Današnja presuda Haškog suda „vukovarskoj trojci“ izazvala je šok među tamošnjim braniteljima i žrtvama obitelji stradalih na Ovčari.
Ta se presuda danas očekivala s velikim nestrpljenjem i podjednako su je čekale obitelji ubijenih na Ovčari, branitelji koji su nakon pada Vukovara završili u logorima u Srbiji, ali i obični građani. Nakon haške presude, njihov je prvi komentar: „Šokirani smo, skandalozno, nemamo riječi“.
Zdravko Komšić, nekadašnji zapovjednik vukovarskog naselja Mitnica, gdje su se vodile najžešće bitke za Vukovar, ostao je u šoku kada smo ga neposredno nakon što je prvostupanjsko vijeće Haškog suda danas popodne objavilo presudu, pitali za komentar. O izrečenim kaznama Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu, Zdravko Komšić kaže:
„Šokirali ste me. Jednostavno ne mogu da dođem sebi. To je nešto što graniči s ludošću. Ako je to zaista tako – iako u to još uvijek ne mogu da vjerujem – onda taj sud treba odmah ugasiti. Kome se tu onda više sudi? Čemu to? To je onda farsa od suđenja. Ta sudj troši milijarde, do sad je potrošio milijarde za neku pravdu. Ali ja nakon ovakve presude, ne vjerujem više u pravdu. Tu nema više pravde.“
Josip Blažević, nije vjerovao kada je čuo presudu Haškog suda „vukovarskoj trojci“ – Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu. Blažević je nakon pada Vukovara, zarobljen i odveden u logor u Srbiji. Kaže, imao je sreću da nije završio na Ovčari, poput ranjenika iz Vukovarske bolnice, koji su ondje pobijeni i zatrpani u masovnu grobnicu. Blažević smatra skandaloznom presudu Haškog suda Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu. Pita se je li to odgovarajuća kazna za 264 ubijenih ljudi na Ovčari, a o visini kazne kaže:
„Ako je to tako, to je smiješno. Šljivančanin pet godina, to je smiješno. Radić oslobođen… Zatečen sam. Očekivao sam doživotne kazne za svu trojicu. Kazna je skandalozno mala.“
Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, tijela koje usklađuje interese srpske etničke zajednice na području hrvatskog Podunavlja, kaže da ne može komentirati visinu kazni koje je Haški sud danas izrekao Mrkšiću i Šljivančaninu, a o samoj presudi kaže:
„Uopšte ne sumnjam u nadležnost suda koji je donio ovakvu presudu. Presuda je donijeta vjerovatno po dokazima iznijetim na sudu od strane tužbe i odbrane. Utvrđeno je da su krivi, a visinu kazni koju su dobili ne bih komentarisao. Međutim, po dokazima koji su prezentirani Haškom tribunalu, utvrđena je njihova krivica.“
Reakcije u Srbiji kreću se od razočaranja do oduševljenja
Direktorka Helsinškog odbora za ljudska prava, Sonja Biserko, kaže za RSE, da je izrečena presuda skandalozna, pogotovu, kako kaže, ako se ima u vidu da je od zločina u Vukovaru, veći i okrutniji jedino onaj koji se dogodio u Srebrenici:
”Smatram da je ova presuda skandalozna zato što se pokazuje tendencija da Haški tribunal ide na amnestiranje JNA i da niko iz JNA neće odgovarati za te zločine na pravi, adekvatan, način. Smatram da je ovo jedna velika nepravda, u odnosu na sve ono što se desilo u Vukovaru na Ovčari, i da ova haška presuda neće ovde inicirati nikakvu odgovornost niti suočavanje sa onim što se tamo desilo. Naprotiv, ići će u pravcu u kojem su do sada išle sve analize vezane za Vukovar, a to je da je to bilo oslobađanje Vukovara od ustaša. Na žalost, kao i sve prethodne presude koje su donete pred Haškim tribunalom ni ova neće imati nikakav politički, moralni, pravni uticaj na društvo u Srbiji.”
I advokat Dragoljub Todorović, koji zastupa žtrve zločina počinjenog u Ovčari u procesu koji se vodi pred domaćim pravosuđem, kaže za RSE, da je užasnut presudom:
”Mrkšić je direktno i višestruko odgovoran za smrt 200 hrvatskih zarobljenika. To je katastrofa, ja sam veoma razočaran i međunarodnom i domaćom pravdom u pogledu prevazilaženja posledica zločina, osuđivanja zločinaca i regulisanja posledica tih ratova u Jugoslaviji.”
