RSE: Šta je na vas protekle sedmice ostavilo najveći utisak?
ILIČKOVIĆ: Nekoliko događaja je za mene bilo interesantno. Za mene lično je vrlo značajan dogovor oko osnivanja Konjičkog saveza Crne Gore, prvog u istoriji Crne Gore. Država se može graditi na razne načine. Druga stvar, koja je sigurno zaokupila veliku pažnju javnosti u Crnoj Gori, je usaglašavanje opozicije oko zajedničke platforme i pregovori vlasti i opozicije oko Ustava. Po mom mišljenju čitava stvar je prenapregnuta jer tu nema ništa novo. Isti su akteri, iste su partije, a praktično su isti i pregovarači još od faze formiranja rada Ustavnog odbora, prilikom formiranja nacrta, pa sve do usaglašavanja nakon javne rasprave i konstituisanja prijedloga. Sada se ovo predstavlja kao nešto sasvim posebno, ili jedna sasvim nova etapa , a u suštini, ostala su ista pitanja, a praktično i isti učesnici.
RSE: Ne mislite li da to što je prilično raznorodna crnogorska opozicija ipak uspjela da usaglasi tridesetak stavova koje zajednički zastupaju na izvjestan način vladajuću koaliciju obavezuje da i ona u nekim stvarima bude spremna na konstruktivnost i popuštanje?
ILIČKOVIĆ: Prvi utisak je da je to pozitivan čin. U korijenu svake dobre politike stoji dogovor. Medjutim to treba uporediti sa izjavom gospodin Žižića, koji je jedan od lidera te pregovarače grupe. Sve to se onda stavlja pod veoma ozbiljan znak pitanja. Gospodin Žižić je rekao da platforma opozicije predstavlja minimum ispod kojeg se ne može ići. Dodao je da su korekcije svih 29 tačaka moguće, pošto ovo nije ponuda uzmi ili ostavi. On je naveo da postoje posebni zahtjevi stranaka u vezi sa Ustavom o kojima će partije pregovarati posebno, unutar sebe. Postavlja se pitanje što je tu jedinstven stav? Da li pored jedinstvenog stava postoje posebni zahtjevi unutar opozicione grupacije? Kao što se vidi iz pregovora, opozicija još nije načisto oko jednog vrlo važnog pitanja – da li se radi o građanskom konceptu države ili države ravnopravnih naroda?
RSE: Vi ste pripadnik vladajuće koalicije. Mislite li da će istrajati gospodin Marović i pregovarački tim na tome da ostane građanski koncept Crne Gore?
ILIČKOVIĆ: Ja sam za građanski koncept Crne Gore. Pored svih ovih pregovora i čitavog ovog galimatijasa, ostali smo u suštini na istim pozicijama i na nekim stvarima zbog kojih je organizovan referendum - pitanje jezika, pitanje crnogorskog identiteta, pitanje državljanstva, pitanje crkve i tako dalje. Sklon sam da čitavu stvar sa pregovora i eventualne trgovine između samih stranaka, pripadale one jednoj ili drugoj grupaciji, prebacim na referendum. Da li ja kao poslanik i kao najbliža grana vlasti građanima imam pravo da u ime građana, poslije jednog vijeka donošenja Ustava u nezavisnoj Crnoj Gori, sam odlučim o svim tim pitanjima? Ako se ne može postići valjan dogovor oko određenih suštinskih stvari, ne možemo izlaziti kao vlast izvan principa na kojima smo dobili povjerenje građana na referendumu. Mislim da onda apsolutno treba ići na referendum.
RSE: Koji je treći događaj koji ste pomenuli?
ILIČKOVIĆ: Treći događaj koji je na mene ostavio utisak i izazvao nervozu je neka dvoličnost u vođenju spoljne politike, ili bolje reci nastupa Ministarstva inostranih poslova, od situacije oko sveštenika, vladike Filareta, puško-mitraljezca iz prošlog rata, pa do Tomislava Kovača, koji je bio Karadžićev ministar unutrašnjih poslova. Sada Crna Gora otkriva Ameriku o njegovoj prošlosti i sada se čudimo kako to da je on na spisku ljudi koji su pomagali haške bjegunce. Tu se nastavlja jedna farsa oko svih tih slučajeva, a da ne pominjemo neusaglašenost između ambasadorke u Beogradu koja je tražila izvinjenje, i demantovanje potom od matičnog Ministarstva inostranih poslova. To sve prilično nakaradno izgleda.
RSE: Da li se onda slažete sa ocjenama da je za slučaj sa gospodinom Kovačom, koji je novinara Radija Slobodne Evrope i Monitora vrijeđao, a potom i najavio tužbu protiv Monitora kao i ono što se prethodno desilo, napad na direktora Vijesti, Željka Ivanovića, odgovorna vlast? Da li je vlast odgovorna za kreiranje ambijenta u kojem se ovakve stvari mogu događati, da neko, nezadovoljan pisanjem medija, nasrće na novinare?
ILIČKOVIĆ: Ta dva slučaja ne bih dovodio u istu ravan. Generalno mogu reći da, dok se krivci ne otkriju, naravno da je vlast kriva. Niko drugi ne može biti kriv ako ne otkrijete krivce. Ono što je doživio novinar Monitora je popuno prirodno, obzirom koje je ustupke Crna Gora pravila, čitavih 20 godina, ovom dotičnom gospodinu, puštajući ga da razvije posao u Crnoj Gori, da se ponaša onako kako se ponaša, znajući za njegovu prošlost. Zašto se onda ne bi ponašao na taj način. On nema razloga da se plaši takvih izjava. Bar do sada nije imao.
