, ali i roditelji koji su dotrčali na pozive djece. Djeca su bila u strahu i šokirana."
Šokirani su i učitelji i na dva dana je u školi bila prekinuta nastava, a Hlača smatra da su u priči o ovom dječaku zakazale sve institucije, pogotovo Centar za socijalnu skrb:
"On je kao vrlo mlad ostao bez majke, koja je mlada umrla od karcinoma. To sve se zbivalo pred očima starije sestre i njega. Očito mu fali majka. Dijete materijalno nije u problemima."
I anketirani zagrebački srednjoškolci tvrde da nasilja među učenicima ima, kako oni kažu, "puno previše":
"Ima ga."
"Ima ga prepuno."
"Ja nemam problema. Sve je OK i nitko me ne dira."
"To se odmah vidi. Dođite na veliki odmor i odmjerite troje ljudi. Odmah ćete znati tko je kakav."
"Tlačeni su u ćošku a ostali se deru pred školom."
"U našoj školi se i profesori boje da će dobiti batina. Nije se to jednom desilo."
Pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i športa, Martin Oršolić, ističe da najnoviji podaci ipak govore o laganom padu nasilja u hrvatskim školama:
"Mi smo kao Ministarstvo zabrinuti jer ima oblika nasilja. Ali, ako pođemo od činjenice da imamo oko 600 tisuća učenika u osnovnim i srednjim školama, da imamo 1350 odgojnih ustanova, u prosjeku je to jedan događaj u školi godišnje."
Pa ipak, čak 19 posto ispitane djece u Hrvatskoj izjavljuje da svakodnevno doživljava neki oblik nasilja. U Americi je to manje - 16 posto, u Australiji 17, a u Japanu 15 posto.
S konkretnijim preventivnim mjerama počelo se tek prije nekoliko godina, otkada je, kaže doministar Oršolić, svaka škola obavezna imenovati i voditelja preventivnih aktivnosti:
"Dobili smo 1350 voditelja preventivnih aktivnosti u svim odgojno-obrazovnim ustanovama. Imamo 26 timova za krizne intervencije, od pedagoga, sociologa, psihologa."
Ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, doktorica Gordana Buljan–Flander:
"Oni jesu radili te programe, ali i dalje ostaje situacija da jedan psiholog u Hrvatskoj pokriva 3500 djece. Što može jedan psiholog napraviti sa toliko djece?"
Stručnjaci upozoravaju da je u hrvatskim školama sve prisutniji i vršnjački bulling putem modernih tehnologija:
"Bulling je Internet zlostavljanje. To je nešto što je novo i što se radi u zadnje dvije godine. Danas se djeca potuku, to se snima mobitelom i stavlja na YU tube. Šalju se SMS poruke neprimjerenog sadržaja."
Prema našoj anketi raznim, pa i prijetećim, porukama putem mobitela osobito su izložene učenice:
"Netko te hoće razbiti poslije škole. Dobivala sam i poruke da će me razbit kada dođem u školu. Onda me u školi uopće nije bilo."
"Nakon dvije godine mi je došlo da mu kažem - Hajde me pretuci, samo me prestani psihički zlostavljati."
Doktorica Buljan-Flander:
"To među-vršnjačko nasilje ima teške posljedice po djecu jer može trajati 24 sata. Kada se to stavi na Internet, dijete od toga ne može pobjeći, kao što može iz škole. Kada netko stavi na Internet da je netko najružniji, najdeblji i najgluplji, to je jedan oblik nasilja. Djeca još i ne shvaćaju da je to nasilje i ne znaju kome bi se obratili."