Ali, s druge strane, ima i onih koji ovakve presude slave. Vesna Gojković, koja je svojevremeno bila u Odboru za odbranu Veselina Šljivančanina, za RSE kaže:
”Moja reakcija na to da je Šljivančanin dobio pet godina je ta da sam zaista presrećna. Presrećna u smislu što to znači da će jako brzo biti slobodan čovek. Tamo gde je bio i gde mu se sudilo njemu nije bilo mesto – s obzirom od koga je mnogo je i dobro je. Biće mu jako teško da živi sa tim teretom, da je počinio ratni zločin, do kraja života iako svi znamo da nije. Mrkšić je jedini koji je kriv - drago mi je što Radić izlazi napolje.”
Iako su građani, te 1991.godine, tenkove nekadašnje JNA u Vukovar ispraćali sa cvećem i osmesima, a trojicu osuđenih oficira slavili kao heroje, građani Srbije, te slike, kao da su zaboravili.
«O tome danas niko ne priča», kaže za RSE istoričarka Olga Manojlović Pintar. Ona naglašava da političke i intelektualne elite imaju najveću odgovornost u procesima suočavanja sa nedavnom prošlošću:
”Sigurno je da je veoma teško prihvatiti sopstvene probleme, i na individualnom i na kolektivnom planu, i u jednom trenutku započeti proces preispitivanja i izgradnje nekog novog sistema vrednosti koji bi omogućio pravilno prihvatanje onoga što se u prošlosti dogodilo.”
Ipak, nakon pokretanja procesa pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu protiv 17 optuženih za streljanje oko 200 hrvatskih zarobljenika na farmi Ovčara, činilo se da su neki pomaci u pravcu suočavanja sa zločinima počinjenim u Vukovaru 1991. godine, ipak, učinjeni.
Međutim, taj proces je ponovljen, 13. marta ove godine, nakon što je Vrhovni sud Srbije krajem prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Veća za ratne zločine.
Tom presudom, krajem 2005. godine, 15 pripadnika Teritorijalne odbrane Vukovara proglašeno je krivim za taj zločin i osuđeno na ukupno 231 godinu zatvora, dok je dvoje oslobođeno optužbi.
Ta se presuda danas očekivala s velikim nestrpljenjem i podjednako su je čekale obitelji ubijenih na Ovčari, branitelji koji su nakon pada Vukovara završili u logorima u Srbiji, ali i obični građani. Nakon haške presude, njihov je prvi komentar: „Šokirani smo, skandalozno, nemamo riječi“.
Zdravko Komšić, nekadašnji zapovjednik vukovarskog naselja Mitnica, gdje su se vodile najžešće bitke za Vukovar, ostao je u šoku kada smo ga neposredno nakon što je prvostupanjsko vijeće Haškog suda danas popodne objavilo presudu, pitali za komentar. O izrečenim kaznama Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu, Zdravko Komšić kaže:
„Šokirali ste me. Jednostavno ne mogu da dođem sebi. To je nešto što graniči s ludošću. Ako je to zaista tako – iako u to još uvijek ne mogu da vjerujem – onda taj sud treba odmah ugasiti. Kome se tu onda više sudi? Čemu to? To je onda farsa od suđenja. Ta sudj troši milijarde, do sad je potrošio milijarde za neku pravdu. Ali ja nakon ovakve presude, ne vjerujem više u pravdu. Tu nema više pravde.“
Josip Blažević, nije vjerovao kada je čuo presudu Haškog suda „vukovarskoj trojci“ – Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu. Blažević je nakon pada Vukovara, zarobljen i odveden u logor u Srbiji. Kaže, imao je sreću da nije završio na Ovčari, poput ranjenika iz Vukovarske bolnice, koji su ondje pobijeni i zatrpani u masovnu grobnicu. Blažević smatra skandaloznom presudu Haškog suda Mrkšiću, Radiću i Šljivančaninu. Pita se je li to odgovarajuća kazna za 264 ubijenih ljudi na Ovčari, a o visini kazne kaže:
„Ako je to tako, to je smiješno. Šljivančanin pet godina, to je smiješno. Radić oslobođen… Zatečen sam. Očekivao sam doživotne kazne za svu trojicu. Kazna je skandalozno mala.“
