RSE: Skupština je dvotrećinskom većinom usvojila novi Ustav Crne Gore, prvi nakon obnove državnosti. U najkraćem, kako ocjenjujete najviši pravni akt i da li smatrate da je ovim činom proces osamostaljenja Crne Gore formalno zaokružen?
MEDOJEVIĆ: Činjenica je da je Crna Gora u proteklih dvadeset godina kuburila sa više problema. Prvi problem je što svoje državno pitanje nije riješila raspadom bivše SFRJ, drugo što još uvijek nije riješila svoje demokratsko pitanje jer ima nepromijenjenu vlast u posljednjih 60 godina i treće što nije uspjela da napravi minimalno povjerenje između etničkih grupa, naroda u Crnoj Gori, koji se još uvijek osjećaju međusobno konfrontiranim i nesigurnim. Tako da je ovaj Ustav došao u jedno veoma izazovno vrijeme i očekivalo se od vladajuće većine da će shvatiti značaj ovoga akta i pokušati da riješi barem neka od otvorenih pitanja, međutim, sami početak rada na Ustavu je pokazao da kod nekih dijelova crnogorske vlasti preovlađuje i taj crnogorski nacionalizam, a i činjenica da ne žele da se suoče sa posljedicama svoje sopstvene vladavine u prethodnih 20 godina, tako da smo dobili Ustav u prijedlogu koji je bio jednonacionalni, koji nije imao svoj demokratski kapacitet i to je zahtijevalo akciju opozicije. Opozicija je takođe, s druge strane, veoma ideološki i politički razorena i vjerovatno da vlast nije očekivala da će tako različita opozicija moći da pripremi neki demokratski odgovor i da ih natjera na pregovore. Aktivnostima, prije svega Pokreta za promjene, uspjeli smo da ovako razorenu opoziciju okupimo oko zajedničke platforme i ta platforma je od strane ljudi iz Evropske unije ocijenjena kao veoma prihvatljiva i kao nešto oko čega svakako vlast treba da pregovara. Ako se ima u vidu da je usvajanje demokratskog Ustava, uz najširi koncenzus političkih partija u parlamentu, bio jedan od uslova za ubrzani put Crne Gore ka Evropskoj uniji za potpisivanje Ugovora o stabilizaciji i asocijaciji - dobijamo jednu društveno političku sliku u kojoj je praktično trebalo da se vode pregovori o Ustavu. To smo uradili i dobili smo Ustav koji ne zadovoljava 100 posto nikoga u Crnoj Gori, ali takođe niko nema razloga da bude apsolutno nezadovoljan. Po samoj definiciji to je kompromis i ja sam veoma zadovoljan kao neko ko je uporno pokušavao, s jedne strane da privoli većinu u Crnoj Gori da oko državnih pitanja otvori dijalog sa opozicijom, a s druge strane i neko ko je uspio opoziciju, koja nije priznavala državu Crnu Goru, da takođe privoli da uđe u pregovore oko Ustava i samim tim činom konačno prizna državu Crnu Goru.
RSE: U suverenističkom dijelu javnosti glasno se komentariše da je aktivno i značajno učešće Pokreta za promjene u procesu donošenja Ustava donekle iskupljenje za vašu neutralnu poziciju u predreferendumskom periodu. Kako to komentarišete?
MEDOJEVIĆ: Bilo je veoma različitih komentara i kontroverzi oko pozicije nevladine organizacije Grupe za promjene prilikom referenduma. Svi ti kritičari zaboravaljaju da je Grupa za promjene bila nevladina organizacija i da mi nijesmo imali svoj politički program iza kojeg bi mogli stati i u referendumskoj kampanji aktivno se uključiti i na jednoj i na drugoj strani. S druge strane, svi ljudi u Crnoj Gori koji prate političku scenu malo pažljivije u proteklih 20 godina vide da su svi čelnici i viđenije ličnosti Pokreta za promjene ustvari pripadnici toga suverenističkog pokreta od samog njegovog početka, tako negdje početkom devedesetih godina, mnogo prije nego što se tom pokretu pridružila aktuelna crnogorska vlast. Tako da je vladajuća većina u Crnoj Gori iskoristila referendum da pokuša da politički diskredituje jednu nevladinu organizaciju za koju se vidjelo da ima političke ambicije. Mi smo bili neutralni kao organizacija jer po našem programu nijesmo mogli da pozovemo nikoga da glasa za nezvisnost ili protiv nje, ali ja i svi čelnici su više puta vrlo eksplicitno se odredili po tom pitanju i rekli da će oni glasati za nezavisnu Crnu Goru. S druge strane, to je naišlo na strahovitu propagandnu kampanju od strane vlasti i medija koje su oni kontrolisali. A u principu, mi smo i sada kada smo radili predlog o novom Ustavu zadržali isti stav, da Crna Gora nije ni samo crnogorska ni samo srpska ni bošnjačka ni albanska, već da treba naći neki sklad između građanskog koncepta kojem težimo, evropskih standarda i multietničke realnosti koja Crnoj Gori pripada.
