Dostupni linkovi

Nisu htjeli ili nisu znali?


Web Cafe: Nenad PEJIĆ Dan prije početka rata. Najteži dan u mom životu. Na TV se vrti poziv liderima nacionalnih stranaka da dodju u TV studio i razgovaraju u miru. Stigli su. Svaki sa svojim pratiocima. Naoružanim. Stigao je i general Kukanjac. Takodje sa pratiocima. Naoružanim. Stigao je i predstavnik medjunarodne zajednice. Bez pratioca. Razgovor u studiju je trajao oko jedan sat. Potpisali su neku deklaraciju o miru. Predstavnik medjunarodne zajednice mi je prišao i rekao da sam spasio BiH od rata. Nasmijao sam se i odgovorio: "Ne, ne! Bilo bi lako kad bi tako bilo!! Ništa se neće promijeniti!!"

Sjetio sam se ove, do kraja nikad (pa ni ovaj put) ispričane priče, kad sam ovih dana čitao i slušao šta moje kolege pišu o najnovijoj presudi Medjunarodnog suda za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji. Onoj vezanoj za zločine na Ovčari. U tim tekstovima, pa i mnogim drugima, često se piše o nečemu šta se naziva "medjunarodnom zajednicom". Koja je to "medjunarodna zajednica"? To je ona ista zajednica koja najprije nije htjela da izvrši jači pritisak na ex-YU lidere da ne ratuju. A mogla je. Zatim je poslala promatrače da PROMATRAJU dolazak rata. Mogla je poslati trupe prije rata, a nije. Onda je zabranila uvoz oružja pa se oni koji su napadnuti nisu mogli braniti. Onda je proglasila zaštićene zone Ujedinjenih naroda u Srebrenici i Goraždu pa je onda pustila koljače da pobiju 8.000 ljudi. Onda je, konačno, izvršila pritisak da se rat završi ali je nagradila one koji su sve započeli darujući im – entitet. Krenula je u intervenciju na Kosovu i ostavila nedovršen posao pa se sa tim vrućim krompirom zabavlja sada u potpuno drugačijim političkim uvjetima. Onda je, u Makedoniji, insistirala na etničkom, a ne na gradjanskom principu tako da i danas Makedonija više funkcionira kao binacionalna-dvojezična nego kao gradjanska država. Rekla je, povratak svih na svoje nakon ratova, ali to nije uradila pa je tako osigurala podršku nacionalističkim strankama. Onda je uvela gotovo nedostižne kriterije za neovisnost Crne Gore. Onda je osnovala medjunarodni kazneni sud za ratne zločine koji se obrukao najprije na Blaškicu – koji je najprije dobio 45 godina robije, a onda mu smanjila kaznu gotovo šest puta; pa su dozvolili Miloševiću da od suda pravi politički circus da bi im na kraju umro u zatvoru jer se predozirao sopstvenim lijekovima. Pa je onda rekla da je genocid postojao, ali – da niko nije kriv!!?? Najnovija bruka je presuda u slučaju Vukovarske trojke. Dvojica slobodni za ubistvo 200 ljudi, a jedan osudjen na 20 godina. Rekli su nema pregovora sa Srbijom dok se optuženi ne uhapse – pa su počeli pregovore o pridruživanju, rekli su nema ulaska u Evropsku uniju ako se ne uhapse optuženi, a sad već predlažu pregovore za ulazak. Za Hrvatsku je važio jedan kriterij, za Beograd uspostavljaju drugi. Nisu uhapsili najodgovornijeg za masakr u Srebrenici, Mladića, a za onog drugog, političkog lidera, sve češće stižu izvještaji da ga nikad nisu ni pokušali hapsiti jer su se sa njim – dogovorili.

Sta je to dakle "medjunarodna zajednica?" Nikakva "medjunarodna zajednica" ne postoji! Postoji samo trenutna politika zemalja članica koja se mijenja onako kako se mijenjaju interesi, a interesi se mijenjaju kao - donje rublje. Prijatelji mi uvijek govore da sam naivan, da iza svega postoje neke tajne strategije, neki nedokučivi ciljevi, a ja se sve više uvjeravam da se radi samo o NESPOSOBNOSTI da se problem riješi. Neki bi dodali i nespremnost da se problem riješi jer nema dovoljno jakog zbira interesa da se nešto riješi. Vjerujem da gore opisano nečinjenje i gore opisana politika te iste “medjunarodne zajednice” stvara preduvjete novog sukoba, retorika mržnje dobiva zamah već dugo vremena.. Kolumnista web stranice www.Index.hr u povodu presude za Ovčaru, piše: "Posljedice ovakvog Haškog tribunala se vide ne samo u tome što se ovakvim presudama gnoji tlo za nove Srebrenice i Ovčare u možda i ne tako dalekoj budućnosti, nego i za mnogo opipljivije i prozaičnije zloupotrebe opravdanog gnjeva u jeftine politikantske svrhe. Nije više samo u pitanju eksplicitno mahanje krvavim košuljama i upiranje prstom u susjede i komšije, nego će se ovakvo razgolićenje nesposobnosti i nepravde u naoko "civiliziranim" i "prosvijećenim" haškim i drugim sudnicama koristiti i kao izgovor za nepoduzimanje onoga što se mora poduzeti u nekim nama bližim sudnicama i uredima." S druge strane granice, na TV Srbije kažu da je presuda za zločin u Vukovaru “dobra za sve Srbe u Hagu!!” Dakle, opet smo na starom – prvo su Srbi, pa su onda optuženi za zločin ili čak osudjeni za zločin. Naš zločinac je dobar zato sto je naš.

Sad se, medjutim, gnjev ljudi u bivšoj Jugoslaviji ne okreće samo prema domaćim političarima ili prema “neprijateljskim nacijama” nego i prema toj istoj “medjunarodnoj zajednici!” U Hrvatskoj, evo i najnovijeg razloga, presuda za zločin u Vukovaru; u Srbiji jer im se “oduzima” Kosovo, na Kosovu jer ih se spriječava da budu neovisni; u Makedoniji jer ih je prisilila na etničke teritorijalne podjele; u Crnoj Gori jer su ih pokušali spriječiti u neovisnosti definirajući previsoke kriterije; u BiH jer ne koriste ovlašćenja koja imaju i toleriraju agresivnost u Banjaluci i jednostranost u Sarajevu. Što god da je uradila niti je započela na vrijeme niti je dovršila i kad je započela.

Zato je "medjunarodna zajednica", baš kao i onaj njen pojedinac u bijeloj uniformi koji je bio u studiju TV Sarajevo dan uoči, rata uglavnom PROMATRAČ, ona ne riješava probleme nego promatra kako se oni "riješavaju." Druga strana priče, medjutim, pita: zašto bi oni rješavali naše probleme? Samo zato što to može njih ugroziti!? Pa - to i rade. Rade točno ono što nas spriječava da njih ugrozimo. I ništa više.

U nogometu fer igrač dobija batine od grubijana. Kad bi bio sam – pobjegao bi sa terena. Zato tamo treba SUDAC sa autoritetom koji grubijane kažnjava. Sudac za bivšu Jugoslaviju je mogla biti "medjunarodna zajednica" ali to nije htjela biti.

Nisu htjeli ili nisu znali.
XS
SM
MD
LG