Dragan Crnogorac, predsjednik Zajedničkog vijeća općina, tijela koje usklađuje interese srpske etničke zajednice na području hrvatskog Podunavlja, kaže da ne može komentirati visinu kazni koje je Haški sud danas izrekao Mrkšiću i Šljivančaninu, a o samoj presudi kaže:
„Uopšte ne sumnjam u nadležnost suda koji je donio ovakvu presudu. Presuda je donijeta vjerovatno po dokazima iznijetim na sudu od strane tužbe i odbrane. Utvrđeno je da su krivi, a visinu kazni koju su dobili ne bih komentarisao. Međutim, po dokazima koji su prezentirani Haškom tribunalu, utvrđena je njihova krivica.“
Reakcije u Srbiji kreću se od razočaranja do oduševljenja
Direktorka Helsinškog odbora za ljudska prava, Sonja Biserko, kaže za RSE, da je izrečena presuda skandalozna, pogotovu, kako kaže, ako se ima u vidu da je od zločina u Vukovaru, veći i okrutniji jedino onaj koji se dogodio u Srebrenici:
”Smatram da je ova presuda skandalozna zato što se pokazuje tendencija da Haški tribunal ide na amnestiranje JNA i da niko iz JNA neće odgovarati za te zločine na pravi, adekvatan, način. Smatram da je ovo jedna velika nepravda, u odnosu na sve ono što se desilo u Vukovaru na Ovčari, i da ova haška presuda neće ovde inicirati nikakvu odgovornost niti suočavanje sa onim što se tamo desilo. Naprotiv, ići će u pravcu u kojem su do sada išle sve analize vezane za Vukovar, a to je da je to bilo oslobađanje Vukovara od ustaša. Na žalost, kao i sve prethodne presude koje su donete pred Haškim tribunalom ni ova neće imati nikakav politički, moralni, pravni uticaj na društvo u Srbiji.”
I advokat Dragoljub Todorović, koji zastupa žtrve zločina počinjenog u Ovčari u procesu koji se vodi pred domaćim pravosuđem, kaže za RSE, da je užasnut presudom:
”Mrkšić je direktno i višestruko odgovoran za smrt 200 hrvatskih zarobljenika. To je katastrofa, ja sam veoma razočaran i međunarodnom i domaćom pravdom u pogledu prevazilaženja posledica zločina, osuđivanja zločinaca i regulisanja posledica tih ratova u Jugoslaviji.”
Ali, s druge strane, ima i onih koji ovakve presude slave. Vesna Gojković, koja je svojevremeno bila u Odboru za odbranu Veselina Šljivančanina, za RSE kaže:
”Moja reakcija na to da je Šljivančanin dobio pet godina je ta da sam zaista presrećna. Presrećna u smislu što to znači da će jako brzo biti slobodan čovek. Tamo gde je bio i gde mu se sudilo njemu nije bilo mesto – s obzirom od koga je mnogo je i dobro je. Biće mu jako teško da živi sa tim teretom, da je počinio ratni zločin, do kraja života iako svi znamo da nije. Mrkšić je jedini koji je kriv - drago mi je što Radić izlazi napolje.”
Iako su građani, te 1991.godine, tenkove nekadašnje JNA u Vukovar ispraćali sa cvećem i osmesima, a trojicu osuđenih oficira slavili kao heroje, građani Srbije, te slike, kao da su zaboravili.
«O tome danas niko ne priča», kaže za RSE istoričarka Olga Manojlović Pintar. Ona naglašava da političke i intelektualne elite imaju najveću odgovornost u procesima suočavanja sa nedavnom prošlošću:
”Sigurno je da je veoma teško prihvatiti sopstvene probleme, i na individualnom i na kolektivnom planu, i u jednom trenutku započeti proces preispitivanja i izgradnje nekog novog sistema vrednosti koji bi omogućio pravilno prihvatanje onoga što se u prošlosti dogodilo.”
Ipak, nakon pokretanja procesa pred Većem za ratne zločine Okružnog suda u Beogradu protiv 17 optuženih za streljanje oko 200 hrvatskih zarobljenika na farmi Ovčara, činilo se da su neki pomaci u pravcu suočavanja sa zločinima počinjenim u Vukovaru 1991. godine, ipak, učinjeni.
Međutim, taj proces je ponovljen, 13. marta ove godine, nakon što je Vrhovni sud Srbije krajem prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Veća za ratne zločine.
Tom presudom, krajem 2005. godine, 15 pripadnika Teritorijalne odbrane Vukovara proglašeno je krivim za taj zločin i osuđeno na ukupno 231 godinu zatvora, dok je dvoje oslobođeno optužbi.