RSE: Vaše kolege iz prosrpskih stranaka su učešće Pokreta za promjene u donošenju novog Ustava ocijenile kao izdaju opozicionih i srpskih interesa u Crnoj Gori. Kako doživljavate te kritike?
MEDOJEVIĆ: Činjenica je da su političke partije, koje kažu za sebe da zastupaju srpski narod, praktično sav svoj politički legitimitet crpjele iz priče o državnom statusu. Kada je državni status riješen, sve te partije, među kojima ima i ekstremnih nacionalističkih partija, su izgubile osnovni element svoga političkog programa i nijesu za godinu dana uspjele da nađu novi sadržaj svojih političkih programa, nijesu uspjele da se do kraja transformišu u evropske političke partije ili da nađu neki drugi ideloški sadržaj. Tako da oni još uvijek žive u vremenu predreferenduma i u nadi da će se nekim čudom stvoriti politička volja u Crnoj Gori koja će ponovo organizovati referendum i vratiti Crnu Goru u zajedničku državu sa Srbijom. Tako da smo mi, kao mlada, najmlađa politička partija, upravo htjeli Ustav koji će uvažiti nacionalnu šarolikost Crne Gore i regulisati to na način da svi budu ravnopravni. Ja sam u petodnevnoj raspravi više puta, i sve moje kolege iz poslaničkog kluba Pokreta, vrlo otvoreno i jasno pitao kolege iz srpskih stranaka po čemu smo mi kao Crnogorci u ovom Ustavu dobili neko veće pravo i ako jesmo da nam kažu koje. Nijesmo čuli nijedan odgovor jer to je nemoguće. Naprosto, sve što ima bilo koji građanin Crne Gore koji se izjašnjava kao Crnogorac u ovom Ustavu ima i onaj koji se izjašnjava kao Srbin, kao Bošnjak, Albanac, Hrvat. To je ono što očigledno kolege iz opozicije nijesu najbolje shvatile i oni su naprosto smatrali da je kompromis ako svi u Crnoj Gori prihvatimo njihovo isključivo rješenje. Mi smo oko naziva jezika dali formulu koja je na početku izazivala podsmijeh kod svih u Crnoj Gori i kritike. Na kraju je to rješenje ušlo u crnogorski Ustav, malo modifikovano. U principu, mi smo čitavu stvar gledali iz ugla ljudskih prava - da svakome treba dozvoliti da jezik, isti jezik koji se govori u Crnoj Gori, nazivaju imenom svoga naroda. Tako da je i aktivnostima Pokreta za promjene srpski narod prvi put ušao u Ustav Crne Gore, zaštitili smo i srpski jezik koji ostaje u službenoj upotrebi i sve bi to izgubili da nije bilo dvotrećinskog glasa u parlamentu i da nije bilo pregovora koje je inicirao i vodi Pokret za promjene. Jer, da nijesmo glasali za Ustav vladajuća većina bi pripremila jedan tvrdi jednonacionalni crnogorski Ustav sa rješenjima u kojim ne bi bilo ni srpskog naroda ni srpskog jezika, u kojem ne bi bilo predsjedničkih izbora niti bi bilo prijevremenih parlamentarnih izbora. I jedan takav Ustav bi išao na referendum, a referendum u Crnoj Gori bi znači ogroman pritisak za sve građane Crne Gore jer bi vladajuća većina iskoristila državni aparat, organizovani kriminal, kontrolisane medije, ogromnu mašineriju kojom raspolaže i praktično pretvorila Crnu Goru u jedno veliko političko poprište, što bi se sigurno veoma negativno odrazilo na razvojnu stabilnost političkih prilika u Crnoj Gori. Od strane prosrpske opozicije smo napadani kao neko ko je, ustvari, postigao kompromisno rješenje. Oni nijesu pokazali spremnost za kompromis i željeli su da njihova isključiva rješenja budu kompromisna, što nije moguće. Tako da u petodnevnoj raspravi crnogorskoj javnosti smo veoma dobro objasnili naše razloge. I po mom mišljenju, koje je naravno subjektivno, ali i po mišljenju analitičara, Pokret za promjene je najbolje iskoristio raspravu u parlamentu i pojasnio da je ovo Ustav po mjeri Crne Gore.
RSE: Ovakav stav oko novog Ustava se donekle i mogao očekivati od partija sa srpskim predznakom. Međutim, interesantna je uloga Socijalističke narodne partije koja pokušava da se profiliše kao građanska. U jednom momentu dogovor sa tom strankom je bio izgledan, međutim, u zadnjem trenutku poslanici Socijalističke narodne partije su odustali i nijesu glasali za novu Ustav. Kako vidite ulogu te partije?
MEDOJEVIĆ: Pokret za promjene je učinio sve što je u njegovoj moći, a ja lično, prihvatajući čak i povećane političke rizike, da bi kolege iz Socijalističke narodne partije uključio u ovaj jedan proevropski blok koji se sada i formirao u opoziciji - naspram jednog korumpiranog i kompromitovanog režima u ovom trenutku. Međutim, očigledno da kolege iz rukovodstva Socijalističke narodne partije nijesu imale hrabrosti da donesu političku odluku i nisu htjeli da rizikuju ovako mali broj birača, što mislim da je pogrešno. Čak sam zadnji dan rasprave nudio da Socijalistička narodna partija, Pokret za promjene i DPS naprave poseban politički sporazum u kojem bi se svi obavezali da u zakonima koji prate Ustav podrže neka njihova rješenja, jer naprosto posljednji dan rasprave nije bilo proceduralne mogućnosti da mijenjamo amandmane i nijesmo mogli reagovati na način osim ovaj koji sam ja predložio. Međutim, ja sam svaki put kada sam predlagao neko kompromisno rješenje bio napadan od strane poslanika Socijalističke narodne partije, tako da je nijesam do kraja znao da oni hoće dogovor, da li žele bilo kakav dogovor ili žele da izigravaju do kraja neku opozicionu poziciju bez tvrdih argumenata. Mislim da su donijeli pogrešnu odluku i da će im se ta pogrešna odluka vrlo brzo odraziti na njihov politički rejting, jer oni nemaju šansu u nadgovaranju sa nacionalistima koji koriste poznati nacionali popularizam i vokabular koji može da donese određeni broj glasova, ali ne može da ugrozi Demokratsku partiju socijalista. Ekstremističko, radikalno nastupanje poslanika Srpske liste je najdirektnija podrška korumpiranom režimu. Ja sam ih u svojoj diskusiji, kada su njihove neargumentovane kritike prevazišle mjeru, optužio da imaju direktnu vezu sa nekim bezbjedonosnim strukturama u Crnoj Gori jer samo takva politika jedne opozicione partije može da sačuva vlast koja bi trebala vrlo brzo da bude smijenjena.
RSE: Vi ste u prethodnom periodu u posljednih godinu dana ipak blisko saradjivali sa tim partijama. Da li sada, bar tako zvučite, to vrijeme smatrate izgubljenim?
MEDOJEVIĆ: Da nije bilo jedinstvenog nastupa opozicije, arogantni DPS sigurno ne bi pristao na pregovore i da nijesmo napravili dodatni napor unutar opozicije da formulišemo jednu proevropsku platformu, sigurno da ne bi međunarodna politička javnost pritisnula DPS da prihati pregovore, jer DPS nije htio nikakav kompromis. Da je htio, oni bi u Ustavnom odboru usvojili neke od amandmana opozicije, ali oni su već bili spremni na referendum, tako da u ovom trenutku mogu sasvim jasno da kažem - da nije bilo jedinstvenog odgovora opozicije, ne bi ni bilo pregovora. Ali samo ja znam koliko je teško bilo ispregovarati tu platformu između opozicionih partija koje nijesu naučile ni na kakav kompromis, već koje misle da je insistiranje na nekim identitetskim pitanjima stvar političke principijelnosti. Ali ako bi svi u Crnoj Gori insistirali na tim identitetskim pitanjima - crnogorske partije na crnogorskim, srpske na srpskim - nikad kompromisa ne bi bilo i podjela bi ostala duboka i neprevaziđena. Na ovaj način, našim učešćem i prihatanjem rizika da nas svi napadaju kao nekoga ko remeti postojeći poredak stvari, mi smo taj postojeći poredak promijenili i unijeli jednu ljekovitu, zdravu promjenu koja će uspostaviti temelj da se u budućnosti uz pomoć Evropske unije i kroz proces stabilizacije i asocijacije mnoga otvorena crnogorska pitanja rješavaju mirno u parlamentu, u institucijama sistema, a ne na ulici. I bez obzira koliko žustra rasprava bila, u crnogorskom parlamentu je Pokret za promjene bio u centru napada svih. Ja sam zadovoljan time što se mi političari verbalno u parlamentu sukobljavamo, ali da nema nijednog incidenta među građanima Crne Gore, da nije bilo nijednog okupljanja, nikakvih protesta. A za samo godinu dana jedna ovako vruća tema u Crnoj Gori bi sigurno izazvala i demonstracije i proteste i možda neke ozbiljnije bezbjedonosne rizike. Ipak, za godinu dana Pokret za promjene je uspio radikalno da promijeni političku scenu Crne Gore, mi vjerujemo - na bolje.
RSE: Nakon ovakvog raspleta i razmijenjenih oštrih riječi, da li vidite ponovnu šansu za blisku opozicionu saradnju ili još konkretnije, da li postoji mogućnost da opozicija na predsjedničke izbore izađe sa zajedničkim kandidatom?
MEDOJEVIĆ: Trenutno, poslije ovakve polemike, po meni neargumentovane diskusije u crnogorskom parlamentu, ne postoji takva šansa. Ali, naravno, vrlo brzo će se vidjeti ko je ustvari opozicija na crnogorskoj političkoj sceni jer sada idu teme oko kojih je ustvari i moguće formirati jedan takav stav. Pitanje Ustava nije pitanje odnosa vlasti i opozicije, već pitanje odgovornosti političkih elita i u ovom trenutku Pokret za promjene je pokazao da je spreman i da zna da rješava državna pitanja i da donosi hrabre politčke odluke. Kolege iz opozicije to nijesu na najbolji način razumjeli i čini mi se da je sada po prvi put DPS dobio ozbiljnog protivnika jer do sada se DPS poslije napada radikalnih političkih opcija kakva je Srpska lista jednostavno branio činjenicom da će ako Srpska lista dođe na vlast biti ugrožena nezavisnost Crne Gore, a sada već taj argument pada u vodu jer državni status Crne Gore ne može biti doveden u pitanje sa ovim Ustavom. I ostaje pitanje da sada u narednom periodu Pokret za promjene pokaže prije svega biračima, građanima, ali i međunarodnoj zajednici, prije svega Evropskoj uniji, kao partija koja zna da vodi državu, koja zna da rješava otvorena pitanja dijalogom i koja nije opterećena nekim hipotekama i ratnih zločina i korupcije i kriminala kao DPS. Tako da, u svakom slučaju, ako bude više kandidata od strane opozicije jasno je da će kandidat Pokreta za promjene biti najjači. I ja očekujem da, ako bi ušli u drugi krug, da bi birači i drugih opozicionih stranaka sigurno podržali kandidata Pokreta za promjene i to bi moglo da vodi do pobjede nad kandidatom Demokratske partije socijalista. Posebno u situaciji kada DPS očigledno nema dobrog kandidata jer je došlo do smjene generacija u DPS-u i niko od tih vodećih ljudi sada niti želi da uđe u predsjedničku trku, a niko od mlađih kandidata, od mlađih političkara DPS-a nije toliko stasao da bi mogao da se suprotstavi kandidatu Pokreta za promjene, tako da sada ostaje da zajednički procijenimo i da vidimo kako će to ići.
